Marke kao svjedoci istorije

BANJALUKA - Među najvrednijim poštanskim markama u istoriji BiH su marke iz 1910. godine samostana Marija Zvijezda u Trapistima, u Banjaluci, kaže Berislav Sekelj, filatelista i stručni ispitivač maraka Saveza filatelista Hrvatske.

Povodom 140 godina postojanja samostana Marija Zvijezda, u Muzeju RS u Banjaluci nedavno je gostovala izložba pod nazivom "Poštanska povijest samostana trapista Marija Zvijezda", čiji je autor Berislav Sekelj.

Banjalučani su imali priliku da vide rijetke poštanske marke samostana Trapisti koje potiču iz 1910. godine, koje su u Sekeljevom vlasništvu, a čija pojedinačna cijena, prema njegovim riječima, na tržištu kotira oko 100 evra.

"Te marke svjedoče o poštanskoj povijesti, što i nije čista filatelija, jer se radi o jednom određenom periodu maj - septembar 1910. godine - i događanjima koje mi povezujemo sa filatelijom. U tom periodu su u samostanu privatno perforirali poštanske marke i na taj način dali im jedan lični pečat", kaže Sekelj.

On ističe da su poštanske marke samostana u Trapistima iz tog perioda mogle da se nađu na svim paketnim kartama koje su pratile samostanske pošiljke.

"Isto kao što i danas imate paketne karte na kojima stoji koja je vrsta robe u paketu, koliko teži, koliko je vrijedna, isto tako su u samostanu te karte imale poštansku marku, nosile žig Banjaluke, a u paketima koje su pratile bio je sir trapist", pojašnjava Sekelj.

Samostan je sir isporučivao u paketima od oko pet kilograma, koji su plaćani preduzećem, a distribuisali su se najvećim dijelom na području nekadašnje Austrougarske monarhije.

Nakon što su se zalihe poštanskih maraka iz 1906. godine, koje su prvobitno koristile, potrošene, u samostanu su počeli sami da ih perforijaju, a prema Sekeljevim riječima, pravi filatelisti znaju da prepoznaju marke koje je proizvela država od onih proizvedenih u samostanu.

"Marke su štampane preko direkcije, a samostan ih je samo perforirao. Na postavci su četiri poštanske marke, a ostale su iste takve marke, ali drugačijeg zupčanja. Zupčanje je bitno, jer svaki perforator drugačije radi i ono se određuje filatelističkim alatom koji se zove zubomjer. Po razmaku zubova vidi se da li je marku radila država ili samostan", priča Sekelj i dodaje da je razmak drugačiji kod državnih poštanskih maraka i kod samostana.

"Za državne je on, recimo, devet i dvanaest, a u samostanskim je 11,5 zubaca", pojašnjava Sekelj.

Kao dokaz da je marka zupčana, u samostanu je služio i žig Banjaluke, koji je morao biti utisnut na svaku marku.

Sekelj, koji sakuplja poštanske marke stare BiH i nekadašnje Austrougarske, prošle godine marke je izlagao u Sarajevu, a naredne godine će njegova postavka posjetiti Portugal.

Zaljubljenici u ovu rijetku sakupljačku disciplinu, prema njegovim riječima, znaju da cijene posebnu vrijednost poštanskih maraka samostana u Trapistima, ali njihov značaj poznaju samo oni koji sakupljaju poštanske marke nekadašnje BiH ili Austrougarske monarhije.

"Generalno gledano, zainteresiranost za bilo kakvu vrstu sakupljanja ide s tim koliko imate u džepu. Danas ljudi nisu baš u nekakvim velikim pozicijama da nešto mnogo troše da bi mogli nešto sakupljati, međutim, sakupljanje poštanskih maraka se nasljeđuje, to mora biti u genima, poput, recimo, muzike. Ako je neko u porodici bio muzičar, onda su i djeca naslijedila tu ljubav ili talent, koji se vremenom razvija", kaže Sekelj i dodaje da su poštanske marke samostana navedene u svim svjetskim katalozima.

Korijen filatelije u porodici

Poštanska istorija BiH obuhvaćena je u istoimenoj knjizi Berislava Sekelja, koja je iz štampe izašla 2005. godine.

Knjiga obrađuje kompletno poštansko područje BiH, u kojoj je prva pošta otvorena 1907. godine u Vindhorstu, današnjoj Novoj Topoli.

Istakavši da je na knjizi radio četiri godine, Sekelj kaže da je sam materijal sakupljao oko 20 godina, te da je prva saznanja o filateliji stekao upravo u porodici.

"Zainteresovanost mora da postoji, ali se ona u mlađim godinama zamijeni nečim drugim, kad dođete u razumnije godine, obično se vratite filateliji", kaže Sekelj i dodaje da je njegov djed, koji je u Banjaluci boravio od 1934. do 1941. godine, bio zaljubljenik u filateliju.

Za vrijeme svog boravka u Banjaluci, Sekeljev djed je imao priliku da 1936. godine igra šah sa bivšim svjetskim šahovskim prvakom Aleksandrom Aljehinom.