BEOGRAD - Jedan od najpoznatijih i najčitanijih srpskih pisaca, slikar i novinar Momo Kapor preminuo je juče na Vojno-medicinskoj akademiji u Beogradu u 74. godini.
Rođen je u Sarajevu 1937. godine, a odmah po završetku Drugog svjetskog rata sa porodicom se preselio u Beograd u kome je, uz povremena izbivanja širom svijeta, ostao do kraja života i bio njegov svojevrsni hroničar.
Diplomirao je slikarstvo 1961. godine na Akademiji likovnih umjetnosti u Beogradu.
Od kako je 1975. godine objavio "Folirante", napisao je veliki broj romana i zbirki priča.
Kapor je i autor brojnih dokumentarnih filmova i televizijskih emisija, a po njegovim scenarijima snimljeno je nekoliko dugometražnih filmova: "Bademi s onu stranu smrti", "Banket", "Valter brani Sarajevo", "Džoli džokej", "Kraj vikenda"...
Njegovi romani "Una" i "Knjiga žalbi" su ekranizovani, a djela su prevođena na francuski, njemački, poljski, češki, bugarski, mađarski, slovenački i švedski jezik.
U jednom od posljednjih intervjua Kapor je rekao da je "priča suština svakog umetničkog dela".
"Ona je najskuplja stvar u umetnosti. Često mi se dešavalo da umirem od dosade čitajući pretenciozne knjige i gledajući filmove koji su napravljeni samo za Kinoteku. Svaki umetnik priču plaća životom. Mora da je doživi", izjavio je tada.
Banjalučki književnici smatraju da je odlazak Kapora veliki gubitak za njegove čitaoce.
"Kapor je bio čovjek koji je u sebi spojio mnoge talente. Sigurno je da će za njim žaliti svi književnici, ali prije svega njegova mnogobrojna publika", rekao je Ranko Risojević, književnik i direktor Narodne i univerzitetske biblioteke RS.
Dodao je da je Kapor bio laki pisac, u smislu da se njegova djela lako čitaju.
"To ne znači da je bio naivan, s obzirom na to da sve što je napisano njegovim perom ima nezamjenjivu poruku", naveo je Risojević.
Nikola Vukolić, književnik i direktor Zadužbine "Petar Kočić" Banjaluka - Beograd, uporedio je Kapora sa Ćopićem, s obzirom na to da su i jedan i drugi imali veliki broj čitalaca koji su ih obožavali.
"Imao sam sreću da ga poznajem i sarađujem sa njim, kako na likovnom, tako i na literarnom polju. Znam da su od njega mnogi učili, a na svako njegovo novo djelo ili kolumnu čekalo se sa nestrpljenjem", naveo je Vukolić i zaključio da je smrt Mome Kapora zaista veliki gubitak kako za književni tako i za likovni svijet.
Književni fenomen Mome Kapora prisutan je u književnosti više decenija. Jedan od najčitanijih pisaca, neobičnom neposrednošću i lakoćom osvajao je pažnju čitalačke publike, pišući na rubu komentara i svakodnevnih refleksija o stvarnosti naših vremena i njihovih protagonista.
Kaporovo umijeće fascinacije zasnivalo se na različitim znanjima i istančanim darovima opažanja i raščlanjavanja stvarnosti i oblika života, njegovih pojavnih formi i dubina.
Svjedočeći uvijek iz vremena, Kapor je našem vremenu dodavao njegovu zaboravljenu korjensku povezanost koja u formama svakodnevnih gestova, pamćenja i likova oblikuje njegove junake i obilježava njihovu sudbinu. Kaporova pristrasnost kao pisca od one je pristrasnosti koja je na strani čitaoca, na strani onih oblika oslobađanja od predrasuda koje bi da nas odvežu od emocija i čistote neposrednosti i bliskosti malih stvari i topline mitologija preživljavanja.
Detalji o sahrani Mome Kapora biće naknadno saopšteni.
Djela
Među mnogobrojnim djelima koje je napisao Momo Kapor izdvajaju se: "Foliranti", "Hej, nisam ti to pričala", "101 priča", "Una: ljubavni roman", "Hronika izgubljenog grada", "Lep dan za umiranje", "Putopis kroz biografiju"...
O životu
Kapor će ostati upamćen i po iskrenim, ali odmjerenim izjavama. Jedna od njih je i ova u kojoj govori o novim čudima tehnike.
"Ja sam jedan veoma staromodan čovek koji još ne zna kako radi telefon, da li se u radio-aparatima zaista krije mnogo malih ljudi koji pričaju, sviraju i pevaju, a o televiziji nemam pojma i uvek se zapanjim kada se pojavi slika. Poslednje čudo o kojem takođe ništa ne znam je kompjuter. Naravno, vi u ovom trenutku, kao da vas vidim, sedite ispred svog kompjutera, i ako čitate ovo, onda znači da ste veoma usamljeni. Sedite u tišini i buljite u ekran, a napolju, ma gde se nalazili, napolju je život. Pazite da ne uđete suviše duboko u kompjuter i da se zauvek ne odstranite iz života."