Sanel Redžić je mladi bosanskohercegovački virtuoz na klasičnoj gitari, koji posljednjih godina niže uspjeh za uspjehom na raznim međunarodnim takmičenjima.
Prije nepunih mjesec dana Sanel Redžić osvojio je drugo mjesto na Svjetskom takmičenju u sviranju klasične gitare koje je održano u Novom Sadu.
"Takmičenje u Novom Sadu je ove godine održano prvi put na svjetskom nivou. Takmičari prvo moraju postaviti jedan svoj video na web site takmičenja, a stručni žiri, sastavljen od eminentnih svjetskih gitarista, bira deset finalista koji idu u Novi Sad i sviraju na 'Velikom finalu' 20. marta. Tako sam i ja bio jedan od selektovanih gitarista koji su se prijavili na ovo takmičenje", objašnjava Redžić.
U finale u Novom Sadu ušlo je deset takmičara iz deset zemalja. Prvo mjesto je pripalo Borbali Šereš iz Mađarske, a treće Sabrini Vlaskalić iz Srbije.
"Mi u jugoistočnoj Europi imamo veoma jaku školu klasične gitare. Danas većina vodećih gitarista u svijetu potiče upravo sa ovih prostora, a to je potvrđeno i ovaj put, sve tri nagrade su otišle nama", ističe Redžić.
NN: Trenutno studirate na prestižnom muzičkom konzervatoriju "Franz Liszt" u Njemačkoj. Što vam studij u Njemačkoj omogućava, a što niste imali u BiH?
REDŽIĆ: Od 2007. godine sam u Vajmaru, u Njemačkoj, gdje studiram na jako poznatoj i prestižnoj akademiji "Franz Liszt". Tamo sam prvenstveno otišao zbog profesora gitare Tomasa Milera Peringa, koji je danas jedan od najboljih profesora klasične gitare u svijetu i kod koga je trenutno jako teško dobiti mjesto u klasi. Ja sam osnovnu i srednju muzičku školu završio u Tuzli kod profesora Predraga Stankovića, koji mi je pružio jako puno znanja i od koga sam zaista jako puno naučio. Što se tiče ostalih stvari i predmeta, moram reći da su malo sporiji ali detaljniji od nas. Ono što sam ja za ovaj period, koliko sam gore, naučio je da je naš sistem osnovnog muzičkog obrazovanja ipak jači od njihovog. U cijeloj Njemačkoj imate samo tri srednje muzičke škole, što će reći da učenici uče privatno i kako stignu. To je sasvim drugačije nego kod nas u BiH, gdje u muzičkoj školi učenici imaju individualne časove sedmično sa nastavnicima i profesorima instrumenata, kao i dodatni predmet solfeđo, koji je jako važan a koji u njemačkim nižim školama ne postoji.
NN: Rano ste počeli svirati gitaru, u osmoj godini. Školovanje ste započeli u Tuzli. Sjećate li se svojih početničkih koraka?
REDŽIĆ: S gitarom sam imao priliku sresti se još ranije, prije polaska u školu. I ja sam, kao i sva ostala djeca, mislio da ću u muzičkoj školi učiti neku popularnu muziku koja se može vidjeti svakodnevno na TV-u i čuti na radio-stanicama. Kada sam krenuo u muzičku školu bio sam jako iznenađen i razočaran da se tamo sada uči nešto drugo, neke note, male kompozicije i pjesmice. Vremenom, kako sam počinjao da sviram ozbiljniji program, uvidio sam koja je zaista prava strana klasične muzike i da je to u početku bilo neophodno. Jedan interesantan detalj, možda sa mog početka, je i taj da sam bio jako "zagrijan" za gitaru tako da ni to što su moji roditelji željeli da sviram neke druge instrumente nije promijenilo moju odluku. Sljedeći problem, po prijemu u osnovnu muzičku školu, nastao je tako što nije više bilo mjesta na gitari, jer je u to vrijeme, kao i danas, vladalo veliko interesovanje za gitarski odsjek, tako da sam bez ikakvog pitanja bio prebačen na odsjek za harmoniku. Tu su se onda moji roditelji umiješali u moju korist. Na kraju sam prvi razred i početne korake dijelio sa jednom svojom prijateljicom pa sam umjesto jednog časa sedmično imao samo pola časa.
NN: Prvi javni nastup imali ste s 12 godina u Mostaru. On je rezultirao osvajanjem druge nagrade.
REDŽIĆ: Da, sa nepunih 12 godina sam imao prvi nastup na jednom takmičenju, koje je bilo na federalnom nivou. Prije toga sam imao puno manjih nastupa u okviru osnovne muzičke škole. U Mostaru sam prvi put imao priliku da čujem kako sviraju i druga djeca iz Bosne i Hercegovine. Tu sam osvojio drugu nagradu i bio sam jako sretan. Tada sam to smatrao ogromnim uspjehom. Od tog trenutka sam odlučio da se zaista želim baviti ovim poslom jer sam, kao i većina djece, imao više ljubavi i hobija. Volio sam igrati košarku kao mlađi, što sada više nije moguće jer imam duže nokte na desnoj ruci pomoću kojih sviram. Nakon te odluke su krenula i mnoga takmičenja i nastupi, prvo u regionu a onda se to širilo dalje u cijelu Europu. Sada već počinjem da nastupam širom svijeta.
NN: Na takmičenju van zemlje okušali ste se sa 14 godina, nastupali ste u Češkoj i tamo ste imali zapažen uspjeh. Šta za jednog mladog umjetnika, dječaka, znači predstaviti se na jednom značajnom internacionalnom festivalu i to van svoje domovine?
REDŽIĆ: Sa 14 godina sam po prvi put imao priliku putovati van zemlje na jedno internacionalno takmičenje za mlade gitariste u Kutnoj Hori, Češka Republika, u kategoriji do 15 godina, gdje sam osvojio četvrto mjesto i bio sam jako sretan i zadovoljan. Osjećao sam se jako važnim i ponosnim što kao jako mlad mogu da nastupam ispred zastave svoje zemlje. U Kutnoj Hori sam se nakon toga pojavio još dva puta i to 2007. godine kada sam u kategoriji do 20 godina osvojio drugo mjesto i protekle, 2009. godine kada sam u najstarijoj kategoriji, bez limita godina, pobijedio osvojivši jednoglasno od strane žirija prvo mjesto, što mi je donijelo jako puno koncerata koje sada trenutno odrađujem.
NN: Nakon Češke, uslijedila su mnoga takmičenja. Možete li ih se prisjetiti, ispričati nam neke anegdote?
REDŽIĆ: Nakon mog prvog internacionalnog takmičenja uslijedila su mnoga takmičenja širom Europe na koje sam putovao u početku zajedeno sa svojim profesorom gitare Predragom Stankovićem, a kasnije sam. Većina njih mi je ostala u jako lijepom sjećanju. Ja sam se do sada puno puta takmičio i sa nekih takmičenja sam se vratio takođe bez nagrada. Takmičenja su kao lutrija, nikada niste sigurni šta vas zaista očekuje. U muzici vam većina stvari zavisi od ličnog ukusa članova žirija što je nekada jako subjektivno. Za mene takmičenja, prije svega, predstavljaju način da izađem na internacionalnu scenu, što mi je za sada uspjelo i još radim na tome, ali i način da dođem do novca. A na svakom takmičenju upoznam neke nove ljude, ili srećem stare poznanike, prijatelje, tako da imam jako puno anegdota svaki put. Ono čega sam se sada trenutno sjetio je da su me 2005. godine u Beču, nakon nastupa u takmičarskom programu, članovi žirija poslali u hotel po pasoš kao dokaz da nisam stariji od 18 godina jer sam svirao po njihovom mišljenju puno bolje od svih ostalih takmičara (to su mi kasnije rekli). Tu sam osvojio takođe prvo mjesto, a takmičenje se zvalo "Forum Gitarre Wien 2005".
NN: Šta planirate u narednom periodu?
REDŽIĆ: Za sada imam jako puno planova i neke pozive već ne mogu da prihvatim jer na kraju sve svoje aktivnosti vezane za koncerte ili takmičenja moram prilagođavati školi, što je za mene takođe jako važno. Ovih dana me čeka put u Španiju gdje ću nastupati, a iz Španije letim za Poljsku gdje ću svirati koncert na jednom festivalu gitare. Nakon toga, u maju imam koncerte i jedno takmičenje u Njemačkoj dok 9. juna sviram u Sarajevu. Nakon Sarajeva, imam koncert u Češkoj i Vajmaru, a onda krajem mjeseca putujem za SAD, gdje ću svirati u Teksasu. Za juli je planiran samo jedan koncert i to 8. jula u Češkoj na jednom festivalu. Takođe, čeka me veliki broj ispita, kao i prošle godine, koje sam uspješno ispolagao. Uglavnom, imam još jako puno planova.
Problemi s pasošem
NN: Više nemate problema s pasošem?
REDŽIĆ: U posljednje vrijeme, kako studiram ovdje, nemam uopšte problema jer posjedujem boravišnu vizu s kojom mogu da putujem po skoro cijeloj Europi, kao i nekim zemljama van Europe. Ja sam, inače, već promijenio tri pasoša, jer su bili popunjeni vizama i nije bilo mjesta za nove, iako su pasoši trajali uvijek još par godina. Iskreno se nadam da ćemo ove godine dobiti konačno bezvizni režim i da će svi Bosanci i Hercegovci moći da se kreću slobodno, ali ja sam dokaz da onaj ko treba da putuje, može putovati bez obzira na to koji pasoš posjeduje i gdje želi putovati.
Uskoro novi CD
NN: Već ste izdali jedan CD klasične gitare. Da li je u pripremi novi?
REDŽIĆ: Izdavačka kuća "Gramofon" iz Sarajeva je 2007. godine objavila moj prvi CD koji sam snimio s nepunih 18 godina i koji mi je zaista jako drag. I danas kada ga poslušam vidim da smo ga uradili jako dobro i s puno ljubavi jer je to bio inače i prvi CD klasične gitare ikada snimljen u BiH. Nakon toga, odlučili smo da ćemo snimiti još jedan CD, ali s obzirom na to da sada studiram u Njemačkoj i da jako puno putujem, te da nisam baš često u BiH, malo se sve iskomplikovalo i odužilo. Međutim, imamo dogovor da ćemo na kraju raditi CD ovdje u Njemačkoj na ljeto i da će "Gramofon" ponovo biti izdavač. O tome kada bi se mogao naći u prodaji trenutno ne mogu odgovoriti, ali javnost će svakako biti obaviještena uskoro.
Brojke
- 8 godina imao kada je počeo svirati gitaru
- 14 godina imao kada je nastupao na internacinalnom festivalu u Češkoj
- 2007. godine "Gramofon" izdao prvi CD klasične gitare Sanela Redžića
- 2. mjesto na internacionalnom takmičenju u Novom Sadu
- 1. mjesto na "Forum Gitarre Wien 2005"