Izložba "Soba hipersenzibilnosti i snova" akademske slikarke Božane Grubor biće otvorena u srijedu, 24. januara, u Malom izložbenom salonu Banskog dvora, sa početkom u 19 časova.
Ova izložba predstavlja putovanje kroz našu psihičku i emotivnu stvarnost, istražujući dubine uma kroz spoj umjetnosti i psihologije. Kroz ovu izložbu umjetnica se poigrava art terapijom, Roršahovim testovima mrlja, kao i snovima kao ogledalom podsvijesti.
Božana Grubor završila je Akademiju umjetnosti Univerziteta u Banjaluci, a u dosadašnjem radu se služila raznim tehnikama, uključujući slikanje, crtež, grafiku, kolaž i druge. Izlagala je na nekoliko grupnih, kao i samostalnih izložbi u zemlji i regionu.
Više o izložbi "Soba hipersenzibilnosti i snova" govorila je u intervjuu za "Nezavisne novine".
NN: Uskoro se u Banskom dvoru u Banjaluci otvara Vaša samostalna izložba "Soba hipersenzibilnosti i snova", možete li nam detaljnije reći o kakvoj izložbi je riječ?
GRUBOR: Izložba "Soba hipersenzibilnosti i snova" sadrži slike koje su nastajale u prethodnih pet godina. Sama ideja počela se razvijati na četvrtoj godini Akademije umjetnosti, za vrijeme pandemije virusa korona. Znamo već da je to bilo poprilično zatvoreno vrijeme u svakom smislu, zato sam inspiraciju potražila u sebi. Okretanje prema sebi neminovno nameće istraživanje podsvijesti, a istraživanje podsvijesti nije moguće bez buđenja hipersenzibilnosti u svakom od nas.
NN: Kakva se simbolika krije iza naslova, kakva je to "Soba hipersenzibilnosti i snova"?
GRUBOR: "Soba hipersenzibilnosti i snova" je prilika da obožavaoci umjetnosti koji se nađu u Banjaluci 24. januara osjete moju ideju. Slike u sobi hipersenzibilnosti i snova nisu samo skup likovnih elemenata, oblika, već skup ideja, potencijala koji će podstaknuti ostale da se okrenu prema sebi u ovom brzom vremenu. Otkrijte svoje simbole.
NN: Na koji način spajate umjetnost i psihologiju i na koji način je art terapija prisutna u ovom ciklusu radova?
GRUBOR: Za mene je umjetnost bez psihologije nepotpuna. Oduvijek sam u svemu tražila dublje odgovore, ne samo one koje nam donosi površina i prvi dojam. Art terapija i slikarstvo su veoma povezani, jer slikarstvo u toj relaciji sa art terapijom služi kao veoma dobar medij za izražavanje i rješavanje unutrašnjih konflikata. Nekada riječima ne možemo opisati svoja stanja, emocije, doživljaje i tada je slikarstvo odlično rješenje, što možemo vidjeti i na ovim slikama.
NN: Jedan od načina za posmatranje Vaših radova je upoređivanje sa Roršahovim testovima mrlja. Da li je ova povezanost slučajna ili namjerna i kako je Vi doživljavate?
GRUBOR: Kroz školovanje na Akademiji umjetnosti dosta je bila prisutna grupa psihološko-pedagoško-metodičkih predmeta kroz koje smo se dotakli i Roršahovog pristupa kroz testove i analize, što je neminovno ostavilo uticaj i na moje razmišljanje. Moj apstraktan pristup slikarstvu je dodatno podstakao interesovanje za Roršahove mrlje. Može se reći da je povezanost pomalo i slučajna, a i namjerna.
NN: Kroz ove radove ušli ste u svijet snova, kao podsvjesnog i mističnog dijela ljudskog života. Kako ste pristupili ovom fenomenu?
GRUBOR: Smatram se kreativnom osobom i kao takva osoba kreativnost me ne napušta ni u svijetu snova. Neki od motiva iz snova su preneseni na slike, a snovi su jedan važan dio podsvijesti i svakako upotpunjavaju cijeli koncept i ideju.
NN: Koliko je introspekcije bilo potrebno za stvaranje ovih djela?
GRUBOR: Introspekcija je za mene način življenja. Osvrćući se na tu tezu, možemo zaključiti da je samootkrivanje, samoopažanje ključni element života, kao i stvaralaštva, prisutan je u velikoj dozi.
NN: Vaš rad odlikuje apstraktnost, odakle crpite ideje?
GRUBOR: Ideje nadolaze s radom. Svaka nova spoznaja stvori bar još dvije nove i tako ukrug.
NN: Šta biste željeli da izazovete u posmatraču pred kojim se nađu Vaši radovi?
GRUBOR: Željela bih da se posmatrač zapita koliko vremena posvećuje isključivo sebi, da li osluškuje i koliko je povezan sa svojim umom i tijelom ili kroz život ide mehanički, nekada i protiv sebe? Pored toga, trebalo bi obratiti pažnju na frekvencije boja i njihov uticaj na raspoloženje i život. Smatram da svako od nas ima unutrašnju snagu za iscjeljenje i razvoj, samo ne znam koliko smo spremni da otključamo svoju senzibilnost i da sve to osjetimo.
NN: Kakvi su planovi za budućnost, možete li nešto najaviti?
GRUBOR: Svakako u budućnosti želim da nastavim i još više razradim ovu seriju slika, ali i da započnem uporedo novu tematiku koja će se vezivati za memoriju meda.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, kao i na X nalogu.
