Halid Redžebašić, masker iz Zagreba, više od pola vijeka radi maske za filmove koji su ocijenjeni vrhunskim djelom, ovih dana radi na izradi specijalnih efekata, odnosno maski u filmu Gorana Markovića "Turneja".
Pored ovog projekta, koji oko sebe okuplja vrhunsku ekipu iz svijeta filma, Redžebašić je radio na filmovima poput "Go West", "Davitelj protiv davitelja", "Crvena prašina", "Dom za vešanje", "Priča iz Hrvatske", "Kraljica noći"... Osim toga, radio je kao masker na čuvenom američkom filmu "Sofijin izbor" (1982) u režiji Alana J. Pakule i sa Meril Strip u naslovnoj i "Oskarom" nagrađenoj ulozi.
Halid je, između ostalog, za filmove "Igmanski marš" (1983) Zdravka Šotre i "Već viđeno" (1987) Gorana Markovića dobio "Zlatne arene" na festivalu u Puli. Više nego zasluženo nagrade u pomenutim filmovima Halid je dobio za nezaboravno uvjerljive "krvave" scene.
Iako rijetko govori o sebi, vodeći se teorijom da djelo govori više od riječi, ovaj put Halid je pristao da priča o sebi i otkrije kakav je njegov odnos prema poslu koji radi.
NN: Važite za vrhunskog maskera. Koliko dugo ste u ovom poslu?
REDŽEBAŠIĆ: Ovaj posao radim više od pet decenija, tačnije od 1954. godine. Mogao bih ga raditi 24 sata dnevno, jer ga jako volim. Da se ponovo rodim, opet bih radio ovo što sad radim.
NN: Ne volite pričati o sebi, a s obzirom na djela koja ostavljate iza sebe mogli biste mnogo toga da kažete. Zašto odbijate da pričate s novinarima?
REDŽEBAŠIĆ: Uvijek sam imao tremu, a imam je i sad. Jednostavno sam stidan. Danas treba znati pametno pričati, a ja mislim da se u ovom svijetu nema što pametno reći kako bi nam svima bilo dobro i lijepo. Bolje je biti sa strane i pustiti djela da govore.
NN: Pošto ste perfekcionista, da li postoje situacije u poslu koje Vam zasmetaju?
REDŽEBAŠIĆ: Ne volim kada se nešto sprema dugo i komplikuje. Organizacija mora da postoji i bez toga nema rada.
NN: Živite i radite u Zagrebu. Kako je došlo do saradnje sa ekipom filma "Turneja"?
REDŽEBAŠIĆ: Ovo mi je treći film u kome sarađujem sa Goranom Markovićem. Između ostalih, radio sam masku i šminku za film "Sveti Georgije ubiva aždahu".
NN: Izrada koje maske Vam je predstavljala najveći izazov?
REDŽEBAŠIĆ: Aždaja mi je predstavljala veliki izazov, a potom maske za film "Igmanski marš".
NN: Kako izgleda priprema za izradu maske?
REDŽEBAŠIĆ: Prvo iščitam tekst i obavim razgovor sa redateljem, te po tekstu i liku izrađujem masku.
NN: Od čega izrađujete maske?
REDŽEBAŠIĆ: Sve kupujem vani, u Londonu. Postoji jedna firma iz Los Anđelesa i jedan čovjek čiji je otac radio stare filmove. I kod njih mogu nabaviti dobar make-up.
NN: Koliko vremena Vam je potrebno da izradite jednu masku?
REDŽEBAŠIĆ: Tačno se zna šta treba uraditi pri izradi maske. Neophodno je poznavati glumca. Uzeti mu otiske lica i upoznati se sa eventualnim deformacijama lica. Recimo, u filmu "Turneja", prije nekoliko dana Josifu Tatiću sam radio čvorugu. Sve u svemu, mogu reći da nakon toliko godina radnog staža izrada maske ide brzo.
NN: S kim Vam je bilo najveće zadovoljstvo sarađivati?
REDŽEBAŠIĆ: Sa Goranom Markovićem mi je vrlo lijepo raditi. Čovjek zna što hoće i jako mi je drag. U principu, svi su mi na neki način dragi. U mom poslu je nezahvalno ako neko ne zna izraziti do kraja što hoće. Tada mogu nastati velike komplikacije. Čovjek mora da zna što hoće.
NN: Imate brojna priznanja kada su u pitanju filmovi iz eks jugoslovenske i hrvatske produkcije.
REDŽEBAŠIĆ: Dobitnik sam četiri "Zlatne arene" na Pulskom festivalu. Radio sam u stvaranju dosta filmova i serija sa Brankom Šmitom, sa Bulajićem "Šćepana Malog"... Jedan od nagrađenih je i maska u filmu Gorana Markovića "Već viđeno".
NN: Otkud ljubav prema ovoj vrsti posla?
REDŽEBAŠIĆ: Ja sam prvo učio za izradu perike i frizeraj, da bih potom polako učio ovaj posao sa kolegama. Radio sam u Kazalištu komedije, gdje je bio jedan veliki majstor koji me je uveo u tajne zanata.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, kao i na X nalogu.