Najponosnija sam što sam spoznala koliko znam, koliko i dalje učim i što sam se održala u medijima. Uvijek sam govorila - što brzo dođe brzo i ode, a kada se za nešto zalažeš svim srcem, kada se zaista trudiš, kada sam sebi sa svojih 10 prstiju nešto omogućiš, onda to i traje.
Kazala ovo na početku razgovora za "Nezavisne" Dejana Rosuljaš, lice UNA TV, koja je svoju karijeru na televiziji započela prije više od 20 godina.
"Prošla sam skoro sve segmente televizijskog posla. Ono što se promijenilo, ne samo u novinarstvu, već i u životu, jeste brzina. Informacija danas traje jako kratko, svi smo uvijek žedni za nečim novim", rekla je Rosuljaševa, priznajući da je nekada ranije bilo malo sporije, ali njoj i malo ljepše.
NN: Nova emisija "Iskreno sa Dejanom" skoro je počela da se emituje. Možete li reći nešto više o Vašoj novoj emisiji?
ROSULJAŠ: "Iskreno sa Dejanom" je po formi talk show, 13. marta smo emitovali prvu epizodu o saobraćajnim nesrećama, a 20. marta drugu epizodu o femicidu i porodičnom nasilju, 27. marta epizodu koja govori o razvodima. To je regionalna emisija koja se emituje srijedom, u Srbiji u 19 časova, a u BiH u 20.35. U pitanju je talk show životnih priča, gdje su dobrodošli svi koji imaju zanimljivo, drugačije iskustvo, neku neobičnu priču, ljudsku sudbinu koja bi mogla pomoći drugima. "Iskreno sa Dejanom" smatram nastavkom emisije "Dejana talk show", koji je postigao skoro hiljadito izdanje, pa samim tim novu emisiju doživljavam i nastavkom misije koju sam imala tada, a to je da podižem svijest o bitnim životnim pitanja, samo je sada regija u pitanju. Bez obzira gdje mi živjeli, da li je to Sarajevo, Banjaluka, Beograd, Zagreb, Skoplje, svi mi većinom imamo iste probleme. Kroz ovu emisiju ćemo se baviti malim čovjekom, njegovim nadanjima, strahovima, svemu što može podijeliti sa nama i možda nekome, ko se nalazi u sličnoj situaciji, pomoći.
NN: U BiH, ali i u zemljama regiona, postali ste prepoznatljivi kao voditeljka talk show emisija koje prije svega prenose iskrene ljudske priče pune emocija. Šta Vam je najljepše, a šta najteže kada snimate takve emisije?
ROSULJAŠ: Dobro ste primijetili da radim takav tip emisija od 2010. godine do danas. Priznajem da je to forma koju najviše volim i smatram da mi lijepo leži, a i u komunikaciji sa gledateljima čujem da im se sviđam u toj ulozi. U takvim emisijama svake sedmice slušate potresne ljudske sudbine, priče koje su nabijene sa puno emocija. Kao spužva upijam njihove emocije i energije, to mi je jedina otežavajuća stvar kod ovakvih emisija, jer me to iscrpi sa emotivne strane. Svaku priču proživljavam skupa s njima. Ne mogu da se izolujem od priča kada razgovaram sa gostima, već ih doživim prilično lično. U ovom periodu sam radila priču o akušerskom nasilju, femicidu, vršnjačkom nasilju, to su sve potresne životne priče koju su, nažalost, naša svakodnevica i dešavaju se ljudima oko nas. Lijepe stvari je lako nabrojati, to je kada uspijemo nekome pomoći. Tokom ovih godina, koliko radim ovaj format priča, imali smo akcije i na konkretne načine pomagali ljudima. Lijepo je kada mi neko priđe pa kaže da gledajući samohranu majku u mojoj emisiji, koja je uspjela riješiti svoje probleme, pronađu snagu da i oni prebrode svoje probleme. Takve stvari pune srce i dušu. Satisfakcija je i kada aktualizujete neka pitanja, pokrenete neke teme o kojima se ranije nije pričalo. Takve stvari daju smisao tome što radim. U svemu tome je krucijalna ljubav prema svom poslu, ako ga radite punim srcem, logično je da ćete se iscrpiti.
NN: Šta se najviše promijenilo u svijetu talk showa, ali i novinarstva od trenutka kada ste počeli svoju karijeru do danas?
ROSULJAŠ: Ono što se promijenilo, ne samo u novinarstvu, već i u životu, jeste brzina. Informacija danas traje jako kratko, svi smo uvijek žedni za nečim novim. Ništa nije dovoljno, sve je prebrzo, prestresno. Televizija nije ono što je bila prije 20 godina. Digitalizacija nam je donijela društvene mreže koje su postale jako uticajan medij. Mnogo se toga promijenilo, samo nisam sigurna da li će nam to u konačnici donijeti previše dobrog. Sva ta brzina života i rada uzima svoj danak. I ja kao i drugi ljudi nastojim ići u korak s vremenom, održavati taj tempo, ali da je nekada prije možda bilo malo sporije, ali i malo ljepše - meni jeste.
NN: Na šta ste najviše ponosni u svojoj karijeri?
ROSULJAŠ: Najponosnija sam što sam spoznala koliko znam, koliko i dalje učim i što sam se održala u medijima, kroz sve ove promjene koje sam ranije spomenula. Uvijek sam govorila što brzo dođe brzo i ode, a kada se za nešto zalažeš svim srcem, kada se zaista trudiš, kada sam sebi sa svojih 10 prstiju nešto omogućiš, onda to i traje. Kroz svoju karijeru sam uvijek sama stupala, bez nekih velikih pomoći sa strane, bez nezasluženih unapređenja i projekata. Sve što sam dobila sam zaista i zaslužila svojim trudom i radom. Tek kada sam napustila svoju matičnu kuću prvi put u karijeri, kada napustite svoje gnijezdo, tek tada vidite koliko ste naučili i koliko ste sposobni.
NN: Šta Vas motiviše da sa istim žarom radite svoj posao?
ROSULJAŠ: Moram priznati da žar nije isti. Ista ljubav jeste, ali se žar promijenio. U novinarstvu sam slučajno završila, studirala sam pravo, ali sam se zaljubila u medije. Žar je na početku karijere bio dječji, daj mi sve, daj mi odmah, daj mi što više znanja i projekata. Danas taj žar tinja, ali je mnogo stabilniji, mnogo zreliji. Uvijek imam motivaciju, čime god da bih se bavila u budućnosti, ja bih opet radila punim srcem.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, kao i na X nalogu.