Prisitiskanje tipke 'snooze' na mobilnom telefonu prva je stvar koju puno ljudi napravi kad se probude. Ali prije pametnih telefona, pa čak i budilnika ljudi su se morali buditi ujutro i ići na posao.
U Velikoj Britaniji i Irskoj nakon Industrijske revolucije 'budilice' su uz pomoć dugih štapova kucale radnicima na prozore ili su iz pljuce ispaljivali grašak u prozore.
Ljudi koji su radili kao 'budilice' hodali su ulicom i svima od ljekara do trgovca na tržnici javljali da je vrijeme da započnu dan. Ova profesija većinom je izumrla 1920-ih, no ugledne 'budilice', poput Doris Vigend, zadržale su svoje radno mjesto još koju deceniju. Vegend je radila za željeznicu i budila radnike sve do 1950-ih.
Apparently this woman is a "knocker-up of workpeople." She is also my new hero. (h/t @trisarahtolfs) pic.twitter.com/LfraXj3We1
— Ellen Brady Wright (@ellenbwright) March 17, 2016
Mehanički budilnici postoje još od 15. vijeka, ali su bile vrlo rijetke. Ocem modernih budilnika smatra se Levi Hatčins iz Nju Hempšira u SAD-u koji je 1747. osmislio budilnik koji je zvonio svakog dana u 4 sata kako bi ga probudio za posao. Sto godina kasnije patetnt za budilnik zaštitio je francuski pronalazač Antoine Redier.
Masovna proizvodnja budilnika započela je u SAD-u 1885., a zatim se polako proširila i na Evropu.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, kao i na X nalogu.