Grad Volin, u Poljskoj, najveće je okupljalište entuzijasta zaljubljenih u vikinšku tradiciju. Svake godine ovdje se okupi nekoliko stotina vikinga, koji tih nekoliko dana žive u skladu sa životom skandinavskih ratnika, pa čak "oživljavaju" i njihove borbe, u kojima učestvuju svi.
Mnogi od savremenih vikinga ovamo dolaze zbog ljubavi prema istoriji. Međutim, značajan broj njih ovamo bježi od stvarnosti i teškog života; bar tih nekoliko dana žive u svojoj mašti, što na njih ima terapijsko djelovanje.
Među učesnicima ovogodišnjeg vikinškog okupljanja su ratni veterani, bivši huligani, kao i ostali koji su imali nasilnu prošlost, a koji na ovaj način žele da je prevaziđu.
Ovdje ćete pronaći i one koji su izgubili smisao života i sada ga traže posjećujući ovakve festivale. Inače, najveći broj učesnika potiče iz međunarodne grupe "Jomsborg Vikings", koja okuplja 2.000 članova širom svijeta. Oni objašnjavaju da im je pripadnost vikinškom svijetu promijenila život, te da im ovi susreti predstavljaju najznačajniji događaj godine.
"Jedno vrijeme sam razmišljao: U redu, svakako ću umrijeti, a i onako nemam za šta da živim. Bio sam prilično ranjiv", kaže Maks Brejsi ili Maksimas fon Brejsi, što je njegovog vikinško ime. On je predstavnik britanskog vikinškog kontingenta koji se još zove i "Ulflag". Njegov stvarni život prepliće se sa njegovom maštom, jer u Voltamstou, gdje živi, drži prodavnicu sa vikinškom opremom i priborom:
"Ovdje se mahom okupljaju adrenalinski ovisnici, baš poput mene", kaže Maks i dodaje:
"Oni zaista žele da budu dio nečega, na ovim okupljanjima svi oživimo, jer vlada nevjerovatan osjećaj bratstva i zajedništva."
Njega, kao i ostale učesnike ovog okupljanja, privlači način života njihovih predaka. Maks priznaje da je vikinški način i kulturu prihvatio kad mu je u životu bilo najteže. Bio je to period kada mu je umro otac, a u to vrijeme okončao je i dugogodišnju vezu sa djevojkom kojom je trebalo da se oženi. Prvo se okrenuo borilačkim vještinama, ali ni tu nije vidio smisao života:
"Sada smisao vidim u 'Ulflagu', mom bratstvu, ljudima koje volim poput porodice. Zapravo, oni mi i jesu druga porodica. Da nije njih, vjerovatno bih otišao na neko svjetsko ratište, jer je i to bila jedna od opcija", kaže Maks, koji priznaje da je oduvijek bio problematičan, jer je stalno tražio način da izbaci sav bijes i frustracije koje nosi u sebi.
Jedan od ovogodišnjih učesnika je i Kanun Bati, takođe iz Velike Britanije. On kaže da je dolazak na ova okupljanja njegova terapija:
"Imam velikih problema sa kanalisanjem bijesa. Nasilje je postalo dio mog života. Bio sam bijesno dijete, koje nije znalo da se izbori sa emocijama", priznaje on.
I djetinjstvo mu je bilo teško. Odrastajući osamdesetih i devedesetih godina prošlog vijeka na ulicama Londona, kaže da su ga stalno maltretirali jer je Azijat, a pritom je i musliman. Uglavnom su mu prijetili skinhedsi. Pridruživanje vikinškom udruženju bukvalno ga je smirilo i izliječilo.
"Ovdje mogu da izbacim sve frustracije i agresiju koju držim u sebi, a istovremeno, to činim na jedan kontrolisan način, što je dobro za mene", kaže Kanun. Takođe, ova druženja mu daju osjećaj pripadnosti, što mu je u svemu veoma bitno:
"Osjećam da me ovdje prihvataju, ovdje se osjećam potpuno opuštenim i bezbrižnim", kaže on.
I dok je bilo čudnih komentara otkud on, musliman tamnije kože, u svijetu vikinga, na kraju su ga prihvatili. Kanun kaže da je, zapravo, istinska poruka "Jomsborg Vikingsa" tolerancija i prihvatanje različitosti.
"Vikinzi su uvijek bili radoznali, zanimalo ih je sve što je odudaralo od nekih prihvaćenih standarda. To je poseban dio njihove kulture i tradicije i upravo zato su bili veoma uspješni istraživači, otkrivali su nova područja i zemlje", kaže Kanun.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, kao i na X nalogu.
