Odluka Džona Ken-mua da lažira sopstvenu smrt i pobjegne iz Sjeverne Koreje započela je jednom običnom kutijom ginsenga.
Naime, Ken-mu je nekada radio kao hotelski menadžer u Pjongjangu i bio je jedan od rijetkih Sjevernokorejaca kojima je bio dozvoljen kontakt sa strancima. Jednog dana, kao znak pažnje, japanskom turisti je poklonio kutiju ginsenga, a Japanac mu je dao "napojnicu" od 300 dolara. Tada nije ni slutio da će mu ta napojnica jednog dana promijeniti život.
Kako je svaka vrsta komercijale i trgovine bila zabranjena u Sjevernoj Koreji, dolaskom devedesetih, koje su u ovoj zemlji obilježene kao "era gladi", došlo je i do pojave crnog tržišta.
Ken-mu je iskoristio priliku i počeo da uvozi odjeću, bicikle i druge proizvode iz Kine i sve to sa napojnicom od 300 dolara, koje je čuvao sve te godine. Ubrzo je počeo da zarađuje i stekao prilično bogatstvo za sjevernokorejske uslove. Vremenom, stekao je čak 100.000 dolara i to u zemlji gdje je prosječna godišnja plata iznostila jedva 1.000 dolara. Bogatstvo ga je, neminovno, dovelo veliku opasnost.
"Ako imate veliki novac, to automatski znači da predstavljate prijetnju vlastima, posebno ako taj novac niste podijelili sa državom, kao što je običaj", objašnjava Ken-mu. Kada su njegovi poslovni partneri počeli da nestaju, on je shvatio da ga čeka ista sudbina.
"To je bilo samo pitanje vremena - da li ću nestati sutra, prekosutra ili naredne sedmice", prisjeća se on. Znao je da bi bilo suviše rizično da sa porodicom pokuša da pređe granicu, tako da je odlučio da pobjegne sam. Lažiranje sopstvene smrti je bilo najjednostavniji način, jer bi u tom slučaju njegova supruga i djeca bili zaštićeni od potencijalnih represalija.
Za 50 dolara uspio je da falsifikuje smrtni list, u kojem je stajalo da je umro u saobraćajnoj nesreći.
"To je bila jedina sigurna opcija, kako za mene, tako i za moju porodicu. Da su znali da sam živ i da sam otišao, a da se nisam javio vlastima, moja porodica bi bila najstrože kažnjena", kaže on.
Uspio je da nekako dođe do granice sa Kinom, gdje je obično išao da nabavlja robu. U Kini je proveo četiri mjeseca dok nije smogao hrabrosti da zatraži azil u južnokorejskoj ambasadi u Pekingu. Kada je konačno dospio u Seul, koji je ujedno bio i njegova krajnja destinacija, kaže da mu je bilo teško da se prilagodi životu u slobodi.
"Za čovjeka koji je cijeli svoj život proveo u socijalističkoj zemlji bilo je teško prilagoditi se kapitalističkom načinu života", kaže on.
"U Sjevernoj Koreji živite onako kako vam vlast kaže, vi niste rođeni da donosite odluke, već partija donosi sve odluke umjesto vas. Ovdje u Južnoj Koreji sam došao u situaciju da sam odlučujem o svom životu, što je bilo izuzetno teško shvatiti", kaže on.
Danas radi kao voditelj na Radiju nacionalnog jedinstva u Seulu. Kaže da se nije ponovo oženio, ali da nije kontaktirao svoju porodicu u Sjevernoj Koreji, jer se boji da će ih to ugroziti.
"Sve dok se ja vodim kao 'mrtav', oni su sigurni i bezbjedni. Mislim na njih svaki dan", kaže Ken-mu, koji naglašava da je iz bezbjednosnih razloga promijenio ime. Iako je pobjegao prije 13 godina, i danas ima noćne more od sjevernokorejske tajne policije.
"Sanjam da me hapse... Nekada mislim da ću ih sanjati cijelog života", kaže na kraju.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, kao i na X nalogu.