Upravni odbor muzeja "Izabela Stjuart Gardner" u Bostonu nedavno je izdao saopštenje kojim udvostručava nagradu za povrat ukradenih umjetničkih djela koja su ukradena iz njihovih prostorija 1990. godine. Sada, umjesto pet miliona, nude 10 miliona dolara, ali uz jedan uslov; ova ponuda važi samo do 31. decembra ove godine.
Naime, ovo je posljednje poglavlje u epskoj sagi najveće krađe u svijetu umjetnina u mirnodopskom periodu. Riječ je o 13 umjetničkih djela, ukupne vrijednosti između 300 i 500 miliona dolara (vrijednost kada bi se legalno pojavila na tržištu umjetnina). Ukradena su tokom pljačke koja je trajala 81 minutu, a za vrijeme proslave Dana Svetog Patrika 1990. godine. Prema prihvaćenoj verziji, dva muškarca maskirana kao policajci, pod izgovorom da se javljaju na poziv, savladali su obezbjeđenje i ukrali trinaest djela Rembranta, Vermera, Degaa i Manea, ali i predmete stare 3.000 godina, antikvitete iz dinastije Šang.
Osumnjičeni su bili čak i sami čuvari muzeja, dileri umjetnina, lopovi, mafija, narko-karteli, irska vojska, ali niko nije optužen i djela nisu pronađena do danas.
Najnovija nagrada, koja je za čas obišla sve svjetske naslovnice, više je dokaz frustracije i očaja nego znak da je rješenje na vidiku.
Prvobitna nagrada od pet miliona dolara nije dala nikakve rezultate; naime, pojavili su se mnogi tragovi, koji su obično završavali neuspjehom. Tokom svih ovih godina pojavile su se brojne teorije o tome ko stoji iza ove najveće pljačke u istoriji; od organizovanih kriminalnih grupa pa sve do dvojice profesionalaca koji su prerušeni u policajce upali u muzej i uzeli tačno određena djela.
Kriminalci su tada uspjeli da pobjegnu sa nekim od najvećih djela današnjice, poput Rembrantove "Oluje u Galilejskom moru", Maneovog "Še Tortoni", te Vermerovog "Koncerta", za koji se pretpostavlja da vrijedi čak 200 miliona dolara.
Sam zločin je bio prilično komplikovan. I dok su mnogi tvrdili da su lopovi djela ukrali bez neke logike i smisla, neka isječena iz ramova, druga izbijena, a mnogo vrednije slike su ostavljene, postoji i teorija da su ciljano išli na samo određena djela, te da su tačno znali šta traže.
FBI je 2013. godine na 23. godišnjicu velike pljačke održao konferenciju za štampu gdje su saopštili da su došli do obećavajućih rezultata. I dok su oni senzacionalno otkrili te informacije, riječ je o informacijama koje su kolekcionari odavno znali. Naime, tada je otkriveno da su djela prebačena kroz Konektikat i Pensilvaniju, te da su neka od njih ponuđena na prodaju u Filadelfiji.
Ipak, ovo je bio neki pomak, jer su do tada vladale i teorije da su djela uništena, kao i da su prebačena u Irsku, i da je IRA (Irska republikanska armija) povezana sa krađom.
Međutim, problem ove pljačke jeste što je dosta toga poznato, a zapravo malo toga može dovesti do samih djela. Ovo su samo neke od teorija koje su aktuelne godinama, a zapravo nisu otkrile ništa značajno.
Poznati gangster Džejms Vajti Bulger
Ono što je izazvalo pažnju javnosti svakako je to što se krađa desila u periodu kada je Džejms Bulgar radio tajno kao doušnik FBI. Naime, on je u to vrijeme znao sve šta se dešava u Bostonu i okolini i postoji uvriježeno mišljenje da, čak i da nije direktno učestvovao u samoj krađi, Džejms Bulger je definitivno znao gdje su ukradena djela. Međutim, iako je bio pod istragom, nikada se nije pojavio dokaz da je umiješan.
Jedan od Bulgerovih najbližih saradnika u intervjuu za "Boston Globe" 2010. godine je oktrio da Bulger nije učestvovao u krađi, te da i on sam pokušava da pronađe ukradena djela.
"Naravno da nije učestvovao, jer i sam pokušava da dođe do njih", rekao je njegov saradnik tada, dodajući da je Bulger želio da dođe do slika kako bi ih jednog dana iskoristio u nagodbi sa FBI-jom.
Kalifornijski scenarista
Scenarista Brajan Mekdevit se neposredno nakon pljačke preselio iz Bostona u Holivud, ali to nije značilo da ga prošlost neće proganjati i u Kaliforniji. Naime, Mekdevit je 1980. godine učestvovao u pljački koja je neodoljivo podsjećala na krađu u muzeju "Izabela Stjuart Gardner". Naime, te 1980. godine Mekdevit je sa još jednim kriminalcem pokušao da opljačka muzej u Njujorku i to predstavljajući se kao radnici "Federal Expressa". Sam način pljačke je dosta podsjećao na pljačku muzeja. FBI ga je čak u dva navrata saslušao 1992. godine, ali nisu našli poveznicu sa pljačkom muzeja.
Takođe, u vrijeme pljačke muzeja "Izabel Stjuart Gardner" Mekdevit je živio na Bikon Hilu, u Bostonu, što je bilo sasvim dovoljno da bude jedan od osumnjičenih. Međutim, njegov advokat je rekao da Mekdevit apsolutno nema nikakva saznanja o pljački, a FBI ga nije mogao ni povezati. Na kraju, Mekdevit je umro u Kolumbiji 2004. godine.
Insajderski posao?
Ričard Abat, 23-godišnji noćni čuvar muzeja, bio je taj koji je otvorio vrata lažnim policajcima, pritom ne poštujući protokol, koji podrazumijeva da nazove najbližu policijsku stanicu i provjeri da li su poslali patrolu. On je neposredno nakon pljačke izjavio da je u okolini muzeja bila proslava Dana Svetog Patrika te je pretpostavio da je prisustvo policije sasvim normalno.
Abat je i kasnije tvrdio da apsolutno nije imao nikakve veze sa pljačkom. Ipak, to ga nije oslobodilo sumnje. U intervjuu za bostonske medije prije nekoliko godina on je rekao: 'Znate, taj žig osumnjičenog ću, izgleda, nositi zauvijek. Još uvijek me nisu eliminisali sa liste osumnjičenih'", rekao je Abat.
Merlinova grupa
Posljednjih godina FBI je istragu fokusirao na lokalne kriminalce koji su bili povezani sa mafijom. Vjeruje se da je zapravo mafija iza krađe slika, jer su navodno osumnjičeni bili u kontaktu sa Karmelom Merlinom, koji je sarađivao sa mafijom. Čak su i doušnici FBI-ja svojevremeno izjavili da Merlino planira da preda umjetnine i pokupi nagradu. Međutim, do toga nikad nije došlo i Merlino je umro u zatvoru 2005. godine.
Prema jednoj teoriji, Džordž Rejsfelder i Leonard Dimucio, Merlinovi saradnici, zapravo su opljačkali muzej. Obojica su misteriozno umrla 1991. godine, godinu dana nakon pljačke.
Takođe, FBI vjeruje da su ukradena djela završila u rukama Roberta Guarentea, mafijaša iz Bostona koji je bio aktivan i u Filadelfiji.
Prema jednom svjedočenju, Guarente je neposredno pred svoju smrt dva ukradena djela poklonio mafijašu Robertu Đentileu, tokom njihovog posljednjeg sastanka u Mejnu.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, kao i na X nalogu.
