Medvjetka (lat. Arctosthylos uva-ursi) je tipična biljka evropskog sjevera, potvrđena u svojoj korisnosti kroz stare pisane dokumente naroda Islanda, Laponaca, Finaca...
Zanimljivo je da se u Americi upotrebljavala kao komponenta duvanske smjese i mnogo prije nego li je njezina ljekovitost primjećena.
Arbutin, djelotvorna supstanca medvjetke, otkriven je 1896.godine, ali ova je biljka bila poznata mnogo ranije.
Prirodni je antiseptik, antidijaroik, adstrigent, antimikrobik, antiinflamatorik, diuretik, dermetik, detoksikant, hipnotik, hemostatik, tonik.
Druga imena su mu medvjeđe grožđe, bubina boba, vučja jabuka, divlja maginja, jabučica, medvjedovo uho, medvjeđi grozdić, medvjedica, mečije grožđe, mlivnjak, mlivnjača, opernik, opirnik, planika, crvena planika.
Uva je dugovječan zimzelen, vrlo razgranat, nizak grmić, koji je po zemlji sasvim polegao. Cvjetovi su mu sitni, zvonasti, ružičasti ili bijeli i vise u malim grozdovima.
Raste po suvim, rijetkim, pješčanim ili kamenitim borovim i drugim crnogoričnim šumama, među grmljem po sunčanim obroncima, po planinskim pašnjacima Balkanskog poluostrva, naročito u zapadnim dijelovima.
Tačnije, raste po planinskim visovima zajedno s medvjedima, a prijeti joj kao i njima iskorjenjivanje jer se neracionalno sakuplja čupanjem umjesto rezanjem grančica s listovima. List je, naime, sitan, a ni grančice koje bi trebalo uredno rezati nisu velike pa kvalitetno branje ide sporo.
Za lijek se beru listovi od maja do jula . List se bere u proljeće kad biljka cvjeta jer je tada najviše ljekovita (tada ima najviše arbutozida).
Kad se baci na gomilu, zvoni, što je znak da je dobro osušen. Listovi su neprijatnog, oporog i gorkog ukusa, ali bez mirisa.
Zbog visoke prirodne koncentracije trjeslovine (aktivna tvar u biljkama trpkog okusa) medvjetka se ne preporučuje i ne koristi povoljno osobama koje imaju problema sa želucem.
List se upotrebljava u obliku čaja za liječenje organa za mokrenje. Bakteriostatski učinak arbutin i metilarbutin postižu tek u lužnatoj mokraći gdje se razgrađuju i dezinfikuju mokraću.
Kod nas ljekari često daju miješan čaj od jednakih dijelova medvjetke i sitnice. Uglavnom se koristi u čajnim mješavinama (sa listom breze, korijenom sladića i dr.) u kojima njeno učešće ne bi trebalo da bude veće od 10 odsto.
Pri izradi dekokta (čaja) potrebno je list zdrobiti i duže kuvati, jer kožasta i čvrsta konzistencija lista otežava i onemogućava ekstrakciju arbutina i tanina.
Inače, list bi trebalo u apoteci čuvati cio, jer se tako mnogo duže i bolje održi. Priprema se još i čaj protiv pijeska ili kamena u bubregu. Uvarak se u narodnoj medicini upotrebljavao kod šećerne bolesti i tuberkuloze.
Srodna vrsta medvjetki je brusnica (lat. Vaccininum vitis-idaea). Često rastu zajedno, tj. jedna pored druge, te je brusnica ujedno i idealna zamjena za medvjetku jer sadrži manje količine trjeslovine, tj. manje nadražuje želudac.
Premda povećano uzimanje tečnosti može katkad imati povoljan uticaj na infekcije, uzimanje prevelikih količina tokom terapije može smanjiti učinkovitost medvjetke.
To je stoga što dolazi do razrjeđivanja aktivnih tvari medvjetke u mokraći, pa njihova koncentracija pada ispod razine na kojoj one djeluju na bakterije.
Stoga se klonite savjeta koji vam propisuju uzimanje dvije litre čaja medvjetke na dan.
Čaj od listova medveđeg groždja ili medvjetke liječi povećanu prostatu, mokraćne organe, proliv i šećernu bolest.
U narodnoj medicini se koristi kod bubrežnih bolesti, upala mjehura, kod kamenca, mokrenja u krevet i hroničnih proliva.
Listovi pomiješani s drugim ljekovitim biljem služe kao dezinfekcijsko sredstvo mokraćnih kanala, naročito kod hronične upale mokraćnog mjehura i drugih bolesti.
Medvjetka ne djeluje jednako na sve uzročnike upale mjehura. To znači da će dobro djelovati kod infekcija s Eschericia coli ili Proteus vrstama, ali bi je kod Enterococcus vrsta trebalo dopuniti terapijom s infuzom lista breze, a kod streptokoknih i stafilokoknih infekcija radije ćemo upotrijebiti dekokt korijena čička, a ne medvjetku.
Nuspojave i neželjena djelovanja
Kod konzumiranja čaja od medvjetke urin poprima crvenkastu boju, što kod čovjeka može izazvati strah, sumnju i raznorazne misli: krv u urinu.
Nepotrebno je paničiti, jer je to normalna pojava i dokazi da biljka djeluje i da su se svi njeni prirodni sastojci aktivirali, a ujedno još jedna potvrda da je dobro znati šta konzumiramo i šta možemo očekivati kao nuspojavu!
Ako se osjete bolovi u želucu, podražaj na povraćanje kod odraslih ili kod djece, trebalo bi prekinuti s uzimanjem medvjetke, te je zamijeniti čajem od svježih ili sušenih listova brusnice.
Čaj se ne savjetuje uzimati duže od tri sedmice.
Ovo je jedna od najboljih biljaka za uklanjanje urinarnih infekcija, ali se smije koristiti samo ograničen vremenski period jer ima iritirajuće dejstvo na mukozne membrane zida materice i bešike. Trudnice se moraju prije uzimanja čaja posavjetovati s doktorom.
Čaj se ne smije davati djeci mlađoj od 12 mjeseci, a oprezna primjena potrebna je i kod osoba s osjetljivom želudačnom sluznicom.
Infuz medvjetke uglavnom se smije kombinovati s antibioticima, no ipak se preporučuje da se uzima ili kao samostalna terapija ili tek nakon završetka terapije antibioticima.
Pripremanje čaja i djelovanje
Punu kašičicu isitnjenih listova preliti sa šoljom ključale vode, ostaviti otklopljeno 15 minuta. Piti tri puta dnevno.
Kod hladne pripreme, ostaviti da stoji od osam do 12 sati u hladnoj vodi i piti tri puta po jednu šolju dnevno.
Aktivni sastojcii medvjetke djeluju isključivo u mokraći koja je alkalna, čija je pH vrijednost iznad sedam! Stoga je bitno da se sa svakom dozom čaja uzima i pola čajne kašičice sode bikarbone. Alternativno, mogu se uzimati slični preparati koji alkalizuju (čine manje kiselim) mokraću, poput basenpulvera.
To znači da je zabranjeno uzimanje tvari koje zakiseljuju mokraću, a to su: svi gazirani slatki napitci, pogotovo ako sadrže fosfornu kiselinu (poput Coca-Cole, Fante, Pepsi Cole...), pretjerane količine sirćeta ili pretjerane količine agruma poput limuna.
Dijetetske mjere uključuju i smanjenje unosa slatkih namirnica (slatkiša, čokolade, kolača...), čijom razgradnjom nastaje veća količina kiselih tvari.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, kao i na X nalogu.