Naučnici sa Univerziteta u Mančesteru demonstrirali su kako je moguće napraviti superkompjuter koji “izvođenjem operacija raste”.
Naime, DNK se može iskoristiti i za više od prostora za čuvanje podataka.
"Zamislite da kompjuter pretražuje lavirint i dođe do tačke gdje mora da odabere jedan put – lijevo ili desno. Računari današnjice moraju da odaberu kojim putem će prvo ići pa tek onda da analiziraju druge rute. Naš kompjuter to uopšte ne mora, već se replicira i istražuje oba puta istovremeno te pronalazi rješenje na brži način", izjavio je profesor Ras King sa Univerziteta u Mančesteru.
Magično svojstvo koje to omogućava je u korišćenju DNK kao srca računara – procesor. Obični kompjuteri imaju fiksan broj čipova, dok računar koji svoje računarske operacije odrađuje korišćenjem DNK može da raste.
"Na ovaj način je omogućeno rješavanje brojnih dosad nerješivih problema", dodao je King.
"Kvantni računari su, opet, drugi oblik kompjutera koji donosi slično obećanje poput DNK izdanja. Međutim, dok i ona mogu pratiti više puteva u lavirintu, ona traže određenu simetriju čime su vrlo ograničena", naglašava King.
"Kako su DNK molekuli jako mali, desktop računar potencijalno može iskoristiti više procesora nego svi elektronski kompjuteri na svijetu zajedno, čime bi se po brzini nadmašio najbrži superkompjuter, uz svega djelić potrebne energije za rad", rekao je King.
Rad će biti objavljen u prestižnom naučnom časopisu “Journal of the Royal Society Interface”.
Silicijumu, naravno, još uvijek nije odzvonilo. Međutim, rad stručnjaka u Mančesteru približio je jedan koncept mnogo bliže realnom, pa san o superbrzim kompjuterima koja ne troše mnogo energije polako ulazi u realnost.
(Telegraf.rs)
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, kao i na X nalogu.