ŽENEVA - Naučnici Evropske organizacije za nuklearnu fiziku (CERN) saopštili su danas da su otkrili novu subatomsku česticu koja bi mogla biti Higsov bozon, koji zbog karakteristika nazivaju i "Božjom česticom" zbog uloge u stvaranju univerzuma.
Dvije naučne ekipe CERN-a, okupljene oko Velikog hadronskog sudarača (LHC), radile su, nezavisno, na odvojenim projektima ATLAS i CNS, i došle do istih rezultata, koje su predstavile na seminaru u sjedištu CERN-a kod Ženeve - obje su uočile novu česticu u okviru masenog spektra 125-126 gigaelektronvolta (GeV).
"Otkrili smo novi bozon", izjavio je Džo Inkandela, portparol CMS.
Ukoliko se ispostavi da je Higsov bozon zaista pronađen, to bi bilo najveće naučno otkriće u posljednjih 60 godina, koje bi imalo dalekosežne posljedice u fizici.
"Ovo je preliminarni rezultat, ali vjerujemo da ima veoma čvrste osnove", rekao je Inkandela i dodao da su obrađeni podaci koji se odnose na masu čestice na 125.3 gigaelektronvolta (GeV) i da izmjereni signal dostiže nivo povjerenja od pet sigma.
Postojanje ove čestice otvara put ka boljem razumijevanju principa "velikog praska" i nastanka univerzuma, pa čak i života.
"Definitivno je riječ o novoj čestici. Znamo da ona mora biti bozon, i to najteži bozon koji je ikada otkriven", kazao je portparol CMS.
Fabijola Djanoti, predstavnica za štampu ekipe ATLAS, izjavila je da je analiza mjernih podataka ukazala na postojanje nove čestice, na nivou povjerenja pet sigma.
Djanotijeva je dodala da za ova otkrića treba zahvaliti trudu više hiljada ljudi i izuzetnim performansama superakceleratora LHC, vrijednog 10 milijardi dolara.
I Inkandela i Djanotijeva su naglasili da su danas predstavljeni rezultati preliminarni i da je potrebno obaviti još dosta analiza, dok bi rezultati zvanično trebalo da budu objavljeni krajem jula.
"Ovo je tek početak. Čeka nas još mnogo toga", zaključila je Djanotijeva.
Okupljeni na seminaru pozdravili su burnim aplauzom predstavljanje rezultata eksperimenata.
Institut za fiziku iz Beograda učestvuje u radu ATLAS-a od 2003. godine dok srpska istraživačka grupa - Institut Vinča i Fizički fakultet aktivno rade na eksperimentu CNS od 1977. godine.
Jugoslavija, koja je jedan od osnivača CERN-a napustila je ovu organizaciju 1991. godine, a Republika Srbija postala je pridruženi član ove organizacije početkom godine, kada su sporazum potpisali tadašnji predsjednik Srbije Boris Tadić i direktor CERN-a Rolf Diter Hojer.
Seminar u CERN-u predstavlja uvod u najznačajniju godišnju konferenciju u oblasti fizike čestica, ICHEP 2012. u Melburnu.
Šta donosi moguće otkriće Higsovog bozona pročitajte u tekstu Nikole Božića.
Početkom ove nedjelje svijet je obišao video koji nagovještava da je u CERN-u konačno otkriven Higsov bozon. Ukoliko se ove informacije potvrde, biće to najznačajniji trenutak moderne fizike u prethnodnih 20 godina. Za danas ujutru, 4. jula, najavljena je konferencija za medije koja nam možda donosi informaciju da dugo očekivani Higsov bozon postoji i da je time stavljena i posljednja ciglica u Standardni model. Bilo bi to krunsko dostignuće zasnovano na petodecenijskom radu više hiljada naučnika.
Međutim sada dolazimo do problema. Ova čestica možda izgleda isuviše obično. Dok se fizičari u CERN-u spremaju za saopštenje o napretku u potrazi za „Božijom česticom“ – čudnom česticom koja postoji širom svemira i interaguje sa svim drugim elementarnim česticama, dajući im njihovu masu, u ostatku svijeta fizičari se pripremaju za moguće razočaranje.
Razlog ovome je, što su se svo vrijeme, naučnici pripremali za mogućnost da je Higsov bozon čestica sa čudnim osobinama. Međutim kako dosadašnji eksperimenti pokazauju da je u pitanju sasvim obična čestica, koja se ponaša „po pravilima“, sve je manje vjerovatno da će ovo otkriće donijeti uzbuđenje u fiziku.
Sredinom XX vijeka fizičari su počeli da razvijaju Standardni model, teoriju koja se odnosila na sve sile i subatomske čestice u cijelom svemiru. Iako se ovaj model vremenom pokazivao kao dobar, a naučnici potvrđivali eksperimentima njegova otkrića, to nije bila u pitanju finalna teorija svega. Standardni model je ipak imao nekih problema.
Koristeći samo Standardni model ne možemo da objasnimo asimetriju između materije i antimaterije u svemiru, kao ni niz fenomena vezanih za nastanak i razvoj svemira (inflaciju, ubrzano širenje današnjeg svemira, tamnu materiju i tamnu energiju). Uz sve ovo, gravitaciona interakcija (koja ima svoje specifičnosti i probleme) još uvijek nije uključena u objedinjeni opis preostalih interakcija. Sve ovo navodi na zaključak da mora da postoji neka opštija teorija, tzv. fundamentalna teorija. Ona bi morala da odgovori na sva pitanja na koja Standardni model ne daje odgovore.
Mnoge su se teorije pojavile kao dopuna Standardnog modela, kako bi objasnile ono što on nije mogao. Ali je najpoznatija teorija supersimetrije. Ona pretpostavlja postojanje supermasivnih čestica koje su parovi postojećim elementarnim česticama.
„Za nuklearne fizičare važi pravilo da što je više supersimetrije u teoriji, to je teorija bolja“, kaže Kaza Čaki sa Univerziteta Korneli.
Zanimljiv dio je Veliki hadronski sudarač, akcelerator u CERN-u, pored toga što traga za Higsom, traži i dokaze za postojanje supermasivnih superpartnera postojećim elementarnim česticama. Za sada nema nikakvih tragova. Istovremeno se Higsov bozon otkriva na energijama koje predviđa teorija.
Prije nego što je Veliki sudarač u CERN-u startovan 2010. godine, mnogi su naučnici su se nadali da će on otkriti i mnogo dokaza za supersimetrijom. Uprkos postojanju nekih činjenica, dokazi za postojanje supersimetrije nikako da se pojave.
Najjednostavnije verzije supersimetrije su već odbačene, a otkriće Higsa na očekivanim energijama, će zahtijevati još više izmjena.
Na primjer, jedan od najboljih aspekata supersimetrije jeste to što mnoge od ovih super čestica jesu dobri kandidati za tamnu materiju. izmjene na teoriji supersimetrije mogu izbaciti iz ige ove čestice tamne materije, a dodatne promjene je mogu učiniti još beskorisnijom.
Ipak, iako će danas možda biti i zvanično potvrđeno otkriće Higsovog bozona, to ne mora da znači još uvijek finalni kraj supersimetrije. Veliki hadronski sudarač u CERN-u će narednih godina nastaviti da sudara čestice, i to na sve većim i većim energijama, što će možda dovesti supersimetriju na svetlos dana.
Mnogi fizičari željno isčekuju da vide da li će se pronaći najlakša pedviđena superčestica – supersimetrični top kvark ili stop skvark. Stop skvark je srce supersimetrije, i potreban je za objašnjavanje mnogih karakteristika Higsovog bozona. Bez njegovog otkrića, mnogi fizičari su spremni da odustanu od supersimetrije.
Iako stvara probleme, ova situacija neće fiziku zaustaviti. Standardni model, još uvijek ima rupa u sebi, i mora se naći način da objasni tamnu materiju i energiju u svemiru. Postoje i alternativne teorije supersimetriji, ali one zahtijevaju ili nove interakcije između čestica, nove sile, ili da se sam Higsov bozon sastoji od manjih čestica.
Međutim i ove postojeće teorije imaju svoje nedostatke kako bi postale dobri modeli za opisivanje prirode.
Za sada, supersimetrija, ostaje predvodnik teorija koje stoje iza Standardnog modela.
Šta se dešava u CERN-u?
"Veliki hadronski sudarač CERN-a je moderni mikroskop koji vidi objekte onoliko manje od atoma koliko smo mi od njih veći. Sam akcelerator je velik kao Beograd i smješten je par stotina metara ispod zemlje na granici između Švajcarske i Francuske, dakle ispod Alpa.", objašnjava dr Aleksandar Belić, dirketor Instituta za fiziku.
"Shodno tim džinovskim dimenzijama i okulari ovog mikroskopa su ogromni. Svaki je veličine jedne zgrade, a takođe su smješteni duboko ispod zemlje. Jedan okular se zove ATLAS, drugi CMS. Iza svakog stoji kolaboracija od više stotina naučnika iz čitavog svijeta.", kaže dr Belić.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, kao i na X nalogu.