Bojan Petković, inženjer geodezije i geomatike iz Srpca, slobodno vrijeme provodi tako što spomenike kulture i istorijske objekte mjeri i sprema u digitalnu arhivu, na osnovu koje bi se jednog dana, ukoliko se pojavi potreba, mogla raditi njihova rekonstrukcija i sanacija, kao i vraćanje izvornog izgleda.
On se bavi digitalnom fotogrametrijom, procesom u kojem se prepliću nauka i umjetnost, a obuhvata rekonstrukciju položaja i oblika određenog predmeta u prostoru, a koji nastaje na osnovu fotografija posloženih u računarskom softveru.
Završni čin u ovom procesu je dobijanje modela u četiri dimenzije iz kojeg se može izvući bezbroj korisnih podataka i detalja koji mogu uštedjeti i vrijeme i novac.
"Model se generiše tako što se prvo dobijaju setovi tačaka sa poznatim koordinatama, a naknadno se svakoj tački dodjeljuje boja na osnovu piksela slike. Tačnost dobijenih modela zavisi od rezolucije fotoaparata, veličine objekta i načina uzimanja fotografija, ali generalno tačnost može da bude u granicama od nekoliko milimetara", pojašnjava Petković.
U fokusu Kastel
Njegovu pažnju trenutno zaokuplja banjalučka tvrđava Kastel, na kojoj će biti potrebno provesti sate i sate rada te napraviti na hiljade fotografija iz kojih će se pojaviti savršena replika ovog objekta.
"Ukoliko bi se dio tvrđave urušio, a da je prije toga proces digitalne fotogrametrije završen, on bi se u potpunosti mogao rekonstruisati i vratiti u prethodno stanje zato što su podaci precizni gotovo u milimetar, a mogu se uzeti podaci za svaki kamen", kaže on.
O koliko obimnom i preciznom poslu se radi, najbolje govori podatak da je za kreiranje modela Kastela potrebno napraviti više od 1.000 fotografija u rezoluciji od 24 megapiksela.
Da bi model bio upotrebljiv za mjerenje i korištenje podataka, sve fotografije potrebno je unijeti u računar i "poslagati" u softver, a za šta je potrebno minimum mjesec dana rada.
Kada bi se, na primjer, Gradska uprava Banjaluke odlučila da kupi vanjski model svoje tvrđave, pun korisnih i preciznih podataka, to bi ih koštalo oko 1.000 maraka, što bi, kako nam je ovaj geodeta kazao, u odnosu na ono što se dobija bilo gotovo besplatno.
Već je detaljno izmjerio spomenik Krajišnicima palim u Narodnooslobodilačkoj borbi na Banj brdu, pa bi sva buduća oštećenja na njemu mogla da se saniraju, a objektu vrati originalni izgled.
Posjeta Sremskim Karlovcima u Srbiji privukla je Petkovića da izradi kip lava u četiri dimenzije, a kako kaže, u narednom periodu na redu je arhiviranje manastira Osovica u njegovom rodnom mjestu.
Prema njegovim riječima, fotogrametrija se može primijeniti u raznim oblastima, pa zemlje Evrope i svijeta je sve više koriste kako bi brzo i lako došle do neophodnih podataka.
Rekonstrukcija saobraćajnih nesreća
Za razliku od Bosne i Hercegovine, kako kaže, u kojoj se saobraćajne nesreće rekonstruišu u 2D obliku, u svijetu se koristi upravo ova metoda kojom se dobijaju pouzdane informacije i vrši rekonstrukcija, video-vizuelizacija i ostala mjerenja koja su neophodna za uspješno rješavanje i dokazivanje krivice prilikom nesreće.
"Mimo dimenzija i položaja objekata koji su učestvovali u nesreći, iz dobijenih modela mogu se dobiti bilo koja mjerenja i simulacije, npr. mjerenje uništenosti automobila za potrebe isplate štete, uslovi vidljivosti itd", objašnjava Petković.
Takođe, široka primjena je i u geologiji, pa se mjerenja zapremine iskopa, količine smeća na deponijama i projektovanje fasada najtačnije ostvaruje ovom metodom.
"Moguće je vršiti i razne geoprostorne analize kao što su procjene štete izazvane poplavama, mapiranje i modelovanje terena te procjena mjesta gdje je najveći rizik od poplava na osnovu upoređivanja visina, ispitivanje riječnih tokova, kanala i slično", pojasnio nam je on.
Institucije nezainteresovane
Međutim, kao i mnoge druge dobre i korisne stvari, fotogrametrija, pogotovo digitalna, nije prepoznata od institucija kao jeftina i isplativa tehnika dobijanja preciznih podataka, pa se u BiH gotovo i ne koristi.
U zemlji postoji samo jedna firma, dodaje Petković, koja koristi tehniku laserskog skeniranja, koja je oko 100 puta skuplja od digitalne, pa je na samom kraju i cijena modela mnogo viša.
"Njihova oprema košta oko 100.000 KM, a moja oko 3.000, tako da se razlika pravi na samom početku", naglasio je Petković.
S druge strane, UNESCO, svjetska organizacija za zaštitu kulturne baštine, prepoznala je značaj i uveliko koristi fotogrametriju.
U Španiji, primjera radi, imaju dosta starih dvoraca pa koriste tu tehnologiju da sačuvaju originalni izgled i eventualno ako bi nešto uništilo značajne građevine da ih mogu vratiti, tj. rekonstruisati.
Takođe, u rudnicima se koristi u kombinaciji sa bespilotnim letjelicama za izračunavanje kubatura iskopa, u projektovanju za snimanje situacija terena, u biologiji za kreiranje modela ljudskog tijela, a u arhitekturi za projektovanje vanjskog izgleda objekata.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, kao i na X nalogu.
