ZAGREB - Uz šest američkih misija koje su sletjele na Mjesec od 1969. do 1972. vezano je najviše sumnji i teorija zavjere.
Jedan od najznačajnijih hrvatskih poznavalaca i popularizatora astronomije i astronautike Ante Radonić poručuje kako je na Mjesecu bez sumnje bilo šest Apollo misija i kako je po Mjesečevoj površini hodalo ukupno 12 astronauta. Kaže kako teorije zavjere o letu na Mjesec stvaraju ljudi koji o temi nisu dovoljno informisani, a uzrok širenju tih ideja danas je internet, koji je, dodaje Radonić, prepun raznog smeća.
Američka svemirska agencija NASA planirala je sedam Apollo misija, ali je ostvareno šest spuštanja na Mjesec, jer je Apollo 13 imao problema u misiji. U šest ekspedicija, na Mjesecu je boravilo 12 ljudi, kaže Ante Radonić, a jedan od astronauta, Čarls Djuk iz Apolla 16, boravio je u Zagrebu gdje je održao niz predavanja.
Kaže i da je Majk Vucelić Hrvat koji je radio u kontroli leta i koji je dijelio informacije sa stručnjacima iz Zagreba iz prve ruke. Polovina ljudi koji su boravili na Mjesecu su još uvijek živi.
Teoretičari zavjere nemaju pojma o projektu
"U prvim godinama nije bilo sumnji jesu li se spustili ili ne. U modi je bilo da su vidjeli vanzemaljce, zatim je došla nova moda da su vanzemaljci spasili Apollo 13", kaže Radonić, i dodaje: "Kada vidiš što najveći teoretičari pričaju, vidiš da ti ljudi pojma nemaju, da ne znaju najosnovnije stvari iz fizike, kemije."
Jedan dio slovenačkih umjetnika napravio je dobar lažni dokumentarac koji je u posljednje vrijeme popularan u medijima, a koji je govorio o Titu (predsjedniku nekadašnje SFRJ) kao začetniku svemirskog programa koji je prodao Amerikacima.
U šest ekspedicija na Mjesec prikupljeni su uzorci sa raznih strana Mjeseca, doneseno je 380 kilograma uzoraka Mjesečeve prašine i kamenja. Rusi su kasnije donijeli s Mjeseca uzorke materijala koje su razmjenjivali sa Amerikacima, kaže Radonić, a uzorak s Mjeseca je toliko poseban da će svaki geolog uvidjeti o čemu se radi.
"Da su Amerikanci htjeli lažirati, Rusi bi prvi digli graju", poručuje Radonić.
Ljudi često ne znaju da se prije ekspedicija na Mjesec dogodilo prvo meko spuštanje ruske Lune 9, koja je 1966. poslala prvu panoramu s Mjeseca, a do spuštanja prvih ljudi 1969. godine niz američkih i ruskih robotskih sondi se spuštalo na površinu Mjeseca, podsjeća Radonić.
Postojao je period pripreme za prve ljude na površini, Apollo 8 je obavio let oko Mjeseca, a Apollo 10 je imao generalnu probu nakon koje je Apollo 11 imao dozvolu da se spusti.
Zadnja ekspedicija, Apollo 17, dogodila se u decembru 1972, kada su ljudi zadnji put bili na Mjesecu.
"Ljudi koji ne vjeruju da su Amerikanci bili na Mjesecu, kad s njima popričate, vidite da ništa ne znaju o materiji, osim iz nekih čudnih izvora. Pogotovo u današnje vrijeme, kada su mediji, prije svega internet, prepuni različitih informacija. Na internetu se može pronaći toliko puno smeća da je to nevjerojatno! Ljudi koji ne poznaju tematiku nasjednu na razne štosove. Posebno je grozno da su ljudi spremni omalovažavati tuđi rad. Ako su slijetanja na Mjesec lažirana, to znači da su astronauti zapravo glumci, a oni su bili inženjeri i istovremeno piloti, znanstvenici, doktori i sveučilišni profesori. Kako jedan glumac može imati predavanja na sveučilištu kao član posade Apolla i imati znanja pilota i inžinjera", poručuje Radonić.
Astronauti, kako dodaje, imaju hiljade sati leta avionom i to je užasna uvreda za ljude koji su se za to godinama pripremali i trenirali odvojeni od svojih porodica.
Kako sakriti raketu od 3.000 tona
U programu Apollo je sudjelovalo 400.000 ljudi, a mnoštvo preduzeća je radilo u proizvodnji dijelova raketa, pojašnjava astronom i astronautičar Radonić.
Lakše bi bilo napraviti pravi let na Mjesec nego simulirati ga, kaže Radonić, jer simulirati hodanje po Mjesecu na onoj gravitaciji u ono vrijeme, to je i danas nedovoljno moguće. Poručuje kako je činjenica, i da kasnije japanske sonde pokazuju, kako su svi američki snimci kratera tačni.
"Kad poleti raketa od 3.000 tona i toliko novinara to posmatra, gdje ona poleti?! Toliko veliku raketu ne možete sakriti. Razgovor kontrole leta i astronauta pratili su radioamateri koji su mogli pratiti pravac signala s Apolla, a radioteleskopi diljem svijeta su pratili signale astronauta s Mjeseca", kaže Radonić.
U vrijeme hladnoratovskog nadmetanja sa Rusijom, NASA je imala triput veći budžet nego danas, kada im je budžet premali za ponovni odlazak na Mjesec, a više nema ni političke volje za to.
Selo na Mjesecu
Amerikancima je sada u cilju Mars, no to je još uvijek dugoročan plan jer Mars nije blizu i spuštanje na tu planeta ne može se očekivati nikako prije 2040, ocjenjuje Radonić i dodaje da razvijanje tehnologija za osvajanje svemira pomaže u poboljšanju industrije.
Šef ruske svemirske agencije zalaže se za selo na Mjesecu kao međunarodni program. Kada bi to prihvatili Amerikaci i Japanci, bilo bi moguće za 10 ili 15 godina formirati prvu malu permanentnu bazu na Mjesecu, kao što danas postoji međunarodna stanica u orbiti, kaže Radonić.
"Kinezi bi mogli biti prvi na Mjesecu do 2030, ako im to odobri Vlada, a njihovi stručnjaci su za to već sposobni", poručuje ovaj ekspert.
Tragovi slijetanja vide se i danas
Prvi astronauti boravili su na površini Mjeseca ukupno 21 sat, od toga dva sata vani. U zadnjim ekspedicijama je kamerom u boji praćeno uzlijetanje modula sa Mjeseca, objašnjava Radonić.
"Gdje god su astronauti bili i ostavili stvari, sve se danas može vidjeti jer je rezolucija američkog lunarnog orbitera Reconnaissance takva. Hodanje astronauta ostavilo je tragove stopa koje se i dalje naziru jer na Mjesecu nema atmosfere i vjetra. Pet ekspedicija postavilo je znanstvene postaje Alsep sa nizom mjernih instrumenata napojenih nuklearnim generatorima koji su godinama slali signale nakon povratka sa Mjeseca. Postavljeni su i laserski reflektori koji se i danas od raznih međunarodnih ekipa koriste za mjerenja točne udaljenosti Mjeseca od Zemlje", navodi on.
Radonić tvrdi da će sve svemirske agencije koje će se u budućnosti spuštati na Mjesec imati priliku da to provjere. Ali, NASA mjesta slijetanja želi zaštiti kao muzej, pa su donijeli propise koliko se daleko neka robotska misija može približiti kako se ne bi izbrisali tragovi, posebno prvog slijetanja Apolla 11.
Ante Radonić je voditelj Planetarijuma u Tehničkom muzeju "Nikola Tesla" u Zagrebu te stručni suradnik emisije Andromeda, koja se svakog utorka emituje na Drugom programu Hrvatskog radija.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, kao i na X nalogu.