Davne 1999. godine prof. Hrvoje Mazija s Veterinarskog fakulteta u Zagrebu je iz pluća uginulih pilića izolovao novi virus.
U daljnjim istraživanjima se pokazalo da je riječ o virusu koji vrlo snažno razara tumorske stanice i može postati vakcina ili lijek protiv ljudskih tumora.
Prof. Maziji su se u radu pridružili dr Siniša Ivanković s Instituta “Ruđer Bošković”, prim. dr Dinko Čović, koji je donedavno radio na Klinici za tumore i prof. dr Mladen Merčep, ljekar koji sad radi u Švajcarskoj. Predanim istraživanjima ova je grupa naučnika došla je do revolucionarnog otkrića na miševima koje u potpunosti može promijeniti pristup u liječenju ljudskih tumora i spasiti nebrojeno života. U ovom trenutku, kažu, trebalo bi im samo dvije sedmice da razviju vakcinu protiv tumora.
Virus koji je Mazija izolovao nazvan je ZG1999HDS – ZG kao Zagreb gdje je izolovan, 1999 kao godina kad je izolovan i HDS kao prva slova imena Hrvoje, Dinko i Siniša. No prije tog službenog imena imao je i jedno neslužbeno - Frka. Nazvali su ga tako jer je u naučnim krugovima digao neviđeno uzbuđenje i neki su u početku pokušali osporiti otkriće ovog stručnjaka. No virus je sada patentiran i zaštićen i ne smije ga koristiti niko osim ovog naučnog tima. Riječ je o virusu iz soja Newcastle (NDV) koji napada domaću perad i pernatu divljač. Među njima napravi pomor. Prelazi i na čovjeka, ali jedina posljedica u tom slučaju može biti blaga prehlada.
Virusi iz soja Newcastle poznati su otprije, ali soj koji su otkrili hrvatski naučnici nikad prije nije viđen. Budući da su već postojala istraživanja na virusima sličnih sojeva, ovi naučnici su odlučili vidjeti kako novootkriveni virus djeluje na tumorske stanice. Ubrizgali su ga miševima koji su imali tumore debelog crijeva i dojke i ostali iznenađeni rezultatima – virus je u samo 72 sata uništio sve tumorske stanice!
Sljedeće godine tim je modifikovao virus prilagođavajući ga tako da bude što djelotvorniji.
Vodili su se i takozvanim tropizmom virusa, odnosno njegovoj sklonosti da napada tačno određeno tkivo. Tako bi se razvio i lijek protiv tumora – virusi koji su po svom tropizmu plućni koristili bi se za rak pluća, neurotropni za rak mozga...
Općenito, ovaj virus djeluje na sve tumorske stanice, s manjim ili većim učinkom. Njime će se moći liječiti i melanomi, tumori glave i vrata, tumori prostate i brojne druge maligne bolesti.
- Normalne, zdrave stanice virus gotovo uopće ne oštećuje, a napada isključivo tumorske, koje poznaje po njihovim receptorima. Sada imamo mogućnost učinkovito koristiti virus u kombinaciji s malom dozom citostatika, koja sama po sebi ne bi bila dovoljna u liječenju tumora, ili in vitro - da ga pomiješamo s tumorskim stanicama, pustimo da ih razbije i onda to vraćamo u organizam oboljelog kao cjepivo koje će djelovati na imunološki sustav i jednako takvo uništavanje tumorskih stanica - objašnjavaju prof. Mazija i dr sc. Ivanković.
U cijeloj ovoj priči jako je dobro to što virus i konvencionalne terapije poput zračenja i hemoterapije imaju sinergijski učinak s virusom, odnosno, pojačavaju njihovo djelovanje u međusobnoj kombinaciji. Virusi poput ZG1999HDS imaju mogućnost spojiti se s određenim stanicama u organizmu, na primjer, limfocitima, koji potpuno zaštite virus i neoštećenog ga odvedu do tumorske stanice gdje onda virus pokazuje svoje korisno djelovanje. To se zove genetski inženjering virusa.
U početku istraživanja, nakon otkrića virusa, hrvatski su stručnjaci nailazili i na određene probleme. Najprije su morali prevladati antivirusnu imunološku reakciju organizma, odnosno spriječiti neutralizaciju virusa i onemogućavanje antitumorskog djelovanja.
No kako se s godinama razvijala i biotehnološka nauka, odnosno, genetski inženjering, i taj je problem riješen. Onkolitički virusi općenito se mogu oblikovati, odnosno, dizajnirati tako da u organizmu prouzrokuju niz složenih imunoloških reakcija koje sprečavaju djelovanje tumora i uništavaju tumorske stanice.
Naučnici kažu kako ljudi još od prije stotinu godina pokušavaju viruse okrenuti u svoju korist i njima liječiti zloćudne bolesti. Još 1912. godine zabilježen je slučaj kad su ženi oboljeloj od karcinoma grlića materice ubrizgali vakcinu protiv bjesnila. Bolest se povukla, a kasnije je tokom godina zabilježen još niz slučajeva u kojima se maligna bolest povlačila nakon što bi se oboljelog inficiralo nekim virusom. Vrlo je vjerojatno, kažu hrvatski naučnici, da je Newcastle virus pomogao i nekim ljudima koji su možda imali tumor a da to nisu ni znali. Dovoljno je bilo da virus s oboljele peradi pređe na njih, a pritom ljudi opet vjerojatno nisu ni znali da ga imaju.
- U znanosti je zabilježen slučaj žene koja je bolovala od raka dojke. Bolest je već bila u terminalnoj fazi i nije joj bilo spasa. No onda je oboljela i od zaušnjaka, a rak se nakon toga povukao u vrlo kratkom roku. Liječnici su bili u čudu, nisu znali što se zbiva. Čak su slinu te žene davali drugim oboljelim ženama da vide hoće li pomoći. A što se zapravo tu dogodilo? Virus zaušnjaka je bratić Newcastle virusa, oni su sličnog soja, i virus koji je zarazio ženu naprosto je uništio tumorske stanice - priča dr Ivanković i kaže da ljudi vrlo često imaju pogrešan stav prema virusima.
Doživljavaju ih kao nešto odbojno što će izazvati tešku bolest i smrt, no ne znaju da su mnogi virusi u suživotu s ljudima i mogu biti vrlo korisni u liječenju raznih stanja. U slučaju virusa ZG1999HDS, kao i u sličnim slučajevima, bilo bi potrebno pet godina kliničkih istraživanja da uđu u redovnu kliničku praksu.
Čekaju da se država pokrene
Velika je želja ovog tima da finalni proizvod, vakcina ili lijekovi protiv raka, jednog dana izađu upravo iz Hrvatske. No nastave li nadležni i dalje okretati glavu od ovog revolucionarnog otkrića, što čine već dulje vrijeme, biće prisiljeni prodati svoj patent nekom inostranom centru za klinička istraživanja. Ne zbog novca, kažu, nego zbog svega što ovo otkriće može značiti u nauci. Je li zaista moguće da će hrvatski ministri i ljudi na rukovodećim pozicijama takvo što dopustiti?!
Iako hrvatsi naučnici imaju spas za oboljele od raka, ne smiju ga primijeniti na ljudima zbog birokratskih prepreka.
Nažalost, kako to u Hrvatskoj obično biva, nije ništa riješeno formalno, odnosno, ondje ne postoji službeni Centar za klinička istraživanja gdje bi se njihovo otkriće moglo primjenjivati i na oboljelim ljudima. Iako postoji velika grupa naučnila iz raznih područja koji bi u tom centru radili, dvogodišnja borba da se centar osnuje još nije urodila plodom jer nadležni za to ne pokazuju interes.
Ministru zdravlja Rajku Ostojiću poslali su pismo u kojem mole osnivanje centra i obavještavaju ga koje su sve ustanove i njihovi naučnici spremni svoje fenomenalno znanje staviti u službu kliničkih ispitivanja u kojima leži budućnost. Odgovor ministra Ostojića naučni tim još čeka. Dok nadležni ne mare, među ljudima se ipak proširila vijest o njihovu fantastičnom otkriću, posebno među ljudima koji su teško bolesni i ne pomaže im niti jedna konvencionalna terapija.
Događa im se, kažu, da ih ljudi zovu i mole za pomoć, ali ovi ih stručnjaci jedino mogu preusmjeriti na druge zemlje u kojima postoji liječenje virusima, ali ipak ni približno učinkovito kao što bi bilo ovo u kojem bi se koristio virus ZG1999HDS. Ministar Ostojić je veliki pobornik kliničkih ispitivanja i želi ih ponovno oživjeti u Hrvatskoj.
Centri za klinička ispitivanja od ključne su važnosti
Svaka eksperimentalna terapija mora proći višegodišnju fazu kliničkih istraživanja, no to je ujedno šansa za oboljele pacijente da se pokušaju liječiti terapijama koje predstavljaju najnovija medicinska dostignuća.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, kao i na X nalogu.