Ksenija Bunjak za istraživanje o arhitekturi srpskih sela dobila priznanje njemačkog Ministarstva obrazovanja kao jedna od 25 najboljih mladih naučnika na svijetu za 2013. godinu.
Ksenija Bunjak (29) doktorand je na Arhitektonskom fakultetu u Beogradu i jedna od 25 najboljih mladih naučnika na svijetu za ovu godinu, prema odluci Ministarstva za obrazovanje i istraživanje Republike Njemačke.
Ona je jedna od “zelenih talenata”, istraživača u oblasti održivog razvoja, prva iz Srbije koja je dobila ovu prestižnu nagradu i jedna od dvoje nagrađenih naučnika iz Evrope. Kada nije na fakultetu obilazi sela Srbije i smišlja kako da ih pretvori u ekološka, a usput razgovara sa mještanima i savjetuje im šta da promijene u kućama kako bi što bolje iskoristili energiju ili svjetlost, a što manje platili račun za struju.
“Draž čitavog posla jeste da se pomogne ljudima. Najviše volimo da vidimo, kada se vratimo u neko selo, da su nas ljudi poslušali i na primjer promenili prozore ili namenu prostorije kako bi imali više svjetla ili bolje grijanje”, priča Ksenija za Politiku, koja je nedavno sa kolegom Mladenom Pešićem počela projekat “Atlas srpskih sela”.
Ove godine je pokrenula i nevladinu organizaciju EAT, sa idejom da podigne svijet građana o ekologiji. Govori šest jezika, jedno vrijeme je živela u Danskoj dok je istraživala za doktorat, a 2007. godine je ekološki projektovala u Španiji, što je odredilo njen dalji profesionalni put.
“Moja ideja o formiranju ekoloških sela, zapravo model po kojem je moguće da se rekonstruiše selo u ekološko jeste ono što je presudilo da dobijem nagradu njemačkog Ministarstva obrazovanja. Ideja je da sa kolegama sa Elektrotehničkog fakulteta napravimo kompjuterski program koji će moći da primjenjuju bilo gdje u svijetu – ukucaju karakteristike određenog sela, klimatske, geografske i dobiju model po kojem može da se uradi najbolja arhitektonska intervencija”, priča Ksenija.
Zajedno sa 24 ostala dobitnika ona je provela dvije nedjelje u Njemačkoj, obišli su sedam gradova i njihove fakultete i institute koji se bave održivim razvojem. Sljedeće godine moći će da odabere gdje će da radi praksu tri mjeseca, kompletni troškovi boravka su pokriveni, a za sada misli da će to vjerovatno biti Tehnički univerzitet u Minhenu.
Kseniju je javnosti poznata još od prije tri godine kada se u grupi mladih doktoranada obratili “Politici” za pomoć, jer im država nije isplaćivala ionako male stipendije, uprkos činjenici da su u indeksima imali najviše moguće ocjene i da su umjesto odlaska u inostranstvo, odabrali da ostanu u Srbiji. Za stipendije smo tada uspjeli da se izborimo, a pitamo je kakva je danas situacija i šta kažu kolege iz drugih zemalja – koliko se u svijetu vodi računa o naučnom podmlatku.
“Ja ću biti stipendista našeg Ministarstva nauke dok ne doktoriram, što bi trebalo da bude sredinom iduće godine. Stipendija je redovna, 32.000 dinara, sad smo dobili i 4.000 dinara za materijalne troškove, što je smanjenje sa 11.000. Taj novac je dovoljan da kupimo knjige i eventualno odemo na neku konferenciju u Evropi, ali ne i za život”, objašnjava Ksenija.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, kao i na X nalogu.