Tvorac projekta HAARP, Bernard Istland, svoj patent razvio je na temelju Teslinog izuma 'smrtonosne zrake'. Ona, navodno, može uzrokovati potres na Zemlji.
Program istraživanja visokih frekvencija polarne svjetlosti, HAARP (High Frequency Active Auroral Research Program), službeno je istraživačko postrojenje za razumijevanje, simuliranje i kontrolu procesa u ionosferi koji bi mogli izmijeniti i poboljšati djelovanje komunikacijskih i nadzornih sistema. Počeo je raditi 1993. godine nakon 20 godina eksperimentisanja. HAARP navodno djeluje tako da antena, umjesto da prima, šalje signal.
Njegov tvorac je Bernard Istland koji je 1988. rekao kako je osnovni koncept projekta HAARP 'izgraditi velike antene koje će koristiti velike količine energije kako bi radio valove poslali u više dijelove atmosfere'.
Jedno tri od američkih postrojenja nalazi se u blizini Gakone u Aljasci. Sastoji se od niza od 180 uspravnih antena koje tvore fazni odašiljač IRI (Ionospheric Research Instrument). Odašiljač vrijedi oko 30 miliona dolara. Ostala dva HAARP postrojenja nalaze se kod Arecibo opservatorija u Portoriku i u Ferbenksu na Aljasci. Evropsko postrojenje smješteno je u Norveškoj. Kako bi djelovanje i mjerenja uspjela, važno je takve centre smjestiti na područja udaljena od interferencija elektromagnetskih talasa koje proizvode veliki gradovi. Takođe je poželjno pokuse obavljati na mjestima gdje postoji mnoštvo ionosferskih stanja za proučavanje.
HAARP može usmjeriti energetski puls od 3.6 megavata kroz frekvencijsku propusnost između 2.8 - 10 MHz u ionosferu te mjeriti učinke odgovarajućom radarskom opremom. Prema tamošnjim inženjerima, to bi trebalo unaprijediti proučavanje osnovnih procesa koji se javljaju u ionosferi pri prirodnom uticaju Sunca, kao i način kako ionosfera djeluje na radio komunikaciju. Naučnici razvijaju tehnike s ciljem smanjivanja takvih uticaja da bi se poboljšala pouzdanost i performanse komunikacije i navigacije, za dobrobit civilnih i vojnih potreba. Na projektu sarađuje 14 fakulteta.
Teoretičari zavjere međutim kažu da HAARP-ove elektromagnetske zrake pogađaju dijelove ionosfere i zagrijavaju ih što navodno može stvoriti određeni tip talasa u smjeru prema Zemljinoj kori te uzrokovati potrese. Zagrijavanje pojedinih dijelova ionosfere navodno utiče i na vremenske prilike
Sredinom 1990-ih o projektu se počelo pričati kao kontroverzi. Tvorci teorija zavjere tvrde kako bi se niz HAARP-ovih antena mogao upotrebljavati kao nezamislivo razorno oružje. Grupa američkih fizičara izjavila je kako je HAARP toliko moćan da bi svojim energetskim impulsima mogao uništiti 'neprijateljske' svemirske letjelice ili srušiti komunikacijsku mrežu na velikom dijelu Zemlje.
Neki tvrde da projekt HAARP radi na principu Vordenklajfovog tornja koji je razvio Nikola Tesla kao komunikacijsko središte. Tesla je tvrdio da toranj može slati eksplozivne impulse energije na bilo koju udaljenost. Teoretičari su uvjereni da je Vordenklajfov toranj ugrađen u HAARP. Stručnjaci povezani s projektom odlučno odbacuju bilo kakvu povezanost.
Nikola Tesla je, nakon odbacivanja ideja od strane kolega znanstvenika, 1899. godine dobio novac od američkih bogataša. Dobijenim sredstvima izgradio je laboratoriju u Kolorado Springsu u kojem je uspio proizvesti umjetne munje napona od nekoliko miliona volti. Pri tom je potpuno uništio lokalnu generatorsku stanicu.
Unatoč nesreći bio je uvjeren kako je moguće uspostaviti načine prenosa neograničenih količina energije do bilo kojeg mjesta na planeti bez upotrebe klasičnih sredstava prenosa poput bakrenih kablova. Razmišljajući o svojoj zamisli 1900. godine Tesla je zapisao sljedeće:
- Dugo sam vjerovao da se takav prenos nikada neće moći ostvariti na industrijskom nivou, međutim otkriće do kojega sam došao prisililo me da promijenim stajalište. Opazio sam da atmosfera, koja je u pravilu snažan izolator, u određenim uslovima poprima vodička svojstva i postaje pogodna za prenos bilo koje količine električne energije.
Da bi mogućem ulagaču u projekt pokazao svoje zamisli, Tesla je trebao izgraditi antenu koja bi pokrivala čitav svijet. Nabavio je zemljište od 200 hektara na Long Ajlendu i nazvao ga Vordenklajf. Toranj je bio visok 60 metara, a na vrhu je imao ogromnu kupolu u obliku gljive, tešku 55 tona. U kupoli je bio najvažniji dio, pojačalo-odašiljač. Nakon svađe s finansijerom Morganom i Vestinghausom projekt je propao jer razočarani genij nije imao sponzora koji bi mu omogućio daljnja istraživanja. Toranj Vordenklajf je uništen nakon čega je Tesla počeo raditi na finansijski 'prihvatljivijim' projektima.
Danas mnogi naučnici potvrđuju da tajne službe tragaju za Teslinim ''blagom'', vođeni idejom da je imao rješenje za tajne zrake koje će uništiti svakog agresora. Autor Džon Malkom u svojoj knjizi 'Teslino trojstvo'' spomenuo Teslin izum koji izuzetno dobro čisti nebo od sveg opasnog sa neprijateljske strane. Skalarni val, srce Teslinog izuma, talas je izuzetno visoke frekvencije na granicama prostora i vremena. Talas nosi energiju koja, prema potrebi, može biti ubojito oružje.
Navodno, dva takva talasa, usmjerena na isti cilj, u tački presjeka izazivaju eksploziju, piše Malkolm. Tesli je bilo jasno prije više od 100 godina. Još početkom 1924. pričalo se govoriti da je Tesla proizveo smrtonosnu zraku, o čemu su izvještavale novine iz Kolorada, pišući da Teslina zraka, potpuno nevidljiva, može zaustaviti avion u letu. U vrijeme Hladnog rata novine su pisale da su vazduh prvo izmislili Englezi, zatim Rusi i Nijemci. Tesla o izumu nije davao nikakve izjave.
Na službenoj internetskoj stranici HAARP-a projekta stoji kako je njegova primjena samo za naučna, te da se preko umjetno izazvanih temperaturnih promjena u ionosferi mogu bolje proučiti njene karakteristike, što je i navedeno kao osnovni razlog postojanja projekta.
Opomene od strane međunarodnog Instituta za brigu o ljudskom zdravlju tvrde da je HAARP gigantski ''grijač'' sposoban za velike promjene u ionosferi. Navodno može probiti sloj atmosfere koji Zemlju štiti od pogubnog svemirskog zračenja. Za ovaj poduhvat dr. Bernard Istland je izjavio da predstavlja najveci grijač ionosfere koji je ikada postojao.
Primarni cilj projekta HAARP bio je da američkoj mornarici omogući sigurnu komunikaciju s podmornicama na svim krajevima planete jer stvaranjem mlaza elektriciteta koji bi iz ionosfere doveo na polarnu kapu formirala bi se vibrirajuća umjetna antena za slanje elektomagnetskih zračenja u bilo koji kraj svijeta. Cijeli projekt zasnivao se na Teslinim zamislima o velikoj količini energije koja je rasprostranjena u Zemljinoj atmosferu. Tesla se nadao da bi svako domaćinstvo u budućnosti preko jedne antene na ovaj način koristilo energiju.
HAARP je ubrzo postao omiljena meta za teoretičare zavjere. Pisale su se knjige koje objašnjavaju da je projekt od samog početka stvoren kao oružje sposobno uništiti bilo koji objekt bilo gdje i bilo kada. Teoretičari zavjera su vjeruju da bi HAARP mogao 'mijenjati vremenske prilike i stvarati vrlo razorna tornada bilo gdje na Zemlji', 'izazivati snažne potrese', 'blokirati globalne komunikacije', 'poremetiti ljudske mentalne sposobnosti' pa čak i 'kontrolisati umove stavnovništva'. Veliko zamračenje zbog kojeg je 2003. godine Sjeverna Amerika ostala bez električne energije pripisali su HAARP-u.
U avgustu 2002. ruski parlament je izdao kritički osvrt na HAARP u kom piše da 'SAD razvija geofizičko oružje koje bi moglo uticati na Zemljin medij s valovima visoke frekvencije', korak koji se smatra jednako važnim kao i 'promjena konvencionalnog oružja u nuklearno'. Izjavu je pročitao i tadašnji ruski predsjednik Vladimir Putin.
Kritičari tvrde kako HAARP ne može djelovati na vremenske prilike jer frekvencije koje šalje u atmosferu ne dosežu njene niže slojeve, troposferu i stratoferu. Energija koju emitira HAARP dolazi do ionosfere u kojoj se ne može promijeniti vrijeme. HAARP tokom noći stvara tanki i oku gotovo nevidljivi sloj polarne svjetlosti. Kako objašnjavaju kritičari, tokom dana solarna radijacija ionizira ionosferu nakon čega nestaje umjetno izazvana polarna svjetlost čim se isključe antene.
Stručnjaci koji su radili na projektu HAARP odbacili su sve kritike te naglasili da je 'količina energije kojom raspolažu jedva usporediva s kolosalnim energijama u atmosferi koje stvaraju solarne radijacije i oluje.'
