Nije svaka bijela majica čista. Na to je upozorila kampanja "Greenpeacea" "Prljavi veš".
Naime, kooperanti poznatih proizvođača u zemljama u razvoju koriste već odavno zabranjene hemikalije i truju rijeke.
O "mutnoj vodi Riačueloa" pjeva jedna pjesma o lučkoj četvrti La Boka u Buenos Ajresu. Tu je počeo industrijski napredak Argentine. Danas u tu četvrt bogate istorije navraćaju brojni turisti iz čitavog svijeta. Samo jedna stvar im smeta: stravičan smrad.
"Ne mogu razumjeti kako čovjek ovdje može jesti. Pored septičke jame. To se sigurno zove 'rizični turizam'. Jer, Riačuelo je zagađena otpadnim vodama iz industrijskih postrojenja, a on utiče u Rio de La Plata, iz kojeg se dobija pitka voda za trećinu Argentinaca", kaže Alfredo Alberti.
On je nakon višedecenijskih Vladinih praznih obećanja 2004. zajedno s Udruženjem "Komšije iz La Boke" podnio tužbu protiv argentinske države. Četiri godine kasnije, Vrhovni sud te zemlje donio je istorijsku presudu: Ričuelo mora biti očišćen. Desetine zarđalih olupina brodova su nakon toga izvađene iz rijeke, izvađeno je i mnogo smeća, nekoliko kilometara obale je očišćeno.
I Svjetska banka pomaže sanaciju rijeka. Sa 840 miliona dolara bi zastarjeli sistemi za pročišćavanje vode u Buenos Ajresu trebalo bi da budu sanirani. Ali, najveći izazov ostaje industrija. Naime, Riačuelo se ubraja među 30 najzagađenijih rijeka u svijetu. Kao i tekstilna industrija u Kini, tako i industrija kože ovdje ispušta vrlo otrovne hemikalije u rijeku. "Puma" i "Nike" dijelove svojih proizvoda dobijaju odavde, iz kožara koje su uz rijeku.
Nakon kampanje koju je "Greenpeace" pokrenuo u julu 2011, međunarodne kompanije su se obavezale da će do 2020. u čitavom svijetu proizvoditi tako da ne zagađuju rijeke. U Argentini su se na to obvezali vodeći proizvođači cipela. Za kontrolu rijeke je mjerodavna ustanova ACUMAR.
"Neka preduzeća su spremna na sarađnju, druga ne. Ona će dobiti rokove i ako ih ne ispune ili na koji drugi način prekrše naloge biće zatvorena", pojašnjava Huan Hose Musi, šef ACUMAR-a.
Stvarnost u delti rijeke, koja obuhvata više od 2.000 kvadratnih kilometara, je ipak komplikovanija. Tu živi pet miliona ljudi, na samoj obali dva miliona. Mnogi su nastanjeni u siromašnim četvrtima između tvornica. Tu živi i Mirijam Suarez sa porodicom. Ni ona nema priključak na gradski vodovod ni na kanalizaciju, pa i njihov otpad završava u rijeci. "Djeca u četvrti često oboljevaju. Ona se igraju otrovom. Osip po koži, bronhitis, ima mnogo slučajeva raka. A tvornice i dalje tajno izbacuju otpad u rijeku. Naročito vikendom odvratno smrdi", priča ona.
Njena porodica bi kao i još 2.400 porodica trebalo da bude preseljena u udaljenije socijalne stanove. Ali još čeka. Dotle se neka predgrađa Buens Ajresa politički aktiviraju.
"Riačuelo je uvijek bio ogledalo naše zemlje. Ovdje ima puno korupcije. Ali, polako se razvija svijest za čistoću okoline. Danas kažemo napredak da, ali ne po cijenu našeg života", optimista je Alberti.
