Okolina

Štetne posljedice vađenja kamenog uglja osjećaće se i za 500 godina

Štetne posljedice vađenja kamenog uglja osjećaće se i za 500 godina
Štetne posljedice vađenja kamenog uglja osjećaće se i za 500 godina

Više od 100 godina je u Njemačkoj vađen kameni ugalj. Većina rudnika je u međuvremenu zatvorena, ali je u neke deponovan otrovni otpad.

Raste strah da bi otrov mogao dospjeti u podzemne vode, a time i vodu za piće, piše DW.

Kameni ugalj je od sredine 19. vijeka u Njemačkoj bio pogonsko gorivo industrije. Više stotina hiljada ljudi je uz pomoć sofisticirane tehnike u Rurskom i Sarskom području išlo i do 1.000 metara u dubinu.

Ali, već od 1970-ih godina vađenje kamenog uglja u Njemačkoj nije isplativo. Održavano je samo uz državne subvencije. Većina od preko stotinu rudnika je u međuvremenu zatvorena. Godine 2018. će i preostali prestati da vade ugalj.

Strah za pitku vodu

Sada, međutim, raste strah zbog otrovnog otpada koji je deponovan u neke rudnike. Oko 600.000 tona specijalnog otpada je 1990-ih deponovano u rudnicima.

Veoma otrovan je filterski prah iz postrojenja za spaljivanje otpada u kojem ima olova, kadmijuma, žive, arsena i dioksina. Oni su zajedno s jednim vezivnim sredstvom ubrizgani u rudnička okna. Sada se strahuje da bi ti otrovi, u dodiru s podzemnim vodama, mogli biti isprani i dospjeti u rijeke.

Među stanovnicima u blizini tih rudničkih deponija, kao i među stručnjacima i aktivistima za zaštitu okoline, raste strah i od hemikalija poput PCB-a (poliklorirani bifenili), koji izazivaju rak. Ta hemikalija je dodavana hidrauličnim uljima za rudarske mašine kako bi smanjila opasnost od zapaljenja ulja. Procjenjuje se da je 10.000 tona takvog ulja iscurilo u rudnicima ili je tamo deponovano u bačvama. PCB je u međuvremenu zabranjen i ubraja se među 12 najotrovnijih hemikalija.

Strahuje se da bi PCB prilikom crpljenja vode iz rudnika i plavljenje rudokopa mogao dospjeti na površinu te tako zagaditi rijeke i vodu za piće. U njemačkim rijekama Emšer, Rur i Sar već godinama je utvrđeno postojanje PCB-a u malim količinama. Stefen Potel iz Saveza za zaštitu okoline i prirode (BUND) to smatra "ekološkom tempiranom bombom". Predsjednik zastupničkog kluba Zelenih u pokrajinskom parlamentu u Sarskoj Hubert Ulrih smatra da su "zalihe pitke vode u akutnoj opasnosti".

Mjerodavni rudarski koncern RAG dolazi, međutim, do sasvim drugačijeg zaključka. Zagađenost voda PCB-om je jako malena, naglašava Joakim Lohte, voditelj RAG-ovog odjela za zaštitu okoline u razgovoru za Deutsche Welle.

"Iz toga zaključujemo da te tvari ne predstavljaju opasnost za okolinu ili za vodu za piće", kaže on.

Nastojanja oko informisanja

Istražni odbor Pokrajinskog parlamenta u Zarbrikenu sada bi trebao detaljnije da razmotri sporno poplavljivanje bivših rudnika kamenog uglja u Sarskom području i dosadašnju praksu kontrola.

Zabrinutost zbog mogućih opasnosti za čovjeka i okolinu izražava i Ministarstvo za zaštitu okoline pokrajine Sjeverno Porajnje i Vestfalija. U jednoj obimnoj studiji trebalo bi tačno utvrditi koji rizici proizlaze iz deponovanog specijalnog otpada i PCB-a.

"Za godinu dana ćemo znati više", kaže portparol ministarstva Frank Sedlic.

Dirk Jansen iz organizacije za zaštitu okoline BUND pozdravlja izradu studije i to što političari opasnost uzimaju ozbiljnije. Imajući u vidu moguće zagađenje podzemnih voda Jansen zahtijeva da rudnici do najnižeg nivoa i dalje budu držani suhi i da voda koja se crpi iz rudnika ubuduće bude najprije pročišćena prije nego što je puste u rijeku.

"To stoji puno novca i zato je spremnost da se to provede slaba", žali se Jansen.

Rudarski koncern RAG potvrđuje ovo mišljenje, ali za sada ne vidi nužnost djelovanja.

"Naši današnji rezultati mjerenja ne pokazuju tu nužnost", kaže Lohte, dodajući da treba voditi računa o prikladnosti mjera. "Zbog najmanjih količina PCB-a morali bismo obrađivati razmjerno velike količine vode iz rudnika."

Troškovi koje će plaćati buduće generacije

Godine 2018. će biti zatvoren posljednji rudnik kamenog uglja u Njemačkoj.

Time će završiti jedna era njemačke industrijske istorije. S posljedicama industrijskog rudarstva koje je počelo oko 1860. moraće živjeti sve buduće generacije. Svi stručnjaci se slažu da će vječno morati biti crpljena voda iz rudnika kako se ne bi ugrozilo vodu za piće. Sporno je jedino do koje dubine se mora crpiti vodu i mora li ona dodatno biti pročišćavana.

I nivo podzemnih voda u Rurskom području mora za sva vremena biti snižavana crpkama kako se područje koje je utonulo zbog vađenja uglja ne bi pretvorilo u jezero. Zemljina površina se na tom području spustila i do 40 metara; središte grada Esena je dosad utonulo oko 16 metara.

Kako bi se pokrili izuzetno veliki troškovi za trajno crpljenje vode i oštećenja na zgradama političkom odlukom je 2007. osnovana Fondacija RAG. Ona trenutno raspolaže kapitalom od 13 milijarda evra kojima bi za sva vremena trebali biti pokriveni ti troškovi.

Brojni političari su uvjereni da će taj novac biti dovoljan za buduće generacije. Ali, stručnjak organizacije BUND Jansen sumnja u to.

"Već sad su troškovi za vječnost gigantski i može se sumnjati da će taj kapital zauvijek biti dovoljan. Štetne posljedice vađenja kamenog uglja osjećaće se i za 500 godina", ocijenio je on.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, kao i na X nalogu.

Izneseni komentari su privatna mišljenja autora i ne odražavaju stavove redakcije Nezavisnih novina.

Najčitanije