Dvadesetpetogodišnji Amir Kljajić iz Sanskog Mosta ubio se hicem iz puške u noći između ponedjeljka i utorka u neposrednoj blizini svoje kuće u sanskom naselju Šejkovača. Njegovo beživotno tijelo na obližnjoj livadi pronašao je komšija Salih Memić. Prema riječima mještana, ovaj nesrećni mladić je živio sam u porodičnoj kući, a roditelji mu žive i rade u Sloveniji.
`Amira sam sreo noć prije samoubistva kako šeta ulicom gore-dolje. Pitao sam ga šta mu je, a on je rekao da ga ništa ne pitam. Očigledno je da su ga morile krupne brige`, rekao je jedan od komšija ovog nesrećnog mladića. I mještane banjalučkog naselja Nova varoš prošlu subotu je šokiralo samoubistvo tridesetogodišnje Tatjane Vrhovac. Nesrećna djevojka se pod još nerazjašnjenim okolnostima bacila sa šestog sprata zgrade s balkona stana u kojem je živjela. Komšije i prijatelji ove djevojke kažu da nikad ne bi mogli ni pomisliti da bi ona mogla izvršiti samoubistvo. Tvrde da je bila mirna, tiha i kulturna djevojka i da po njenom ponašanju nisu mogli ni naslutiti da bi se mogla odlučiti na takav potez.
Nažalost, ovo nisu jedine osobe u BiH koje su smatrale da više nemaju razloga da žive i koje su u očaju na najstrašniji način okončale svoje živote. Porast broja ovakvih slučajeva u BiH je zabrinjavajući, a rubrike crne hronike su skoro svakodnevno ispunjene člancima o samoubistvima.
Podatak da je samo u prvih devet mjeseci ove godine evidentirano 420 samoubistava u BiH je i te kako alarmantan, kao i činjenica da je suicid u našoj zemlji u porastu u odnosu na prethodne godine. Takođe, zastrašujuća je i činjenica da je u prvih devet mjeseci ove godine samo na području Republike Srpske samoubistvo izvršilo 226 lica, od čega je čak blizu 50 odsto tih slučajeva zabilježeno na području koje pokriva Centar javne bezbjednosti Banjaluka. Samo na području Banjalučke regije prema podacima Centra javne bezbjednosti mjesečno se izvrši 12 samoubistava, što znači da se u prosjeku svaki treći dan neko ubije.
`Od početka godine do danas u ovoj regiji samoubistvo je izvršilo 108 osoba svih uzrasnih dobi, a prednjače starije osobe, kao i osobe srednjih godina`, kaže Rade Mutić, portparol Centra javne bezbjednosti Banjaluka, dodajući da je broj samoubistava u porastu u odnosu na isti period prošle godine. Samoubistva se, kako navodi Mutić, u posljednje vrijeme najčešće izvršavaju vješanjem, vatrenim oružjem i utapanjem.
Crna statistika
Prema podacima MUP-a RS, u prvih devet mjeseci ove godine izvršeno je 226 samoubistava. U najvećem broju slučajeva radi se o osobama preko 50 godina. Od ukupnog broja samubistava čak 144 su izvršile osobe ove starosne dobi. Prema statističkim podacima, 64 samoubistva izvršile su osobe starosne dobi od 30 do 50 godina, 15 samoubistava osobe od 18 do 30 godina, dok su tri ubistva izvršile osobe mlađe od 18 godina.
U MUP-u FBiH tokom prvih devet mjeseci 2006. godine evidentirana su 194 samoubistva. Najviše samoubistava zabilježeno je na području Tuzlanskog kantona, tačnije 49. U Kantonu Sarajevo u proteklih devet mjeseci bio je 31, a u Zeničko-dobojskom četiri slučaja manje. U Srednjobosanskom kantonu registrovano je 25 samoubistava, u Hercegovačko-neretvanskom kantonu 22 samoubistva, 14 u Unsko-sanskom kantonu, u Livanjskom sedam, dok su u Bosansko-podrinjskom kantonu izvršena dva samoubistva. Prema podacima iz federalnog MUP-a, 70 odsto počinjenih samoubistava u proteklih devet mjeseci su izvršili muškarci, dok trideset odsto otpada na žene.
Od ukupnog broja samoubistava u BiH, prema podacima iz ministarstava unutrašnjih poslova, najviše njih je izvršeno vješanjem - čak 219, upotrebom vatrenog oružja 86, utapanjem 34 slučaja, aktiviranjem ručne bombe 26...
Uzroci
O uzrocima samoubistava teško je govoriti, a prema saznanjima policije, sociologa i psihijatara, najčešće ih treba tražiti u egzistencijalnoj prirodi i duševnom stanju samoubice. Međutim, da je motive teško otkriti, a još teže predvidjeti da će se neko odlučiti na takav drastičan korak, svjedoče mnoga samoubistva koja su se u proteklom periodu desila na području BiH.
Motivi su, prema riječima Rade Mutića, pitanja na koja uglavnom nema odgovora.
`Mislim da je pozadina svega kod ovih ljudi ležala u teškoj ekonomskoj situaciji i nagomilavanju problema koje ti ljudi nisu znali i mogli razumom prevazići i riješiti`, ističe Mutić.
Statističko-epidemiološka istraživanja u psihologiji i suicidologiji proučila su teze o pravilnostima koje prate suicidno ponašanje, odnosno faktore rizika. Tako je dokazano da su suicidu sklonije osobe starije od 50 godina. Takođe, narušeni brak se javlja kao snažan suicidni faktor, zatim dolaze nezaposlenost, usamljenost, genetski kod, rastureni dom, depresivnost. Pri kraju ljestvice faktora koji utiču na samoubistvo su alkoholizam i narkomanija, te hronična oboljenja. Interesantno je da je i naučno dokazano da se suicidi najviše dešavaju nedjeljom, te u zimskom periodu. Specijalisti neuropsihijatrije objašnjavaju da je nedjelja zadnji dan u sedmici, odnosno kraj jednog razdoblja i početak novog, te da se tada samci, usamljene osobe, bolesne i stare odlučuju na suicid. Prema navodima stručnjaka, zima je sama po sebi teška, siva i depresivna, a prema svjetskim podacima depresija je kao uzrok samoubistva zastupljena 15 odsto.
Rizične grupe
I prema posljednjim statističkim podacima uočljivo je da postoji dominacija muškaraca u izvršenim, a žena u pokušajima suicida. Muškarci češće posežu za vatrenim oružjem kao sredstvom za oduzimanje života, dok se žene uglavnom odlučuju na samoubistvo tabletama.
Psiholog Srđan Puhalo kao jedan od razloga zašto je muškarac skloniji samoubistvu navodi ulogu koju muškarac dobija još u djetinjstvu - da uspješno obavlja zadate uloge.
`Na području BiH muškarac je vaspitan tako da on treba da obezbijedi egzistenciju porodici, da je štiti i čuva, te da bude dominantna i stabilna figura`, kaže Puhalo.
Ako se u obzir uzme loša ekonomska situacija u zemlji, društvena nesigurnost i takva očekivanja, kod muškaraca dolazi do raskoraka između stvarnih mogućnosti i očekivanja.
`Ukoliko ne uspiju da ispune zahtjeve i očekivanja porodice, prijatelja, rodbine i okoline javlja se osjećaj krivice. To stvara destruktivno ponašanje, a u takvom stadijumu može doći do samoubistva`, smatra Puhalo.
Dr Nera Zivlak-Radulović, psihijatar specijalista, smatra da je još jedan od razloga zašto muškarci više dižu ruku na sebe i taj što su muškarci skloniji alkoholu, koji je jedan od uzroka suicida.
`Alkoholičari i narkomani, inače, spadaju u rizičnu grupu za samoubistvo, koje kod njih zovemo bilansno samoubistvo. Kada im postane teško da se bore sa svojim problemom, oni se odlučuju na samoubistvo`, kaže Zivlak-Radulovićeva.
Alkoholičari to čine, nastavlja, na razne načine - vješanjem, vatrenim oružjem, a narkomani predoziranjem. Praktično preventivno djelovanje u pravcu sprečavanja širenja alkoholizma i narkomanije smanjilo bi jednim dijelom broj suicida.
Naravno, nisu samo narkomani i alkoholičari oni koji izvršavaju ili pokušavaju izvršiti samoubistvo. Uzroci samoubistava kod starijih osoba mogu biti teška bolest, nezadovoljstvo postignutim u životu, ali i usamljenost i depresija.
`Penzioneri sebe doživljavaju kao teret, penzija im nije dovoljna da obezbijede normalan život, a često nema ko da im pomogne. Iz tih razloga vjerovatno se odlučuju na suicid`, pojašnjava psiholog Srđan Puhalo.
Krizne situacije
U rizične grupe spadaju i duševni bolesnici, depresivne osobe, bolesni ljudi itd. Kod većine ljudi se u životu mogu desiti promjene ili problemi za koje oni misle da ih u datom momentu ne mogu prevazići. To su takozvane krizne situacije. Tada se mogu desiti pokušaji samoubistava ili samoubistva. Vrlo je važno na vrijeme prepoznati da neki član porodice ima problem i pokušati mu pomoći, a problem se može prepoznati ukoliko dovoljno pažnje poklanjamo jedni drugima i ukoliko imamo zdravu komunikaciju unutar porodice.
Kod takvih osoba porodica bi, ili ljudi iz okruženja, morali prepoznati nagle promjene u ponašanju, zatvorenost u sebe, nesanicu, nervozu, pad raspoloženja. Stručnjaci poručuju da je s takvim osobama ponekad dovoljan i samo jedan dobar razgovor, čak samo jednog člana porodice, koji će pružiti podršku u rješavanju krizne situacije. Međutim, i nakon trenutnog prevazilaženja takve situacije preporučljivo je potražiti pomoć psihijatra ili psihologa. Milan Stojaković, psihijatar specijalista na Klinici za psihijatriju u Banjaluci, potvrdio je da ova zdravstvena ustanova u zadnje vrijeme ima povećan broj pacijenata koji se javljaju zbog depresije, a koja je, kako navodi, u uskoj povezanosti s mogućnošću pokušaja izvršenja suicida.
`Neke osobe oboljele od psihoze nisu svjesne sebe i svoje okoline, te u takvom stanju mogu sebi ugroziti život. Međutim, ima i osoba koje izvrše samoubistva, ne pokazajući prije toga nikakve simptome duševnih bolesti`, kaže Stojaković.
Dobro bi bilo, navodi doktor Stojaković, da svaki čovjek napravi preventivne preglede kako se ne bi teškoće sakupljale u njemu i kako bi mu se stručno pomoglo da prevaziđe krize u koje je upao. On je naglasio da u gradu u kome su česta samoubistva ne postoji nijedan centar za prevenciju suicida, što bi jedan grad veličine Banjaluke trebalo da ima.
`Svi savremeni gradovi imaju centre za prevenciju suicida, koji uz pomoć profesionalaca i amatera djeluju preventivno i usmjeravaju ljude kada im je pomoć potrebna`, ističe Stojaković.
Nadležni iz ministarstava unutrašnjih poslova smatraju da se na smanjenju broja suicida mora djelovati organizovano.
`Struktura uma samoubica je kompleksna i morala bi se studioznije analizirati, istražiti i izučiti, na čemu bi se morale angažovati mnoge institucije i organizacije, kako iz Vladinog, tako i iz nevladinog sektora. Mi iz policije smo spremni učestvovati i ustupiti naše podatke do kojih smo došli u vođenju istraga, odnosno prilikom vršenja uviđaja. Međutim, u dosadašnjem radu nismo uočili da su i druge institucije dale svoj doprinos u smislu cjelovite analize i osmišljenog programa na prevazilaženju uzroka koji dovode do izvršenja samoubistava`, kažu u MUP RS.
Njihovo mišljenje dijele i psiholozi, a svi se slažu u jednom - za smanjenje broja samoubistava u BiH potrebno je obezbijediti bolje egzistencijalne uslove, a u preventivno djelovanje moraju se uključiti sve institucije, počevši od institucije funkcionalne porodice.