Za Slobodana Vidovića, akademskog slikara, pored porodice, umjetnost predstavlja jednu od najvažnijih preokupacija u životu. Zato je i veliki dio dana podređen upravo njoj.
Ovaj po mnogima jedan od najtalentovanijih banjalučkih slikara mlađe generacije, iza sebe ima šest samostalnih izložbi, od čega su dvije organizovane u Čikagu, dok je u okviru kolektivnih izložbi svoje radove izlagao u skoro svim bh. gradovima, ali i u Beogradu, Parizu... Dobitnik je Aprilske nagrade grada Banjaluka mladima 2005. godine i prve nagrade na izložbi studenata BiH u Sarajevu 2000. godine.
Vidović je poslije završene banjalučke Akademije umjetnosti, na kojoj je diplomirao 2002. godine, jedno vrijeme radio kao profesor likovne kulture u Gimnaziji, a danas radi kao urednik za likovni program u Kulturnom centru Banski dvor.
Upravo zbog prirode posla i mnogih obaveza koje obavlja svaki dan mu je uglavnom isplaniran.
Njegov radni dan počinje relativno rano, obično oko pola sedam, a nakon spremanja prvi zadatak mu je da četvorogodišnjeg sina Vuka vozi u vrtić ili na "čuvanje" kod bake.
Nakon toga slijedi odlazak na posao u Banski dvor. S obzirom na to da mu je jedan od glavnih poslova organizovanje izložbi, nerijetko se, kaže, desi da radni dan traje i do noćnih časova.
"Iako mi je radno vrijeme od osam do 15 časova, zbog prirode posla često radim i poslijepodne, tako da mogu reći da mi je radno vrijeme prilično fleksibilno", priča Vidović.
U ateljeu uglavnom vikendom
Prvu jutarnju kafu obavezno pije u nekom od kafića u centru grada.
Svaki dan mu je prilično isplaniran, zbog čega u posljednje vrijeme sve češće mora voditi evidenciju svojih obaveza.
Kaže da svaki slobodan trenutak iskoristi kako bi proveo u svom ateljeu, koji se nalazi nedaleko od Aleksandrovca. S obzirom na to da mu u toku radne sedmice ne preostaje mnogo slobodnog vremena, u ateljeu koji je uredio uz pomoć roditelja slika uglavnom preko vikenda ili na godišnjem odmoru.
"Nakon jutarnje kafe sa slikanjem počinjem oko 10 časova i s malim pauzama radim cijeli dan. Često se desi da radim i noću. Međutim, kada radim u ateljeu isključim se iz svih događanja i posvetim se samo slikanju. Tada nemam nikakvih ograničenja", priča Vidović, koji se trenutno priprema za svoju novu samostalnu izložbu. Ona na proljeće sljedeće godine treba da bude organizovana u Beogradu. Navodi da se radi o samostalnoj izložbi sa potpuno novim radovima.
"Koncept ove izložbe, koja će biti organizovana u beogradskoj 'Galeriji 73', je da 'nosi' crvenu i crnu boju, tako da će na četiri moje slike prevladavati crvena, a na dvije crna boja. Ostale slike biće rađene u horizontali i vertikali. Na izložbi će biti i moje dvije skulpture", kaže Vidović, dodajući da će izložene slike biti formata dva sa dva i po metra.
Velika ljubav prema slikarstvu i želja da ono dobije svoje pravo mjesto u društvu neki su od razloga što je ovaj umjetnik predsjednik Udruženja likovnih umjetnika RS i aktivan član Asocijacije umjetnika "Protok" Banjaluka. I on smatra da je status umjetnika kod nas u veoma lošem položaju.
Ulaganje u kulturu nije bacanje para
"Nažalost, kod nas danas, kada je riječ o umjetnosti, mnoge stvari ne funkcionišu. Ne samo da kod nas ne postoji status slobodnog umjetnika, nego i kreiranje kulturnog programa se uopšte ne realizuje na ovom prostoru", kaže Vidović.
Dodaje da je jedan od glavnih ciljeva Udruženja umjetnika upravo da umjetnost postave na mjesto koje joj pripada.
"Naše udruženje trenutno sprema izložbu za februar i upravo tom revijalnom izložbom želimo da se predstavimo i dokažemo da postojimo i da nešto radimo. Ovom izložbom, takođe, želimo da podsjetimo nadležne ustanove da naše udruženje treba nesumnjivu podršku, ali i da je došlo vrijeme da se konačno riješi pitanje slobodnog umjetnika", navodi Vidović.
Radi se o profesionalnom udruženju likovnih umjetnika, koje trenutno ima oko 40 članova.
Ovaj umjetnik priča da Udruženje likovnih umjetnika ima saradnju s Ministarstvom kulture i da su od njega dobili dio novca za izložbu ali, kako kaže, to nije ni približno dovoljno za njihov rad.
Osim što nemaju svoje prostorije za rad, jedan od glavnih problema je i nepostojanje profesionalne galerije.
"Imamo nekoliko galerija u Banjaluci, koje, nažalost, moram reći, prodaju kič. Mislim da grad treba da ima jednu gradsku galeriju, gdje će biti radovi ne samo banjalučkih, nego svih domaćih umjetnika i gdje će moći da se kupe njihovi radovi. To, naravno, ne bi bila komercijalna galerija i morala bi da bude podržana od Ministarstva i grada kako bi mogle biti plaćane osnovne obaveze. To je ulaganje u kulturu", navodi Vidović.
Naglašava da naši političari treba da shvate da ulaganje u kulturu nije bacanje para, nego da je to investicija.
"Naši umjetnici posjeduju vanserijski i nesumnjiv kvalitet i ne zaostaju za kvalitetom svjetskih umjetnika, ali, nažalost, kultura je kod nas na posljednjem mjestu. Zato i ispaštamo", dodaje ovaj umjetnik.
Porodica ga najviše opušta
Talenat Slobodana Vidovića za slikarstvo uočila je još njegova učiteljica u osnovnoj školi.
"U osnovnoj školi sam išao na likovnu sekciju, radovi su mi bili po izložbama, a često sam znao kolegama iz razreda uraditi i po pet-šest radova za likovno", prisjeća se on.
Priznaje kako je jedno vrijeme slikarstvo malo zapostavio, te se više okrenuo muzici, odnosno sviranju bubnjeva.
Ozbiljnije interesovanje prema slikanju krenulo je u toku srednje škole, kada je, kako kaže, pomalo počeo da radi sa starijim kolegama, umjetnicima u gradu. Iako je išao u Srednju ekonomsku školu, već u starijim razredima se počeo pripremati za Akademiju. Nažalost, ističe, u našim srednjim školama likovno se uopšte ne potencira, osim možda u dvije-tri stručne škole i Gimnaziji.
"Banjalučku akademiju sam upisao 1998. godine, znači kada je i otvorena, i ja sam upao u prvu generaciju. To je za mene bio neki splet sretnih okolnosti jer sam se prije njenog otvaranja ponovo vratio na svoj talenat iz djetinjstva. Međutim, sve kasnije što je došlo je bio ogroman rad", priča Vidović, dodajući da je dosta toga u životu žrtvovao i uložio u umjetnost.
U toku svog stvaralaštva, navodi, bavio se svim tehnikama, ali se opredijelio za ulje na platnu i najviše posvećuje pažnje toj tehnici. Iako se trudi da sebe ne svrstava u neke pravce, kojih danas, kako kaže, uopšte i nema, najviše ga zaokuplja apstraktni ekspresionizam prilagođen današnjem vremenu.
I pored dosta obaveza, ipak, dodaje, na neki način uspijeva da uskladi privatne i poslovne obaveze.
"Današnji životni tempo je svima jako brz i treba ga usporiti jer ta velika trka ne vodi ničemu", kaže Vidović, dodajući da svaki slobodni trenutak nastoji provesti sa suprugom i sinčićem.
Porodica je upravo ta uz koju se ovaj umjetnik najbolje opušta.
"Opušta me kada sam s porodicom, bilo da se zajedno odmaramo ili negdje idemo. Najčešće su to šetnje gradom i odlasci na selo, gdje se nalazi atelje", priča Vidović.
Navodi da u zadnje vrijeme nema običaj izlaziti po noćnim klubovima. Ipak, kako kaže, nekada se desi da ipak ode u neku diskoteku ili slično mjesto.
Dobro se snalazi u kuhinji
Osim slikarstva, jedna od velikih ljubavi ovog umjetnika je i sviranje na bubnjevima, koji su ga fascinirali još u djetinjstvu.
Otkriva da uskoro sa svojim prijateljima planira osnovati i bend u kojem bi svirao ovaj instrument. A u bendu će, kaže, biti najmanje muzičara.
"Bend će biti zaista nešto posebno, a biće sastavljen od novinara, umjetnika i nešto malo muzičara", naglašava Vidović, čiji bubnjevi imaju posebno mjesto u njegovom ateljeu.
S obzirom na to da svira bubnjeve, najviše od muzike voli bluz, džez i klasični rokenrol, odnosno muziku u kojoj je bubanj presudan instrument.
Što se tiče stila oblačenja, ovaj umjetnik najviše voli sportski stil, mada, kako kaže, zbog prirode posla često mora da obuče i neku elegantniju kombinaciju. Ipak, u njegovom oblačenju, ističe, prevladavaju farmerke.
Garderobu najčešće kupuje u "Sprinfilgdu" i "Benetonu", koji su, smatra, među rijetkim banjalučkim prodavnicama u kojima se može pronaći kvalitetna muška odjeća.
"Moram reći da u Banjaluci za muškarce ima malo garderobe. Iako nisam neki pristalica da se isključivo ide samo u šoping recimo u Beograd ili Zagreb, iskoristim priliku da prilikom posjete većih centara kupim sebi i poneki odjevni predmet", priča Vidović.
Govoreći o aktivnostima u domu otkriva da se dosta dobro snalazi u kuhinji.
"Volim da jedem, ali volim i da kuvam, mada u zadnje vrijeme za kuvanje imam malo vremena. Ranije sam često znao napraviti i ručak. Čak sam jedno vrijeme dok nisam radio često s napravljenom večerom znao suprugu dočekati s posla. U zadnje vrijeme puno radim pa je to kuvanje nešto rjeđe. Inače, volim da kuvam, eksperimentišem, pravim neke razne kombinacije, možda čak i nemoguće", priča Vidović.
U krevetu tek poslije ponoći
Kada nema poslovnih obaveza poslijepodnevne časove Vidović provodi u šetnji sa sinčićem, dok su večernji časovi uglavnom predviđeni za odmor i gledanje TV-a.
Ovaj umjetnik nađe vremena i da isprati većinu kulturnih dešavanja u gradu.
"Ako je neka izložba u gradu, obavezno je posjetim, a takođe odem i na većinu koncerata. Međutim, u večernjim satima volim pogledati i dobre filmove, mada moram priznati da zbog nedostatka vremena ne uspijem mnogo njih da pogledam", priča Vidović.
Naglašava da najviše voli gledati umjetničke filmove, odnosno filmove koji su kvalitetni i koji imaju neku poruku.
Ističe da voli pogledati i dobar domaći kvalitetan film, te da je nedavno sam išao u kino kako bi odgledao film "Turneja".
Iako u toku radne sedmice ustaje prilično rano, radni dan ovog umjetnika se ne završava nikada prije ponoći.
"Obično je to oko pola jedan, jedan čas poslije ponoći. Međutim, nekada se desi da prije ponoći odem s Vukom da ga uspavam i onda uglavnom zaspem", kaže Vidović.