I kraći izlet u ovu drugu po redu evropsku luku (nakon Roterdama) te ujedno privredni centar Belgije i glavni grad istoimene regije u Flandriji pokazaće vam kako je moguće jedinstvo različitosti, te da je tolerancija nezaobilazan začin te ukusne čorbe.
Naime, grad na sjeveru zemlje, u blizini granice sa Holandijom, koji broji oko 462.000 stanovnika, a metropolitsko područje oko 1,2 miliona, u svom okrilju čuva pripadnike naroda sa svih kontinenata. Svi su oni, uljuljkani u svoju tradiciju i prepoznatljivost, nastanjeni u zasebnim četvrtima. Stoga lako možete uočiti onu u duhu Japana, u drugoj ćete bez problema prepoznati miris italijanske paste ili turskog kebaba, ali centar grada svi njegovi žitelji dijele ravnopravno.
U Antverpenu se govori holandski, sa flandrijskim naglaskom, s tim da su čujne i velike grupe kojima je maternji jezik francuski, kineski, arapski ili hebrejski.
Većina stanovnika su katolici, ali je Antverpen u svijetu poznat i kao jedna od najvećih zajednica hasida, ultraortodoksnih Jevreja (čine četvrtinu stanovnika), kojih u zapadnoj Evropi više ima jedino u Parizu i Londonu.
Legenda o hrabrom Brabi
Mjesto je poznato po brojnim legendama, od kojih je, čini se, najpoznatija ona o divu i imenu grada. Za vrijeme Rimskog carstva, u tvrđavi smještenoj na obali rijeke Šelde, na kojoj grad leži, živio je, naime, div Duron Antigon. Svima koji bi odbili da mu plate putarinu, div bi odsjekao ruku i bacio je u rijeku. Da bi stao u kraj toj samovolji, rimski vojnik Silvije Brabo je to isto, svojim mačem, učinio divu, po čemu je Antverpen dobio naziv (holandski: hand - ruka, werpen - baciti).
Danas grad, kao tračak ove legende, krase dva spomenika - na obali je kip Durona Antigona, a na glavnom trgu Grote Marktu, ispred vijećnice, fontana s kipom hrabrog Brabe.
Šetajući kroz Antverpen, danas ćete naići na brojne suvenire u duhu ove legende, od kojih su sladokuscima najdraže "Šačice Antverpena" (Antwerpse Handjes), kolači u obliku šake, čiji se oblik vezuje za prijateljstvo. U početku su bile dosta siromašnije - načinjene od brašna, putera, jaja, šećera i badema, dok im danas puniji okus daju čokolada i file od marcipana.
Legendarna ličnost ovog grada, iako imaginarna, rođena u glavi kraljice kriminalističkih romana, Britanke Agate Kristi, svakako je i Herkul Poaro. Pomalo ekscentričan, jajaste glave, uvoštenih brkova i besprijekorno "podmazanih" sivih ćelija, on s lakoćom rješava misteriozne slučajeve širom svijeta te je, zasluženo, jedan od omiljenih literarnih junaka.
Tajne slikarskih ateljea
Antverpen po mnogo čemu predvodi. U njemu je rođena berza te ima izvanredno bogatu trgovačku tradiciju. Tridesetih godina prošlog vijeka ovdje je izgrađen prvi neboder u Evropi, visok 97 metara. Iako je za današnje prilike poprilično neugledan, zbog čega ga i krasi naziv "Seljački toranj" (Boerentoren), bio je i ostao jedan od simbola Antverpena, te je, u međuvremenu, u nekoliko navrata odolio želji pojedinih da padne ničice.
Ipak, on danas nije najviše zdanje u gradu. Epitet najviši krasi toranj katedrale Naše drage Gospe (Onze Lieve Vrouw). Sa svojih 690 metara ovo je najviša katedrala u Evropi, čija je gradnja, koja je trajala cijelih 269 godina, započeta u vrijeme gotike, a okončana u 16. vijeku, u doba renesanse. Dio njene unutrašnjosti ukrasila je Rubensova ruka, a zbog bogate, kamene, spoljnje dekoracije poznata je i kao "čipka od kamena".
U njenoj neposrednoj blizini nalazi se trg na kojem je smješten kameni podsjet na baroknog genija Petera Paula Rubensa.
Tu je i mnogo poznatija Rubensova kuća (Rubenshuis), raskošni dvorac pretvoren u muzej, koji čuva uspomenu na ovog baroknog velikana, poznatog po motivim nagih žena punačkih tijela i ružičaste puti. Ova palata, jedna od, s pravom, najrazvikanijih antverpenskih destinacija, međutim, pobija često uvriježeno pravilo o umjetnicima kao pukim siromasima. U potpunosti je ispunjena ručno oslikanim pločicama, zidnim oblogama od španske kože i raskošnim baldahinima, u šta se, ipak, lično treba uvjeriti, jer je unutrašnjost Rubenshuisa zabranjeno fotografisati.
Govoriti o Antverpenu i velikanima kičice, a ne spomenuti Vinsenta van Goga, skoro je neumijesno. Iako je ovaj belgijski grad bio samo kratki intermeco u slikarevom putu prema Parizu, dani provedeni na obali Šelde važni su za njegovo kasnije stvaralaštvo. Van Gog u Antverpen stiže krajem novembra 1885. godine, naoružan oskudnim prtljagom i slikom "Seljaci jedu krompir". Rubensove slike, koje ubrzo upoznaje, odvlače ga od ranije ukorijenjenog mračnog, sjetnog svijeta seljaka, i on se predaje veselim bojama, okruglim oblicima i bogatim volumenima, obilježjima baroka i svijeta polutame antverpenskih ateljea, u kojima su, svojevremeno, stvarali Anton van Dajk, Jakob Jordans, Jan Brojgel Stariji i Jan Brojgel Mlađi.
Rijeka bez mostova
Nedaleko od palate obilate Rubensovim djelima, nalazi se manje pompezan, ali ljepši Plantin-Moretus, muzej štampe. U tom je zdanju u 16. vijeku Kristofer Plantin osnovao štampariju, koju je nakon njegove smrti preuzeo njegov zet Jan Moretus. Štamparija je kao porodično blago opstajala sve do sredine 19. vijeka, kada je Moretusov potomak daruje gradu. O njenoj umjetničkoj vrijednosti govori i podatak da je 2002. godine uvrštena u popis kulturne baštine UNESCO-a.
Ništa manje vrijedni, istorijski i kulturološki gledano, nisu ni drugi brojni spomenici i institucije u gradu, poput Opere, brojnih kuća u stilu Art Decoa, Univerziteta i Akademije lijepih umjetnosti. Među muzejima koji svakako plijene pažnju i "troše" vrijeme mnogobrojnih turista su i Muzej mode, Muzej dijamanata te Pomorski muzej, smješten unutar zidina Het Steena, najstarijeg utvrđenja u Antverpenu, s početka 69. vijeka, ostatku nekadašnjeg mosta preko rijeke Šelde.
Za razliku od tog vremena, danas preko Šelde u Antverpenu nije sagrađen nijedan most, a sve zbog toga što je grad velika rječna luka te bi mostovi, vjerovatno, uticali na kretanje brodova. Ipak, saobraćaj je u gradu regulisan besprijekorno. Grad ima podzemnu željeznicu, ali ne u uobičajenom izdanju, već na saobraćajnim područjima tramvajska pruga ponire ispod nivoa zemlje te funkcioniše poput metroa.
Mada je na ulicama Antverpena svakodnevno stotine hiljada, što domicilnog, tako i stanovništva željnog turističkih atrakcija, ulice su prohodne, nervozne sirene su nepoznanica, a dvotočkaši, naprosto, gospodare putevima. Bicikli su, nerijetko, svijet u malom, okićeni "dizginama" ili pridodanim korpama za klince, a ponosno ih voze i dame u mini suknjama, visokim potpeticama i sa svježim frizurama.
Čak i strogi centar grada, tokom neradnog vremena, postaje prostor za motorna vozila, koja se, na tipično belgijski način - lagano i sa suficitom nerava, kreću od zaborava otrgnutom kaldrmom.
Rad od 10 do 18 časova
A upravo je to (ne)radno vrijeme ono što mnoge koji posjete Antverpen, u prvi mah, zatekne, a potom oduševi. Naime, grad se u jutarnjim časovima lagano budi, nema uzavrele trke i rituala kašnjenja na posao. Ovdje je to skoro pa nemoguće, jer sve radi od 10 do 18 časova.
Prije otvaranja prodavnica, restorana i institucija, gradom krstare snabdjevači koji dopremaju nove količine zaliha za radoznale došljake koji ne žale da ovdje dobrano stanje novčanik. Kad sat otkuca 10, grad postaje kao košnica, ljudi mile sa svih strana, živo je i nasmijano... i tako sve do 18, ni sekunde više. Tada se ključ svugdje stavlja u bravu, osim u nepreglednim restoranima, kafeima, pabovima i noćnim klubovima, koji rade do sitnih sati. Svi oni su, takoreći, neprestano dupke puni, jer ondašnji svijet naprosto uživa u familijarnim skupovima, prijateljskim čašicama razgovora i zaljubljenim pogledima uz svijeće, ali ne u porodičnom okruženju, u svojim domovima, već upravo u nekim od restorana nacionalne ili međunarodne kuhinje, koji su na svakom ćošku.
Belgijanci su poznati kao hedonisti. Naći slasnu hranu ovdje nije teško, a pogriješiti nećete ako se odlučite za tradicionalne specijalitete od dagnji, jegulju u povrću, zečetine na različite načine, witloof (vrstu kupusa) i najpopularniji pomfrit, koji se služi u papirnom fišeku sa majonezom koja u Belgiji ima poseban kiselkasti okus. Zasladiti, svakako, možete čuvenim belgijskim pralinama, kojima u svijetu nema ravnih, a koje možete pronaći u dobro snabdjevenim čokoladnim carstvima. Prave belgijske čokolade su, ipak, Coto d'Or, čiji je logo slon, te Callebaut ili Jacques.
Belgija je i zemlja gdje se pije najbolje pivo na svijetu. Ljubiteljima tečnog hmelja ovdje je na raspolaganju preko 350 različitih vrsta piva, dok se u Antverpenu najviše uživa u de Konincku, koji se toči u posebne čaše sfernog oblika.
U ovo doba godine druženje s bližnjima ili makar puko tumaranje gradom je dodatno uljepšano time što se smrkava tek dva sata prije ponoći!
Najbolji ženini prijatelji
Ipak i to je dovoljno vremena za one koji požele da se upravo ovdje upoznaju i otpočnu druženje sa najboljim ženskim prijateljima. Antverpen je svjetski centar trgovine dijamantima - oko 70 odsto svjetske proizvodnje tog dragog kamenja se ovdje proda. Kongo, koji je bogat dijamantima, u periodu od 1908. do 1960. je bio belgijska kolonija. Danas, međutim, većina dijamanata stiže iz Južnoafričke Republike, a u Antverpenu prolazi faze od obrade do prodaje.
U gradu postoji oko 1.500 preduzeća koja se bave dijamantima, a u blizini je i škola za brusioce istih, jedinstvena u Evropi.
Dijamantski kvart sa prodavnicama čiji se izlozi cakle je ujedno i dio grada koji nastanjuju ortodoksni Jevreji, koje je ovdje lako prepoznati po pramenu kose pokraj uva i obaveznim crnim kaputima. Oni su poznati i po krutoj povezanosti u okvirima zajednice - brakovi se sklapaju unutar plemena, pa čak i srodnih familija, da bi se sačuvao biznis.
Međutim, pošto su ovdje cijene dijamanata, i uz velika sniženja, izrazito visoke, običnim smrtnicima najčešće preostaje da u Muzeju dijamanata uživaju u njihovom sjaju, koji je moguće samo grupno posjetiti uz neizostavan ranije najavljeni i zakazani dolazak.
Raj za modne frikove
Tik uz Muzej dijamanata ugnijezdilo se velelepno zdanje, sagrađeno početkom prošlog vijeka u neobaroknom stilu, koje, na prvi mah, podsjeća na sve, samo ne na željezničku stanicu. Ipak, to je upravo kolodvor, i to najveći i najljepši u Belgiji, o čemu svjedoči i podatak da u filmovima čija je radnja locirana u Briselu ova stanica uvijek "glumi" matičnu. Do nje je poznati antverpenski Zoo-vrt, jedan od najstarijih u svijetu, izgrađen davne 1843. godine, sa oko 5.000 životinja.
Ako vas, međutim, od faune više interesuje tipičniji "ženski sport", šopingovanje, ovdje ste na pravom mjestu. Naime, Atverpen je prava modna Meka, dobro poznata ljubiteljima dizajnerskih krpica, s obzirom na to da je grad od početka 21. vijeka sjedište mode. U gradu je i cijeli kvart posvećen istoj - De Modewijk, prepun butika i prodavnica renomiranih, domaćih i stranih, modnih kreatora i dizajnerskih kuća. Glavna trgovačka ulica De Meir je pretočena u pješačku zonu, tako da bezbrižno (osim po vaš novčanik) možete šetati razgledajući izloge.
Da sve nije stalo na tome, svjedoči i pomenuti Muzej mode, ali i Modna akademija.
Na osnovu svega pomenutog, nije teško zaključiti da je gradska blagajna ovdje uvijek puna. To je vidljivo i kroz sam izgled grada, njegovu uređenost i neprestani priliv turista. Mada zdrav osmijeh na licu dobre većine ljudi koju ćete ovdje sresti, ponajbolje svjedoči o tome.
Smatra se da su stanovnici Antverpena od svih Evropljana najzadovoljniji stanovanjem u svom gradu. Stoga, kada krente u ovaj grad, u kofer zaboravite spakovati neraspoloženje, crne misli i pesimizam.
Nikad se ne zna iza kojeg ugla na vas motri Herkul Poaro!
Top 5 lokacija
- Rubensova kuća
- Muzej dijamanata
- Zoo-vrt
- Gotička katedrala
- Kvart mode
Fakti
- Drugi po veličini grad u Belgiji
- Glavni grad istoimene regije
- Ima oko 462.000 stanovnika
- Druga najveća luka u Evropi
- Svjetski centar trgovine dijamantima
- Većina stanovnika su katolici
- Jezik holandski, sa flandrijskim naglaskom
- Ovdje je rođena berza
- Dom je prvom neboderu u Evropi
- Najviša evropska katedrala je ovdje