Podatak da svaki treći taksista radi na crno prije svega treba da zabrine nadležne poreske i inspekcijske institucije, kao i legalne taksiste, a nikako građane ove zemlje, jer sa većim brojem taksista niža je cijena usluge.
Kada bi, recimo, lokalne uprave širom BiH donijele uredbe i odluke kojima bi se ukinula ograničenja taksi vozila u odnosu na broj stanovnika i kada bi dozvolu za taksiranje mogao dobiti svaki zdrav i sposoban stanovnik ove zemlje, vjerujem da nelegalnih taksista ne bi ni bilo. U tom slučaju do izražaja bi došao kvalitet usluge i ne bi se dešavalo da vas po Banjaluci, Sarajevu, Mostaru, Zenici itd. vozaju taksi vozila stara više od 15 godina, koja su nesigurna, bučna i neudobna.
Kada i ako dođe vrijeme, a moraće da se na taksi tržištu pojave malo opasnije, profesionalnije i bolje organizovane taksi kompanije, kao što je to slučaj u nekim evropskim metropolama, građani ove zemlje znaće s kim se voze i kolika je cijena te vožnje. Do tada neka im je bog na pomoći jer nije isključeno da će se možda vožnja taksijem pretvoriti brzo u prevaru.
Da uslužnom taksi tržištu BiH nedostaje još vozila govori i cijena koja je, gledajući standard stanovništva, najviša u Evropi, a ako se nešto ne promijeni ili ako nelegalni ne postanu legalni, cijenu će i dalje određivati monopol što je, priznaćete, najgori mogući regulator.
Na kraju, razna udruženja taksista s pravom negoduju jer im je jedini cilj zaštititi sebe i svoj izvor prihoda, tako da je najveći krivac za ovakvu situaciju lokalna uprava kojoj "taksi monopolisti" ne dozvoljavaju da donosi pravilne i tržišno zdrave odluke kako bi se podigao nivo ove uslužne djelatnosti.