Plač ljubuškog seljaka u TV prilogu, kojem je grad za pet minuta odnio ljetinu u koju je uložio višemjesečni trud, a zasigurno i nemali novac uzet od banaka, možda ponajbolje ilustruje ovogodišnju izgubljenu bitku domaćih poljoprivrednika sa izopačenom prirodom.
Seljak, kojega ni slaba državna briga za poljoprivredu, ni zakašnjeli poticaji, ni skupi repromaterijali nisu obeshrabrili da radi i proizvodi, suočen je sa višom silom protiv koje se jednostavno ne može boriti.
Prinosi, koji su zbog previše vlage, poplava i grada, umanjeni i do 60 posto, postavili su pred seljaka jedini zadatak - kako ovu godinu preživjeti.
Ne čudi stoga što je ovogodišnja požnjevena pšenica, pored toliko domaćih mlinova, direktno s njiva otišla u izvoz za Tursku po cijeni koja i nije bogzna kakva. Ali, da se ne bi ponovile slike iz ranijih godina kada je pšenica prosipana jer je nije imao ko kupiti, seljak je izračunao da je bolje da dobije koliki-toliki novac odmah nego da čeka neizvjesnu jesen.
Međutim, apsurdna situacija u kojoj BiH ne zadovoljava vlastite potrebe, ali ipak izvozi svoje proizvode, naći će odraza u poremećajima na tržištu, a sve će to kroz više cijene platiti potrošači.
Manjak ponude nadomjestiće se uvozom, ali u tom slučaju cijene hrane zavisiće od trenutnih cijena na svjetskim berzama, a već sada ima nagovještaja da one neće biti povoljne.
Sve miriše na to da će nas u septembru i oktobru, kada stručnjaci predviđaju kulminaciju cijena, zapljusnuti nova poskupljenja brašna, hljeba, mesa i drugih prehrambenih proizvoda.