Koliko puta ste čuli stav političara iz Republike Srpske da Bosna i Hercegovina ne može da opstane? Listate li federalne medije, isto tako često ste pročitali da je zvanična Banjaluka kriva što u zemlji nema napretka. Ništa manje nisu učestale ni optužbe sa druge strane - da bi Sarajevo najsrećnije bilo da RS ne postoji.
Kažu da bi bračna zajednica izgubila sve svoje čari kada supružnici jedno na drugo povremeno ne bi povisili ton.
Ali, sigurno je da se nijedan brak nije održao 15 godina ako se njegovi članovi svakog dana prepucavaju. Još ako se u takvoj zajednici pojavi treće lice, poput indicija da bi u našoj zemlji mogao biti formiran treći entitet - sudbina opstanka je, blago rečeno, neizvjesna.
Fenomen je BiH, zaista, i lako je odgovoriti na pitanje kuda ona ide. Iz svega što smo preživjeli od 1995. godine možemo zaključiti da je u pravu jedan politički zvaničnik koji je nekidan izjavio da svijet nema rješenje za našu zemlju.
Zapravo, i elektronskim mikroskopom nije lako uočiti argumente koji pokazuju da se ovako nametnuta nam država kreće u pravom smjeru.
Jedan od dokaza da je zajednica FBiH, RS i Brčko distrikta nakaradna jeste neosporna antipatija bošnjačkog i hrvatskog člana Predsjedništva BiH, Harisa Siladžića i Željka Komšića, prema Republici Srpskoj.
Zamislite da Barak Obama konstantno ponavlja da su zvaničnici neke američke države krivi što je i SAD potresla recesija. Da li bi mu se svijet smijao?
Čak i čovjek na najodgovornijoj poziciji u FBiH, premijer Mustafa Mujezinović, svojim radikalnim izjavama čačka rak-rane ove kontroverzne zemlje.
Naime, kada je vidio da je pravda dostižna, ali ponekad i bolna, Mujezinović ocjenjuje da bi bilo nesprovodivo odluku Suda u Strazburu u slučaju "Đokić" primijeniti na bar hiljadu stanova koji su prije rata bili u vlasništvu Srba. Šta je "pjesnik" htio reći? Kratko i jasno: briga me šta se ranije dešavalo i kome je nanesena nepravda, ja nemam para da isplaćujem odštete, a i da imam - ne dam!
Nekoliko dana ranije predsjednik Vlade FBiH rekao je da nije riječ o presudi za koju treba platiti 60 evra, a nešto prije toga vjerovatno drhtavim glasom, sa knedlom u grlu, da FBiH može doživjeti finansijski kolaps ako odluka Suda u Strazburu u slučaju "Đokić" bude primijenjena na preostalih 20.000 stanova koji su prije rata bili u vlasništvu Srba.
E, pa, gospodine Mujezinoviću, trebalo bi da Vam je poznato da, kada se za 90-godišnjeg starca utvrdi da je počinio ubistvo, "ne gine" mu da smrt dočeka iza rešetaka.
Na isti način, svidjelo se to nekome ili ne, FBiH će, i po cijenu da finansijski ugine, morati da plati ono što je "pozobala".
Problem je, međutim, što će se, poput Mujezinovića, političari i dalje igrati riječima, dok se narod pita ima li svrhe da živimo u zemlji u kojoj svaki peti građanin jede samo jednom dnevno.