VAŠINGTON - BiH je vještačka zemlja i evropski protektorat, kojim vlada visoki predstavnik, čiji je glavni posao da uguši svaki stav naroda koji je suprotan volji njegovih gospodara u Briselu, piše list "Spektejtor".
Vašington je upotrijebio vazdušnu silu da održi na okupu BiH, kojom dominiraju Bošnjaci, uprkos želji Srba i Hrvata da se otcijepe.
"Jedan od najvećih neuspjeha Vašingtona jeste Balkan koji nema nikakav geopolitički značaj za Evropu i trebalo je da bude prepušten evropskim članicama NATO. Ako su oni, kao što je govorio Oto Fon Bizmark, smatrali da Balkan nije vrijedan kostiju nijednog pomeranskog vojnika, onda Amerika svakako nije imala razloge da se tamo miješa", navodi list.
Savezničke simpatije prema onima koji su željeli da izbjegnu teritorije sa srpskom većinom nastavile su se prema Makedoniji, Crnoj Gori i Kosovu.
Neosporno je, tvrdi list, da je Miloševićeva vladavina bila surova, te da je počinjeno više nego dovoljno zločina da bi oni bili tek tako zanemareni.
Međutim, Zapad je konstantno žmurio na jedno oko kada su Srbe ubijali i raseljavali, a to nigde nije bilo tako očigledno kao na Kosovu.
Iako su američke diplomate nazvale Oslobodilačku vojsku Kosova - koja je kasnije osumnjičena za prodaju organa srpskih zatvorenika - teroristima, saveznici su potisnuli svaku gadljivost i pozajmili pobunjenicima svoje vazduhoplovstvo bombardujući i ubijajući stotine ili hiljade srpskih civila, vjerovatno isto onoliko koliko je nastradalo Albanaca tokom dvije godine gerilskog ratovanja prije intervencije NATO.
Zapad je konstantno žmurio na jedno oko kada su Srbe ubijali i raseljavali, a to nigde nije bilo tako očigledno kao na Kosovu
Albanska većina je tada primijenila nekadašnju srpsku brutalnost, protjeravši četvrt miliona Srba, Roma i nealbanskih muslimana.
Početkom godine Parlamentarna skupština Savjeta Evrope priznala je da je saveznička intervencija "dovela do brojnih kršenja ljudskih prava i nije pružila trajna rješenja za suštinske probleme".
Ipak, prije nešto više od deset godina Vašington je bombardovao Srbiju koja niti je napala, niti je prijetila bilo kojoj članici NATO. Zapadne nacije, koje su vijekovima vodile ogorčene borbe na samu pomisao secesije, krenule su u rat da bi podržale nezavisnost teritorije Kosova.
Status Kosova, istorijski srpskog, ali sa većinskim albanskim stanovništvom, ostaje neriješen. Beograd odbija da prihvati amputaciju 15 odsto svoje teritorije, Rusija blokira ulazak Kosova u Ujedinjene nacije, a većina zemalja svijeta, uključujući pet članica Evropske unije, odbija da prizna nezavisnost Kosova.
Nedavno je izbilo nasilje na sjeveru Kosova, gde srpska većina ostaje lojalna Beogradu. Nažalost, međunarodne snage, kao KFOR pod komandom NATO-a, tako i evropska civilna misija Euleks, nastavili su politiku Zapada koja glasi: "Srbi uvijek gube".
Čak i ako Zapad ostane privržen nezavisnosti Kosova, nema razloga da podrži najesktremnije teritorijalne ambicije Prištine. Ako je samoopredjeljenje dobro za Albance, takođe je dobro i za Srbe.
Naravno, kreatori današnjeg geopolitičkog haosa zgražavaju se nad svakim prijedlogom da se popravi njihov izum.
Takvi postupci, kako tvrde Morton Abramovič iz fondacije "Senčuri" i Džejms Huper iz Grupacije za javno međunarodno pravo i politiku, "iskušavaju sudbinu i mame na novo nasilje otvarajući vrata otcjepljenja etničkim zajednicama u Srbiji". Isti princip, bune se oni, odnosio bi se i na BiH, gdje bi i Srbi i Hrvati radije napustili vještačku državu nametnutu spolja.
Međutim, malo je kasno da se brine o "podjelama na etničkoj osnovi", navodi list.
Pomirenje će biti daleko dokle god stranci insistiraju na društvenom angažmanu ne uvažavajući lokalne posebnosti
Na kraju krajeva, takva je bila američka i evropska sračunata politika devedesetih godina: Hrvati, Slovenci, bosanski Muslimani, Makedonci, Crnogorci i kosovski Albanci dobili su svoje države; pažnja nije poklonjena ni većoj saveznoj državi bez raznih manjina, niti manjinama unutar države. Niko nije mnogo razmišljao o presedanu, u Evropi ili bilo gdje drugdje.
Štaviše, godine insistiranja Vašingtona i Brisela da "neuki lokalci" ućute i rade šta im se kaže - izjalovile su se. Dokle god saveznici nastoje da nametnu nerealna rješenja, očuvaju vještačke države i održe podijeljena društva - region će biti nestabilan.
Kako je istakao analitičar Ted Galen Karpenter, sa instituta Kejto, problem je u tome što vladama koje je Zapad promovisao nedostaje legitimitet u velikim dijelovima njihovog stanovništva.
"Šira poruka Evropljanima treba da glasi - nemojte ni da pomislite da zovete Vašington da vas spasava iz vaših budalaština, pogotovo nakon što ste odbacili posljednju najbolju šansu za mirnim, nepristrasnim rješenjem kosovskog problema", rekao je Karpenter.
Pomirenje će biti daleko dokle god stranci insistiraju na društvenom angažmanu ne uvažavajući lokalne posebnosti. Politika iznuđenog zajedničkog života iznjedriće mržnju i, na kraju, nasilje.
U svakom slučaju, Amerika nema razloga da bude uvučena u ovaj sukob. Vašington ne mora da bira između suprotstavljenih etničkih zajednica na Balkanu. Sve su one, ocjenjuje list, demonstrirale ksenofobični nacionalizam.
Sve su potčinjavale manjine u svojoj sredini istovremeno insistirajući na tome da se njihova prava poštuju.
SAD treba da omoguće Briselu, Berlinu, Parizu i drugima da preuzmu problem. Intervenisanje na Balkanu je oduvijek bilo greška. S obzirom na to da su SAD preokupirane na drugim mjestima, vrijeme je da se objavi da je ovaj region evropska odgovornost.