BIJELJINA - Muslimanske snage koristile su hemijsko oružje u borbama u proteklom ratu - Tuzla je bila mjesto gdje se ono proizvodilo, a garantovano je da će se isključivo koristiti protiv "četničkog agresora", pokazuju dokumenti koji su u posjedu Srne.
U dokumentu, koji je radila Komanda HVO-a iz srednje Bosne za snage NATO-a, navodi se da su hemijski bojni otrovi prvi put upotrijebljeni 2. avgusta 1993. godine na širem područje Zvornika.
"Nedvosmisleno je utvrđeno da su u više navrata muslimani koristili mine 120 milimetara sa hemijskim punjenjem", navodi se u tom dokumentu.
Dalje se ističe da je Unprofor uzeo uzorke zemljišta i u svom izvještaju naveo da je u najmanje tri odvojena slučaja upotrijebljeno hemijsko naoružanje u borbama oko sela Boškovići, sjeverno od Zvornika.
Hemijsko oružje, kako je navedno u izvještaju Komande HVO-a od oktobra 1993. godine pod oznakom "Tajno", korišteno je i u napadima na Vitez i Busovaču. "Riječ je o minobacačima 120 mm i minama punjenim bojnim otrovima – čini se klorinom", piše u ovom dokumentu.
Prema navodima ovog dokumenta, muslimanske snage kupovale su hemijsko oružje u manjim količinama od arapskih zemalja, a zatim su uspjeli da proizvedu neke vrste u domaćim fabrikama.
"Početkom ljeta 1993. godine bosanski muslimani su putem `islamske mreže` nabavili od arapskih zemalja više od 30 avionskih bombi, punjenih nepoznatom vrstom bojnih otrova. Bombe su stigle iz Sirije i kamionima Crvenog krsta transportovane su u skladiše u Dubravama kod tuzlanskog aerodroma", navodi se u tom dokumentu
Sa bombama je stiglo i pet stručnjaka za hemijsko oružje koji su trebali da nauče pripadnike muslimanskih snaga kako da ih upotrijebe.
"Muslimani su namjeravali da upotrijebe bombe sa vremenskim upaljačima /time bomb/ u defanzivne svrhe. Budući da je u Tuzli smješten dio hemsijke industrije, pristupilo se osmišljavanju proizvodnje hemijskog oružja", napominje su ovom dokumentu.
Pominje se da je u to vrijeme Ejup Ganić bio zadužen za nabavku oružja i razvoj vojne industrije bosanskih muslimana. Kasnije tu ulogu je preuzeo Hasan Čengić.
U dokumentu od 1. aprila 1993. godine, čiji faksimil posjeduje Srna, vidi se da je Predsjedništvo Skupštine opštine Tuzla tražilo od Ministarstva odbrane Hrvatske saglasnost za pretakanje hemikalija iz preduzeća "INA - Petrohemija" iz Kutine.
Traženo je pretakanje 160 tona azotne kiseline, 120 tona oleuma i koncentrovana sumporna kiselina.
U ovom dokumentu se daju garancije da će proizvodi od tih hemikalija isključivo biti upotrebljavani u okviru zone djelovanja Drugog korpusa Oružanih snaga RBiH u kojem djeluju pod jedinstvenom komandom i jednice HVO-a.
Isto tako se daju garancije da će ovi proizvodi biti upotrijebljeni samo u borbi protiv "četničkog agresara". Potpisnik ovog dokumenta je Bahrija Tanović.
Posrednik u ovom poslu bila je Ambasada RBiH u Zagrebu.
Dio dokumentacije o korištenju bojnih otrova u proteklom ratu Srni je dostavio na uvid Ekspertski tim jugoistočne Evrope za borbu protiv terorizma, organizovanog kriminala i korupcije.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, kao i na X nalogu.
