BiH

Stiven Mejer: BiH bi se mogla raspasti na dvije ili čak tri države

Stiven Mejer: BiH bi se mogla raspasti na dvije ili čak tri države
Stiven Mejer: BiH bi se mogla raspasti na dvije ili čak tri države

VAŠINGTON - Politički analitičar iz SAD Stiven Mejer istakao je u autorskom tekstu za Srnu povodom 20 godina postojanja Republike Srpske da još nisu napisana posljednja poglavlja raspada Jugoslavije, navodeći kao mogućnost i raspad BiH na dvije ili čak tri države.

Nakon završetka rata u BiH i potpisivanja Dejtonskog sporazuma 1995. godine brojni politički lideri na Zapadu vjerovali su da će BiH vrlo brzo postati stabilna, multietnička, demokratska država. Zapadne sile, uglavnom SAD,

Velika Britanija i Francuska, preuzele su vođstvo u čvrstom rukovođenju BiH ka tom cilju.

U velikoj mjeri, ponašanje i postupci Zapada nisu se razlikovali od zaštitničke dominacije koju su prema Balkanu vijekovima provodili stranci. Zapad je dugo vremena Balkanu poručivao šta mora da učini ukoliko želi da bude smatran kao moderan, napredan i okrenut ka budućnosti. I, kao i u prošlosti, kada lideri i narod BiH nisu ispunjavali ono što je Zapad htio od njih, zapadni lideri su za to okrivljavali lokalne političare.

Kao što su zapadni političari opisali, sve je teklo po planu u prvih nekoliko godina, ali je do neuspjeha došlo jer su se, kako to Zapad vidi, politički lideri u BiH pobunili protiv ''inteligentnih i dalekovidih'' politika Vašingtona, Londona i Pariza.

Realno, eksperiment BiH nikada nije funkcionisao dobro jer je BiH, bar u onom dijelu koji je iskonstruisao Zapad, od početka bila veoma loša zamisao. "Ideja BiH" nikada nije imala podršku većine građana ili političkih lidera u BiH. Jednostavno, previše je etnički raznolika, isprekidana i neprirodna da bi bila uspješna. Kao rezultat toga, BiH u suštini ostaje fikcija koja preživljava zbog neprestanog pritiska sa Zapada i nesposobnosti ili odsustva volje lidera u BiH da konačno i zvanično rasformiraju BiH na njene konstitutivne djelove.

Međutim, u praktično-funkcionalnom nivou, današnju BiH, za sve namjene i svrhe, čine dvije ili možda dvije i po zemlje. Zvanični, slabi suverenitet i dalje je u Sarajevu, ali je stvarni suverenitet podijeljen između Federacije BiH i Republike Srpske, dok je, možda određeni realni suverenitet, takođe, u hrvatskoj zajednici. Razlog zbog kojeg je bilo moguće toliko dugo biti bez Savjeta ministara u Sarajevu je taj što ta institucija u suštini nema neke važnosti po živote građana etničkih zajednica.

Snažna socijalna, politička i ekonomska identifikacija Srba sa Republikom Srpskom, udružena sa odlučnim, nezavisnim i snažnim rukovodstvom, danas su dvije najvažnije pokretačke snage u BiH. Federacija BiH je rastrgana sporovima između muslimana (Bošnjaka) i Hrvata, narušena je slabim političkim rukovodstvom, tradicionalno slabom ekonomijom i odsustvom ujedinjujućeg etničkog centrizma koji je prisutan u Srpskoj. Ta suprotnost ne može biti veća i nije dobra po one na Zapadu i u BiH koji se drže ideje da BiH može biti jedinstvena, multietnička, funkcionalna država.

Možda je najveća politička lekcija naučena na Balkanu u protekle dvije decenije ta da nije neophodno ili je čak nepoželjno pokoriti se Zapadu, posebno u globalizovanom svijetu 21. vijeka. To je lekcija koju Bošnjaci, ali ni Beograd nisu naučili. Poenta nije u neprijateljstvu prema velikim zapadnim silama, u stvari dobri odnosi su posebna prednost. Međutim, ono što je rukovodstvo Srpske naučilo je da se zdrav odnos sa obostranim poštovanjem ne zasniva na slabosti i podređenosti. Zasniva se na snazi, odlučnosti, politikama u kojima se ogleda lokalni interes i sposobnost reći "ne" Zapadu kada je to bitno učiniti tako.

Trenutna ekonomska kriza vjerovatno će ojačati podjele između Federacije BiH i Republike Srpske. Ekonomski i finansijski pad uzeli su danak u BiH, kao i u ostatku svijeta. Stopa nezaposlenosti je na neprihvatljivo visokom nivou, ekonomski rast je prespor, a strane investicije samo su djelić od onoga koliko bi trebalo da iznose. Međutim, Srpska ostaje u mnogo boljem stanju nego Federacija BiH, prvenstveno zbog svog dalekovidnijeg, odlučnijeg rukovodstva. Rezultat toga je da će Srpska mnogo brže izaći iz krize nego Federacija BiH i, kada se to dogodi, biće produbljen postojeći jaz između Srpske i Federacije.

Rukovodstvo iz Banjaluke je uvijek bilo veoma oprezno po pitanju finansijske i ekonomske povezanosti sa Federacijom BiH i kada kriza počne da popušta, rukovodstvo Srpske gotovo sigurno će sprovoditi politiku za dalju izolaciju od ekonomskog iscrpljivanja Federacije. Neizbježno, to će imati značajan politički uticaj.Zbog ovih socijalnih, političkih i ekonomskih realnosti, BiH se suočava sa jednom od dvije varijante budućnosti.

Prema prvoj varijanti, BiH će nastaviti dalje, uglavnom kao i prije pet godina, sa podijeljenim suverenitetom, uglavnom nerelevantnom centralnom vlašću i strukturom vlasti koja se uglavnom zasniva na etničkim zajednicama. U takvom slijedu događaja, Srpska će nastaviti da se udaljava od Federacije BiH, preuzimajući više ovlaštenja, autoriteta i legitimeta u svoje ruke, kao što je to učinila u sudskom sistemu i odbacujući zakone koje je nametnuo visoki predstavnik. Time će centralna vlast ostati u Sarajevu, ali će postati manje efikasna i važna nego što je danas, pošto će Srpska konsolidovati veća ovlaštenja u Banjaluci.

Zapad će nastaviti da vrši pritisak na oba entiteta da potisnu nesuglasice i ustanove jedinstveniju, centralizovanu državu, mada će ovaj pritisak vremenom popustiti iz jednostavnog razloga što će BiH biti manje interesantna novim zapadnim liderima. Nije poznato da li će uskoro biti ukinuta Kancelarija visokog predstavnika, ali čak i ako se to ne dogodi, to će sve manje biti važno tokom 2012. godine.

Prema drugoj mogućnosti, BiH će se formalnije raspasti usljed razlaganja suvereniteta i nastanka dvije ili možda tri države iz urušene zemlje. To je u potpunosti moguće, čak i vjerovatno da će vremenom BiH iz prve varijante biti transformisana u drugu varijantu. Da li će do toga i doći zavisiće od toga da li će vlast iz Banjaluke smatrati da je korisno održanje skoro fiktivne "države BiH". Ta odluka, sa druge strane, zavisiće od toga da li vlast iz Banjaluke vjeruje da je, i trenutno slaba unija sa Federacijom BiH, u interesu Srpske.

BiH postoji kao "odgovarajuće pakovanje" za Republiku Srpsku, jer trenutno je po Banjaluku bolje da "trpi" postojanje BiH nego da se proglašenjem nezavisnosti "krčka u međunarodnom loncu". Međutim, ukoliko i kada BiH ne bude više služila kao to "odgovarajuće pakovanje", postoji vrlo mala sumnja da će Banjaluka proglasiti nezavisnost. Ukoliko se to dogodi, Srpska se može pozvati na savjetodavno mišljenje koje je Međunarodni sud dao 2010. godine kojom je podržana jednostrano proglašena nezavisnost Kosova.

Bilo koja od mogućnosti biće još jedan korak u dugoj sagi raspada Jugoslavije, što je proces koji neće biti okončan sa BiH jer još moraju biti napisana i posljednja poglavlja. 

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, kao i na X nalogu.

Izneseni komentari su privatna mišljenja autora i ne odražavaju stavove redakcije Nezavisnih novina.

Najčitanije