DERVENTA - Život sa dijabetesom nikada nije lak, a posebno je izazovan kada od dijabetesa boluju djeca, i tada je podrška porodice, prijatelja, obrazovnih ustanova, ali i vršnjaka od presudne važnosti, što u razgovoru za "Nezavisne novine" potvrđuje Gordana Simić iz Dervente, majka Ivane i Milice, kojima je, dok su bile djevojčice, dijagnostikovan dijabetes tip 1.
Kako priča ova hrabra majka, kćerki Ivani je 2017. godine konstatovan dijabetes tip 1, i to kada je imala 12 godina, a samo godinu dana kasnije i mlađoj Milici, koja je tada imala sedam godina, ustanovljena je ista dijagnoza.
Simićeva za "Nezavisne novine" ističe da su njenoj porodici veliku podršku pružili učiteljica Dragana Popović i nastavnik fizičkog vaspitanja Željko Grujić, oboje zaposleni u Osnovnoj školi "Nikola Tesla" u Derventi.
"Kao i svakom roditelju, i visoka temperatura kod djeteta predstavlja problem, a kamoli kada saznate da vam djeca imaju dijabetes. Ivana je nakon što joj je dijagnostikovan dijabetes tip 1 odmah prešla na intenzivnu inzulinsku terapiju. Nastavnik Željko Grujić, koji je bio njen razrednik i nastavnik fizičkog vaspitanja, nije se libio da Ivanu izvodi sa časova kada bi utvrdio da joj je nivo šećera visok i da je potrebno povećati fizičku aktivnost. Vježbao bi s njom u fiskulturoj sali gdje su trčali, igrali košarku i zaista nam je bio pri ruci. Ipak, ono što je najviše učinio za nas je što je poveo Ivanu na maturalnu ekskurziju u osmom razredu. Nije baš popularno da mama i tata idu sa djetetom na ekskurziju, a to je bila njena prva ekskurzija i ja sam bila jako zabrinuta, kao i suprug.
Međutim, nastavnik Željko je rekao da neće biti nikakvih problema i s nama je prošao edukaciju i sve vrijeme vodio brigu o našoj Ivani, i mi smo mu jako zahvalni. Imali su i jednu kritičnu situaciju kada joj je šećer bio 2,3, ali on je to sjajno iznio i mislim da je bdio nad njenim zdravljem 24 sata", priča Simićeva.
Napominje da je dijabetes kod mlađe kćerke dijagnostikovan kada je bila u jako osjetljivim godinama kao i da su ona i suprug svakodnevno dolazili u školu i davali joj inzulin.
"Učiteljica Dragana Popović je vidjela da se suprug i ja smjenjujemo i dolazimo dva-tri puta dnevno, te kako je imala iskustvo u porodici sa davanjem inzulina, pitala nas je da li nam može pomoći. Ponudila je da pratimo kako ona daje inzulin, naravno, uz konsultaciju s nama, i ja sam stvarno bila oduševljena tom idejom, jer sam generalno imala povjerenja u Draganu kao učiteljicu i znala sam da će biti nepogrešiva", kazala je Simićeva i dodala da je od tog dana kada je učiteljica na sebe preuzela davanje inzulina sve bilo lakše.
"Ivana je danas srednjoškolka i ima podršku i od nastavnog osoblja u Srednjoškolskom centru 'Mihajlo Pupin', a Milica je sedmi razred i nije više kod učiteljice, ali je i dalje vezana za nju. Dragana je Milici bila druga majka, bile su to jako teške situacije, i uvijek su ona i školski psiholog pronalazili načina kako Milici olakšati školske dane. Ivana je ipak bila malo starija, i odmah je sebi davala inzulin, ali je jako bila značajna podrška nastavnika Željka. Ona sada ima svoju platformu na TikToku, gdje vrijedno radi na edukovanju mladih ljudi o dijabetesu. Mnogi od njih nisu imali tretmane u školi kao ona, pa su se i povukli u sebe, a ona im pomaže da istraju i da prihvate da to može biti jedan normalan život, ali da treba vremena da se dođe do te normalnosti", kazala je ponosna majka.
Napominje da nema riječi kojima bi mogla zahvaliti učiteljici Dragani i nastavniku Željku, za koje kaže da su stvarni i skriveni heroji među nama.
Učiteljica Dragana Popović za "Nezavisne novine" priča da je veliki šok za sve bio kada su saznali da tada sedmogodišnja Milica boluje od dijabetesa tip 1.
"Mogu samo zamisliti kako je bilo njenoj porodici, jer su samo godinu ranije saznali da i starija kćerka Ivana ima dijabetes. Milica je vrlo brzo i onako mala mjerila sebi šećer, i uvijek smo prije davanja inzulina mjerile nivoe šećera u krvi, kontaktirale majku, koja bi nam govorila šta Milica smije da pojede i koliko jedinica inzulina da damo i zajednički smo sve uspjele", priča učiteljica Dragana i napominje da je Milica na početku malo zazirala od svog stanja, jer, iako je bila mala, mogla je da osjeti težinu toga kada si drugačiji od drugih.
"Na časovima smo dosta pričali o dijabetesu i uskoro su i drugari iz razreda pazili ako Milici nije dobro. Znam koliko šećer može prouzrokovati razne posljedice i kad god mi je bilo sumnjivo njeno raspoloženje i ponašanje, mjerile smo šećer", priča učiteljica i dodaje da je bila upoznata da dijabetesom jer je imala slučaj i u porodici, ali da nije isto davati inzulin djetetu i odrasloj osobi.
Nastavnik fizičkog vaspitanja Željko Grujić u razgovoru za "Nezavisne novine" kaže da je njegov prvi susret sa dijabetesom bio upravo kada je Ivani dijagnostikovan.
"Pomagao sam na taj način da sam vodio brigu o tome šta je jela, koliki je ujutro bio nivo šećera, a ako bi joj se tokom dana povećao, nastavnici su je slali kod mene i kroz trčanje i fizičku aktivnost smo snižavali šećer. Najizazovniji je bio odlazak na ekskurziju, i sve je, hvala Bogu, prošlo kako treba i imali smo samo jednu kriznu situaciju. Sada već imam iskustva i imam više učenika koji imaju dijabetes, ali Ivana je bila prvi slučaj, ali čovjek se na sve navikne. Jako je bitno reagovati ako vidite da dijete koje ima dijabetes problijedi, malaksalo je, tresu mu se ruke, i to je alarm da nešto nije u redu i da treba da mjerimo šećer, a u zavisnosti da li je visok ili nizak, znamo kako da reagujemo. Uvijek pri ruci imam nešto slatko, kako bi pomogao učenicima kada im padne šećer, ali su i djeca koja žive sa dijabetesom jako odgovorna", rekao je nastavnik Željko Grujić.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, kao i na X nalogu.