Društvo

Imanje pored Banjaluke: Vinka Savić svakoj od 70 krava zna ime (FOTO)

Imanje pored Banjaluke: Vinka Savić svakoj od 70 krava zna ime (FOTO)
Imanje pored Banjaluke: Vinka Savić svakoj od 70 krava zna ime (FOTO)

BANJALUKA - Zveckanje kukuruza, zvuk drobilice, traktora i ostalih poljoprivrednih mašina, vesela graja radnika, oglašavanje sitih krava i teladi iz staje ispred kojih blagonaklono laju psi čuvari, prizor je koji smo juče zatekli na imanju Vinke Savić u Verićima, kod Banjaluke.

"Na selu sam našla duševni mir, dan mi je u potpunosti ispunjen i nemam vremena misliti o lošim stvarima koje su mi se desile. Ono što znam je da se nikada ne bih vratila u grad iako i tamo imam kuću u koju odavno nisam ušla", priča Savićeva.

Ovoj farmerki bila je potrebna decenija da izgradi pravo seosko carstvo sa više od 70 grla krava, pored kojih gaji i svinje, ovce, perad, a plodna polja prepuna su žitarica, čije je ubiranje u toku.

Vinku smo juče zatekli usred žetve i skladištenja kukuruza. Muški radnici vrijedno su radili na mašinama, dok su ženske ruke vrijedno čistile kukuruz pripremajući ga za dalju obradu.

Vinkin radni dan počinje prije prvih zraka sunca, ali ne žali se jer je na selu našla upravo ono što joj treba  zadovoljstvo i mir. Nije joj, kaže, potreba da toliko radi jer je i ranije živjela pristojno, ali joj je briga o životinjama i imanju ušla u krv i ne planira stati, štaviše i dalje će širiti svoju farmu.

"Od malih nogu navikla sam da radim i da se borim. Ovo je bilo seosko imanje na kojem je bila samo jedna kuća. Nakon gubitka sina, koji je imao želju da se vrati na selo, moj život nije imao smisla", prisjeća se Vinka najtužnijih dana.

Snaha, koja je inače rodom sa Kosova, odlučila je podržati Vinkinu želju da se vrati na selo pa je i ona ostala sa sinom na porodičnom imanju.

"Njih dvoje dali su mi novu nadu u život, a obaveze na selu pomogle su mi da skrenem misli", ističe ova vrijedna žena.

Uz odgovarajuće podsticaje i naporan rad, imanje Savića se širilo i gradilo, nicali su objekti i punili se životinjama pa Vinka Savić, koja zna imena svim svojim kravama, danas s pravom nosi titulu kraljice stočara. Život na selu, kako kaže, nije kao nekad. Većinu poslova obavljaju mašine, informacije su joj dostupne jer redovno pohađa seminare, proizvodi se prodaju, a država joj u svemu izlazi u susret.

"Žena može baš sve! Evo, moj muž radi u Njemačkoj i uglavnom nije tu, tako da meni kao ženi nije bio nikakav problem obavljati sve sama, iako svakako imam mnogo obaveza. Ko hoće da radi, on može uspjeti", ističe Vinka.

Kako kaže, nije upoznata s tim da se sutra obilježava Međunarodni dan žena sa sela, ali njoj kao ženi selo je donijelo dobrobit.

Nastaviće, kako kaže, raditi dok ima snage, a voljela bi da njeno imanje nastavi voditi unuk, koji se već interesuje za neke radove i rukovanje mašinama.

Međunarodni dan žena obilježava se 15. oktobra, a ustanovljen je na UNovoj konferenciji žena u Pekingu 1995. godine. Na ovaj način države potpisnice obavezale su se da ženama na selu obezbijede ravnopravan pristup i potpuno učešće u strukturama vlasti i da učine vidljivima njihove potrebe i mogućnosti u kreiranju razvojnih politika sela.

Žene na selu nemaju ravnopravan položaj s muškarcima i, iako formalno imaju ista prava, ne uživaju ih u istoj mjeri kao i muškarci.

Uloga žena u ruralnim sredinama je od posebne važnosti u proizvodnji hrane, što pokazuje i obilježavanje Svjetskog dana hrane 16. oktobra, kao i obilježavanje Dana borbe protiv siromaštva 17. oktobra.

Vinka Savić jedan je od rijetkih primjera kako i žene na selu mogu jednako dobro doprinijeti kao i muškarci.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, kao i na X nalogu.

Izneseni komentari su privatna mišljenja autora i ne odražavaju stavove redakcije Nezavisnih novina.

Najčitanije