PRNJAVOR - Kada je početkom oktobra 1991. godine Živojin Žika Kuzmanović, profesor matematike i fizike, u ratu komandant Prvog bataljona Prnjavorske brigade, na Vučijaku stao ispred mobilisanih mladića i dobrovoljaca, kazao je: "Dragi moji đaci, moja vojsko, ovo nije školski čas, ni matematika, ni fizika, ovo je rat. Ovo nije lekcija koju smo učili niti se za nju pripremali. Ovo je nešto drugo. Država koju smo imali i voljeli, napadnuta je. Svojim životima branićemo druge živote. To je naš zadatak i naša uloga. Ja ću prvi, a vi za mnom", kazao je omiljeni srednjoškolski profesor u vojničkoj uniformi.
Svjedoče o tome, 33 godine kasnije, bivši pripadnici ove jedinice, u stroju ispred skulpture svoga komandanta, majora, kojeg odmila kratko zovu Žika.
"Skulpturu, spomenik komandantu podigli smo zato što je on zaslužio da ga se sjećamo. I mi i naši potomci. U ovom selu, on je rođen. Danas se vratio kući, na svoj rođendan", salutira Gojko Vuković. Uzbuđen je, potresen i ponosan, istovremeno.
Posljednje subote u aprilu, ispred Spomen-doma u Donjim Vijačanima, kod Prnjavora, gdje je položaj na vječnoj straži zaposjeo komandant Žika, stali su Vlajko Jotić, Velibor Remić, Gojko Vuković, Predrag Preradović, Slavko Milošević, Miroslav Stojković, Bore Mitrić, Rodoljub Dukić...
"Živojin Žika Kuzmanović bio je naš prvi ratni komandant. On je ustrojio bataljon, stao na njegovo čelo i krenuo u rat. Njegov autoritet bio je veliki. Mi smo istovremeno bili njegovi đaci i njegovi borci, a on profesor i komandant koji je prema svima nama, bez razlike, bez izuzetka, imao očinski odnos", kazao je Brane Tubak, profesorov đak i borac.
Kada je Kuzmanović unaprijeđen na mjesto načelnika Štaba Prnjavorske brigade, Tubak ga je zamijenio na komandnom mjestu u Prvom bataljonu.
"Pamtimo ga po izuzetnoj žrtvi za borce, za mladiće, još nezrele za život, a kamoli za rat. Štitio nas je. Iznad svega za njega je bio život njegovog borca, vojnika kojeg su roditelji od kuće ispratili sa zebnjom, ali istovremeno i olakšanjem, jer su znali da je u Žikinoj jedinici", ispričali su njegovi borci, đaci i komšije.
Miodrag Subotić Čonta, više puta ranjen pripadnik Žikinog Prvog bataljona, prepričava događaj za fronta.
"Kada je poginuo jedan od naših saboraca, dvadesetogodišnji Lebura, komandanta Žiku, koji je bio u blizini, pored njega, u tom trenutku to je mnogo potreslo. Opsovao je i rat i život. Kazao je, isti moj sin. I zaćutao..."
Njegov brat Veselin Kuzmanović priča da je komandant ovdje, u Donjim Vijačanima, rođen i da je volio svoje selo, svoj zavičaj.
"Odavde je potekao, tu je živio i radio, tu se borio kada je bilo najgore... Uzbuđen sam, neka zebnja, jeza, prožima me, potresa. Gledam ovaj spomenik, kao da je ispred mene stao živ Žika, da će svakog trenutka nešto kazati, i meni, i svojim borcima. Veliki je ovo dan za našu, za Žikinu porodicu, za sve nas".
Svečano otkrivanje skulpture, koju je izradio Vujadin Malešević iz Dervente, biće na Spasovdan, 13. juna. Istog dana, na otvorenoj sceni, biće prikazan dokumentarni film o Prvom bataljonu Prnjavorske brigade i komandantu Živojinu Kuzmanoviću, u produkciji "Kozara media".
"Za nas će to biti veliki dan. Dugo se za to pripremamo. Zahvalni smo mnogima koji su nam pomogli, našim bivšim borcima, njihovim porodicama, preduzećima i ustanovama, boračkim organizacijama i opštini Prnjavor, načelniku Darku Tomašu, koji su prepoznali ovu ideju i pomogli da je realizujemo", rekao nam je Brane Tubak.
Živojin Kuzmanović rođen je 25. aprila 1941. godine. Bio je major Vojske Republike Srpske. Odlikovan je Ordenom Karađorđeve zvijezde trećeg reda. Umro je 31. januara 2010. godine.
Samouvjeren i oprezan
Vujadin Malešević, autor skulpture, kaže da je Kuzmanović klasičan srpski oficir, koji je zadržao čast, čojstvo i snažan karakter.
Njegov stav je u pokretu. On je oficir jasnih stavova, snažna ličnost, čvrstog koraka, samouvjeren ali oprezan, sa rukom na opasaču. I puškom u ruci.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, kao i na X nalogu.
