Naselje Vratnik, smješteno na padinama starog dijela Sarajeva, baštini ostatke Vratničkog grada, čije je izgradnja počela 1729. godine.
Od starog grada ostale su kule, bedem i kapije da svjedoče o davno prohujalim vremenima. Danas samo možemo zamišljati kako su kapije grada zatvarane s prvim mrakom, a otvarane s izlaskom sunca, kako su ljudi živjeli, radovali se i umirali unutar zidina.
Do Vratnika se dolazi lako. Od Baščaršije kao srca Sarajeva ide se prema naselju Kovači, poslije kojeg se odmah vide dvije kapi kule Širokac i Ploča. Tu počinje Vratnik.
"Vratnički grad je pečat jezgri Sarajeva. Pravo je čudo kako su se kule i kapije očuvale do danas jer je briga države bila gotovo neznatna da se to blago očuva. Ali eto, ono se uspjelo oduprijeti vremenu i ratovima koji su prohujali ovim prostorom. Bojim se da još nismo svjesni šta imamo", ističe Mufid Garibija, poznavalac historije Sarajeva.
Potreba za gradnjom Vratničkog grada, koja je trajala 10 godina od 1729. do 1739. godine, osjetila se nakon napada princa Eugena Savojskog na Sarajevo 1697. godine, kada je spalio sve što mu je došlo pod ruku.
Bedem s tabijama, kapijama i kapi kulama
Izgradnju je započeo tadašnji bosanski namjesnik Ahmed-paša Rustempašić Skopljak proširenjem postojeće sarajevske tvrđave, a potom i podizanjem bedema, koji će opasati 450 postojećih kuća i prazno zemljište za izgradnju novih. Međutim, kako je Ahmed-paša iduće godine premješten iz Bosne, izgradnja Vratničkog grada je stala. Tek 1739. godine gradnju je nastavio Hećim-oglu Ali-paša. U sklopu bedema podignute su četiri tabije (po nekim podacima pet tabija; Bijela, Žuta, Strošićka, Arap i Arnaut tabija), tri kapi kule, pet kapija i nekoliko kapijica. U ovom obliku Vratnički grad je dočekao 1878. godinu, odnosno dolazak austrougraske uprave u Bosni.
Do danas su sačuvane Bijela i Žuta tabija, s koje se u mjesecu ramazanu ispaljuje top, najavljujući iftar nakon cjelodnevnog posta. Ostale su i kapi kule na Širokcu i Ploči, koje su danas sastavni dio Muzeja "Alija Izetbegović". Ne smijemo zaboraviti ni Višegradsku kapiju, ali i ostatke bedema.
Stanovnici Vratnika u trci s vremenom rijetko imaju trenutke u kojima se dive kulturno-historijskim vrijednostima koje ih okružuju. Kažu da se davno izgubio duh mahale koji se odlikuje prijateljstvom.
Velika hrastova vrata na ulazu i na izlazu iz grada
"Ne znam kako je u drugim mahalama, ali ovdje komšiluk više nije kao što je bio. Sve je trka za parama, za vremenom. Prođe i 15 dana, a da ne vidim najbliže komšije s njima da se upitam. Više se ne ulazi ni u bolesti, žalosti, ni u radosti. Takav nam je vakat došao. Rođena sam na Vratniku, imam 77 godina i znam kako je bilo nekada, a kako je sada", priča Vratničanka Dika Šišić.
Priznaje da ne zna kako je Vratnik dobio ime, ali zna da je nekada bio gradić za sebe.
"Znam da je bi opasan bedemom i da je imao kapije koje su s prvim mrakom zatvarane. Pričali su mi ljudi da su se na ulazu i izlazu iz grada nalazila velika hrastova vrata. Danas takvo što možemo vidjeti u stranim filmovima o vitezovima", dodaje Šišićeva šaljivo.
Mufid Garibija podsjeća da je Vratnik dobio naziv po tome što je zapravo predstavljao vrata Sarajeva.
"Na ta vrata je ušao sultan Mehmed Fatih. Imao je logor u Bijeloj tabiji, gdje je sagrađena i Bijela džamija sa sahat-kulom u njegovu čast. Moram kazati da je u kasnijoj istoriji s ovog prostora potekao jedan od najvećih heroja Narodnooslobodilačke borbe u Drugom svjetskom ratu Mustafa Dovadžija", podsjeća Garibija ističući da je Dovadžija bio veliki borac.
Vranik nezamisliv bez pogleda sa Bijele tabije
"Njegov veliki prijatelj je bio Vladimir Perić Valter. Dovadžiju su ubili četnici 1942. godine. Umro je u najvećim mukama", kaže Garibija.
Šetajući Vratnikom, njegovim sokacima, uvjerili smo se da još ima starih bosanskih kuća. Ima tu i novije gradnje, ali specifičnost za ovu mahalu jesu retrovizori na prozorima kuća.
"Veliki broj kuća ima avlije, pa tek onda ulaz u kuću. Kada vam je kuća trospratnica, kao moja, onda je teško svako malo silaziti da vidite ko vam zvoni na vratima, a nemate interfon. I sada tu nastupa retrovizor. Iz sobe vidim ko mi je na vratima. Ako je neko od rodbine, prijatelja, siđem i otvorim. Ako su prosjaci ili neki drugi, ne osvrćem se. Zato nam u mahalama trebaju retrovizori", priča nam sredovječna Vratničanka.
Šetnju Vratnikom završili smo na Bijeloj tabiji, s koje se pruža jedan od najljepših pogleda na Sarajevo. Postoji mišljenje da je ova tabija sagrađena 1550. godine, a kasnije je dograđivana, tako da je današnji izgled kompilacija svih dorada, restauracija, konzervacija. Stručnjaci za akustiku kažu da je njen "amfiteatar" izvanredan za odigravanje pozorišnih predstava. Tako je i prije nekoliko godina u vrijeme festivala "Baščaršijske noći" izvedena predstava "Omer-paša Latas".
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, kao i na X nalogu.