Društvo

Najmlađi pobjednik Kviskoteke zasitio se kvizova

Najmlađi pobjednik  Kviskoteke  zasitio se kvizova
Najmlađi pobjednik Kviskoteke zasitio se kvizova
Tanja Šikanjić

Robert Pauletić, najmlađi pobjednik "Kviskoteke" i jedan od najvećih humanista Hrvatske, ne može lako da izbroji sva svoja sadašnja i prošla zanimanja. On je putopisac koji je obišao sve kontinente, urednik tri enigmatska magazina i jedan od najplodnijih sastavljača pitanja za kviz "Milijunaš".

Roberta Pauletića, kao najmlađeg pobjednika `Kviskoteke`, bez sumnje i danas pamte gledaoci najgledanijeg kviza na prostorima bivše Jugoslavije, tokom osamdesetih godina.

Kao natprosječno inteligentni petnaestogodišnjak svojim velikim znanjem i inteligencijom bez riječi je zadivljene ostavljao sve one koji su ga gledali. Nakon učešća u superfinalu `Kviskoteke` u julu ove godine, kada se oprostio od kvizova, ponovo je oduševio javnost.

Poslije pobjede u superfinalu `Kviskoteke`, osvojeni iznos od milion kuna poklonio je u dobrotvorne svrhe. Pola miliona kuna je dao dječjim domovima širom Hrvatske, a pola miliona kulturnim, sportskim i zdravstvenim ustanovama u Dalmaciji.

Ovaj veliki Robertov humani gest nije i jedini, jer je i prethodno bio poznat kao velikodušni donator.

`Robovanje materijalnom bogatstvu često uništi čovjeka, jer se ljudi opijeni zarađivanjem, ne znaju zaustaviti`, kaže u razgovoru za `Nezavisne` Pauletić koga sa razlogom zovu `vanzemaljac znanja`.

`Kviskoteka` je jedini kviz u kojem je Pauletić učestvovao i to triput. Prvi put kao 15-godišnjak, drugi put sa 20 godina i treći i posljednji put ove godine, kao 42-godišnjak, u velikoj povratničkoj seriji sa svim najboljim kandidatima iz istorije `Kviskoteke`.

Postao jugoslovenska zvijezda

`Prvi kviz koji mi je ostao u sjećanju baš je 'Kviskoteka'. Krenula je 1980. godine, kada sam imao 14 godina, a već sljedeće godine postao sam najmlađi pobjednik tog kviza`, priča Robert.

Iako je važilo pravilo da kandidat `Kviskoteke` mora imati najmanje 18 godina, Robertovo znanje je nadvladalo pravila, pa je u januaru 1981. godine učestvujući u ovom kvizu, postao najmlađi pobjednik.

`Bio sam na testiranju u Splitu i između više stotina kandidata, kao petnaestogodišnji dječak, napisao sam najbolji test. Uz to Lazo Goluža i pokojni Branko Lipanović, koji su tada bili glavni u TV `Kviskoteci`, nisu mogli povjerovati. Mislili su da je netko rješavao test s lažnim podacima. Zvali su me u Zagreb. Mama mi je isplela džemperić i krenuo sam na put. Goluža i Lipanović još su me jednom provjerili i zatim iznimno pustili u emisiju`, prisjeća se Robert, koji se tada uopšte nije pripremao za nastupe.

Nakon što je postao najmlađi pobjednik `Kviskoteke` i svojim znanjem impresionirao gledaoce, Robert je postao jugoslavenska zvijezda.

`To me zabavljalo, jer sam bio još dijete. Kad sam došao u vojsku u Srbiju u Užice, dvije i pol godine kasnije, dočekali su me kao TV heroja, odmah sam nastupio u lokalnoj radio-emisiji i dobio poseban status u vojsci. To govori o tome kakvu je TV `Kviskoteka` imala moć. Skoro svi su je gledali u tadašnjoj Jugoslaviji, to je bila gledanost od desetak milijuna ljudi`, priča Robert.

Tada je dobio preko 20.000 pisama od curica iz cijele Jugoslavije, u kojima je bilo i mnogo bračnih ponuda.

`Pisale su neke sa sela kako imaju kuće i traktore i da bi se udale. Bilo je na desetke bračnih ponuda, ne jedna`, kaže Robert.

U kvizovima, navodi on, sreća je uvijek bitna. U posljednjem superfinalu, priznaje da je imao dosta sreće, prije svega sa asocijacijama, gdje je uložio kviska.

`Pogodio sam sve tri asocijacije i poslije druge igre vodio s više od 100 bodova prednosti. Tada je već sve bilo gotovo`, dodaje Robert.

Koliko je `Kviskoteka` bio kvalitetan kviz, govori i to što se još i danas pamte pobjednici od prije 20 i više godina.

`Danas ima puno kvizova, ali je, barem po meni, prosjek kvalitete pao. Ide se više na instant-zabavu, pa se kvizom zovu i emisije koje objektivno nemaju veze s testiranjem znanja. Također, visoke nagrade u suvremenim kvizovima stvaraju kastu kviz-profesionalaca, koji se samo time bave i zarađuju za život, a kako su uvijek iste face dosadne, TV kuće pribjegavaju tome da u kviz na štetu faktora znanja ubacuju faktore sreće i tako se kvizovi polako iz testova znanja pretvaraju u show koji je usmjeren jedino na zabavu, a znanje pada u drugi plan`, smatra Robert.

Kao petogodišnjak čitao antičke mitove

Da je Robert pravi fenomen, bilo je jasno još u njegovom djetinjstvu. Kada je imao svega dvije godine, već je znao slova, a sa tri godine uredno je čitao dogodovštine nestašnog Denisa na posljednjoj stranici tada popularnog `Politikinog zabavnika`.

`Mama je oduvijek voljela čitati, a ja sam joj uzimao knjige iz ormara i sa pet godina gutao Remarqueove romane i grčke mitove. Grčke mitove sam sve znao napamet. Mama me često tjerala da ostavim knjige i da se idem vani igrati s drugom djecom`, prisjeća se Robert.

Tako je jednom prilikom, sa majkom kao petogodišnjak, idući trajektom na Šoltu na palubi čitao `Junake antičkih mitova` od Zamarovskog, što je impresioniralo prisutne.

Tu se član ekipe koja je na Šolti snimala film i, kako priča, rekao: `Vidi simpatičnog momčića, izgleda kao da stvarno čita!`

`Na to je mama odgovorila ponosno: 'Zna on čitati već dvije godine. Hajde, pitajte ga bilo što iz grčkih mitova!'. Čovjek je rekao da i njega zanimaju grčki mitovi, pa me dugo ispitivao o Ilijadi i Odiseji, sve neke lagane stvari i naravno, sve sam znao, više od njega. Nije mogao doći sebi od čuđenja`, priča Robert.

Najljepše trenutke iz svog djetinjstva Robert je doživio u splitskoj Ulici Pistura, gdje je sa porodicom živio u malom, trošnom stančiću od 30 kvadrata. Među prvim sjećanjima iz djetinjstva Robert pamti bijelog goluba sa slomljenom nožicom, koga je njegovao i na kraju izliječio.

`Stan je bio daleko od svake raskoši, ali meni je bilo krasno, jer smo imali golemu teracu na vrhu bedema, gdje sam mogao trčati, voziti tricikl, igrati nogomet s tatom, pri čemu bi balun često pao dolje na ulicu. Bilo je puno golubova, a gotovo svakodnevno bi na teracu došao i poneki štakor. Imali smo i ostavu na teraci, gdje sam često zalazio i tamo je jednog dana na prozorčić sletio bijeli golub sa slomljenom nozicom. Njegovao sam ga i mazio nekoliko dana. Mama je kupila zrnje za ptice, pa smo ga hranili dok se nije sasvim oporavio i odletio. Još i danas kad prolazim kroz tu uličicu, svaki put dignem pogled do prozorčića, gdje sam hranio bijelog goluba`, prisjeća se Robert svog prvog humanog gesta.

Kao trogodišnji dječačić, kaže da je bio toliko veseo, da je ponašanjem nekada znao zastiditi oca.

`Kad bi me vodio u šetnju, nasred ulice bih iz punog grla na talijanskom jeziku zapjevao kancone Claudija Ville, ili onu 'L'arca di Noe' Sergia Endriga. Otac bi me neuspješno ušutkivao, a onda bi odustao i hodao nekoliko metara iza mene, da se ne vidi da sam njegov sin`, sjeća se Robert.

Prvi Hrvat u Mensi

Robert Pauletić prvi je Hrvat koji je postao član internacionalne Mense, međunarodnog udruženja superinteligentnih.

`Na testiranju u Londonu bio sam 1987. godine. Za prolaz je bilo potrebno imati IQ preko 148, tada sam ostvario kvocijent inteligencije 172. U ime svoje tadašnje enigmatske redakcije organizirao sam prvo testiranje Mense u Hrvatskoj i doveo u Zagreb londonskog sira Edwarda Vincenta, tadašnjeg glavnog operativca Mense. Prošlo je jako puno Hrvata i to je bila jezgra današnje hrvatske Mense. Čak šest kandidata na testiranju u Zagrebu, tri muškarca i tri žene, na tom su testu postigli maksimalan IQ od 176`, priča Robert.

Tom prilikom sir Vincent mu je otkrio jedan interesantan podatak o poretku najinteligentnijih nacija u svijetu, krajem osamdesetih godina prošlog vijeka. Naime, na trećem mjestu su bili Srbi, na drugom Hrvati, a uvjerljivo najbolji, s najjačim prolazom iznad IQ 148., po Cattellovoj skali su bili Jevreji, na izraelskom testiranju.

`Nakon toga saznanja, stvorio sam teoriju da su najinteligentniji narodi oni koji su najviše propatili u povijesti, da su preživjeli samo oni pojedinci koji su bili najbistriji`, smatra Pauletić.

Na Fakultetu političkih znanosti u Zagrebu diplomirao je 1990. godine, čime je stekao zvanje diplomirano politikologa, a završio je i studij žurnalistike na istom fakultetu.

Danas povremeno Robert u splitskoj `Slobodnoj Dalmaciji` i zagrebačkom `Playboyu` objavljuje reportaže s putovanja i to pisane na dalmatinskom.

Obišao sve kontinente

Robert istovremeno uspješno obavlja više poslova i bez problema `stiže na sve strane`, što uopšte nije čudo.

`Nedavno sam pokušao zbrojiti što sve spada u moje redovite tjedne poslove i došao sam do zaključka da radim za otprilike dvanaest ljudi! Počinjem raditi čim ujutro otvorim oči i najčešće radim između 12 i 14 sati dnevno`, kaže Pauletić.

Glavni je urednik tri enigmatska magazina, nedeljnika `Kviskoteka`, časopisa koji izlazi dva puta mjesečno `500 SKANDI` i mjesečnika `101 SKANDI`, pri čemu svaka stranica prođe čak dvije njegove redakture.

Donedavno je bio jedan od najplodnijih sastavljača pitanja za kviz `Milijunaš`.

`Sastavljao sam pitanja za 'Milijunaša' otprilike tri i pol godine i sastavio više od 2.000 pitanja. Više nisam u ekipi sastavljača pitanja za 'Milijunaša', jer sam se zasitio toga posla. Ideje za pitanja crpio sam svuda oko sebe, s putovanja, iz knjiga, filmova, novina...`, kaže Pauletić.

Navodi da ima još nekih poslovnih interesa mimo matičnog biznisa.

`Iz svega ovoga jasno je da ne postoji prosječni radni dan, niti ikakvi rituali. Ako baš poželim slobodno vrijeme, u stanju sam stvoriti nekoliko sati samo za sebe`, dodaje Robert.

Ali i pored svih obaveza koje ima, Robert, kome je porodica na prvom mjestu, svaki dan vodi sinove na sportske treninge, a i sam trenira boks.

`Za obitelj uvijek imam vremena, moja djeca i supruga su mi najvažniji na svijetu. Povremeno ih vodim na putovanja, a otkad smo se iz Zagreba preselili u Split, stvorio sam sebi višak vremena, pa te sate najradije provodim s djecom, u šetnji, pričama i igrama. Gotovo svakodnevno treniram boks u splitskom borilačkom klubu Pit Bull`, kaže Robert, koji barem dva puta godišnje putuje svijetom.

Posljednjih godina napisao je i dvije obimne putopisne knjige, `Nepal u 77 priča` i `Brazil u 77 priča`, koje su bile hitovi na hrvatskom tržištu i dospjele na vrhove top-lista najprodavanijih publicističkih izdanja.

`Brazil i Nepal su zanimljive i egzotične zemlje. Proputovao sam ih uzduž i poprijeko, kako i inače radim kad sam 'on the road'. U Brazilu mi je najzanimljivija bila džungla Amazone, gdje sam se sprijateljio s jednim indioskim plemenom, a u Nepalu me se dojmila bogata kultura, te zapanjilo siromaštvo ljudi`, priča Robert i dodaje da ga je ipak najviše oduševio pogledom na fenomenalni Mount Everest.

Iako je počeo pisati još jednu knjigu o Novom Zelandu, još ne može da kaže kada bi je mogao objaviti.

`Počeo sam pisati 'Novi Zeland u 77 priča', ali me 'Kviskoteka' omela. A sada, nakon ove pobjede, malo sam emocionalno ispražnjen, ne bih se još prihvaćao nekih velikih projekata. Vidjet ću, vjerojatno ću se opet zaželjeti pisanja`, kaže Robert.

Posjetio je svih pet kontinenata, proputovao mnogim zeljama, a u budućnosti ima u planu da obiđe Haiti, Havaje i Peru, gdje još nije bio.

STOP!

nije sloboda govora

zalbe.vzs.ba

Govor mržnje je krivično djelo!

huškanje, diskriminacija, prijetnje i uvrede po nacionalnoj, vjerskoj, rodnoj ili bilo kojoj drugoj osnovi

neće biti tolerisane

na našem portalu

Komentare na ovu vijest mogu postaviti samo prijavljeni čitaoci.

Izneseni komentari su privatna mišljenja autora i ne odražavaju stavove redakcije Nezavisnih novina.

Molimo vas da vaša iskustva i zapažanja prilikom korištenja aplikacije za komentarisanje podijelite sa nama.

Pošaljite komentar

Izneseni komentari su privatna mišljenja autora i ne odražavaju stavove redakcije Nezavisnih novina.

Najčitanije