BRONZANI MAJDAN - Kao što je Božić najradosniji, tako je Vaskrs praznik nad praznicima, istakao je jeromonah Metodije Kragulj, nadstojatelj manastira Gomionica, u selu Kmećani, kod Bronzanog Majdana.
"Vaskrs je svojevrstan prelazak. Kao što su Jevreji prešli preko Crvenog mora i našli spasenje u obećanoj zemlji, tako i naš Gospod Isus Hrist iz smrti pređe u život da bi nama pomogao i pokazao kako se dostiže vječnost", ispričao je Metodije tokom naše posjete manastiru Gomionica povodom najvećeg hrišćanskog praznika Vaskrsa.
Tu se, naglasio je, ogleda važnost Vaskrsa, koji je centralni događaj svakog vjernika, jer u osnovi hrišćanstva je vjera u vaskrsenje i život nakon smrti.
"Zato na taj sveti dan treba da se sjetimo i svojih mrtvih", pojasnio je on.
Naglasio je da o važnosti posta govori i činjenica da je prva Gospodova zapovijest prvim ljudima na svijetu u stvari bila o postu.
"Dato im je da jedu od svakog ploda, ali ne i od drveta poznanja, od kojeg su se morali uzdržavati. Dosta slična je i zapovijest o vaskršnjem postu. Sva hrana koja je oko nas je dobra i ukusna, ali Gospod hoće da se uzdržavamo od nje svetu četrdesetnicu. Gospod koji zna šta čovjek može i ne može nije mu zadao nešto što ne može da uradi i što će mu naškoditi", priča Metodije.
Ističe da pravi vjernik i onaj ko stremi Bogu ne čeka samo post da bi se uzdržavao.
"Ne može čovjek da se samo u postu trudi da dostigne svetost, a čim post prestane da opet radi sve ono onako kako bi mu srce htjelo. Post ne smije biti samo u vezi s hranom. Moramo se uzdržati od svih tjelesnih zadovoljstava, ali i umno se izdići i iznad sebe", kaže Metodije.
Ovaj skromni monah osvrnuo se i na stranputicu kojom idu ljudi danas, a koja se može posebno primijetiti u ovim svetim danima.
"Mnogi se ovih dana spremaju samo za 1. maj, a vaskrsenje Sina Božjeg ih uopšte ne interesuje. Ne kažem da taj praznik ne treba slaviti, ali Vaskrs je ipak veći i važniji", kaže Metodije.
Prema njegovim riječima, kod nas u današnje vrijeme, nažalost, praznik rada izađe u praznik nerada, jer ga većinom neradnici i obilježavaju.
"Oni koji se trude i rade, gledaju da se sastanu s bližnjima, a neradnici samo traže razlog da izgube vrijeme", kaže on.
Za ovakve praznike primijetio je da narod često u želji da ih obilježi na što bolji način pretjera u pravljenju hrane i bogatstvu trpeze.
"Postali smo megalomani. Čini mi se da su nam mnogo više oči gladne nego što naša tijela mogu da podnesu. Naravno, treba trpeza da nam se razlikuje na Vaskrs, ali ako nam se sav praznik svede samo oko toga, dosta te hrane ćemo baciti, a pored nas na sve strane su ljudi gladni. Nemamo osjećaj za bližnje kao što su naši preci imali i to moramo da promijenimo počevši prvo od sebe i porodice koja je osnov", priča Metodije.
O običaju farbanja jaja, kako je objasnio, postoji više predanja.
"Jedno je da su prilikom raspeća Gospoda Isusa Hrista sa strane bila jaja pa da su obojena njegovom krvlju. Drugo predanje kaže da je sveta Marija Magdalena, koju je Gospod izliječio i javio joj se poslije raspeća, otišla caru Tiberiju i pozdravila ga pozdravom 'Hristos Vaskrse' i odnijela mu crveno ofarbano jaje", rekao je Metodije.
Istakao je da je jaje simbol novog života jer iz njega nastaje novi život tako da je to simbolikom veoma brzo ušlo u crkvu i bilo prihvaćeno u narodu.
Metodije kaže da je hrišćanski narod pobožan, ali da se udaljio od crkve.
"Narod je pobožan, ali jako malo ima osjećaja za dom Božji, za crkveno i zajednicu, a Bog nas želi u svom zagrljaju i da učestvujemo u svetim tajnama, u liturgijama da se okupljamo oko hramova. Sretan praznik, Hristos vaskrse, vastinu vaskrse", poručio je Metodije.
Pet vijekova duga istorija
Manastir Gomionica sa crkvom posvećenom Vavedenju Bogorodice nalazi se 42 kilometra zapadno od Banjaluke, u selu Kmećani, kod Bronzanog Majdana.
Tačno vrijeme osnivanja nije poznato, ali se zna da je osnovan prije 1536. godine, kada se u turskim izvorima pominje iguman Andrija.
Najstariji sačuvani predmet je tipik manastira Gomionice, koji potiče iz 1599. godine. Danas se čuva u eparhijskoj biblioteci u gradu Arad u Rumuniji. Iako ne postoji pisani trag, po živom predanju manastir se dovodi u vezu s nekim od svete loze Nemanjića.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, kao i na X nalogu.