Proplancima janjske visoravni u šipovačkoj opštini prije dvije decenije hodilo je 15.000 duša. Veselilo se s prvim zracima sunca, a stoka gonila na ispašu i onda u suton svakog dana hiljadama grla se slivalo u selo siti i puni mlijeka od kojeg su pravljeni tradicionalni janjski kajmak i sir. Danas je slika janjske visoravni sasvim drugačija.
U desetak sela živi jedva 1.500 ljudi, stoka se ne oglašava, a kuće su spaljene. Iako je od rata prošlo skoro dvije decenije ova visoravan nije makla ni korak naprijed. Nijemo čekaju obnovu domova gdje bi se opet napasala stoka i vratio osmijeh na lice.
Poznata je janjska visoravan po vrijednim domaćinima, dobrom kajmaku i siru, čistom vazduhu.
Babići, Strojice, Ljuša, Pribeljci, Vodca, Vagan, Kozila, Greda, Čukljić, Grbavica, Kneževići, Babin Do, Crepulje, Gorica, Močioci, samo su neka od sela janjske visoravni.
Ipak, većina njih je pusta. Od nekadašnjih nekoliko stotina učenika danas ih je na cijeloj janjskoj visoravni ostalo svega 69. Osnovna škola "Rade Marjanac" nosilac je uspomena kako se nekada živjelo na ovim područjima.
Profesor Vaskrsije Lukić do svoje šeste godine je živio u Ljuši, selu janjske visoravni, pa nije išao u ovu školu, ali zato jeste njegov brat koji mu je pričao kako je bilo puno djece.
"Nekada je u ovoj školi bilo veselo. Danas je sasvim druga priča i djece je sve manje. Škola u Strojicama je jedna od pet na janjskoj visoravni koje su otvorene za vrijeme kralja Aleksandra 1934. godine", kaže Lukić.
Prirodne atrakcije: Priroda je prema Janjskoj visoravni bila više nego darovita. Smještena na nadmorskoj visini iznad 800 metara visoravan obiluje mnogim prirodnim bogatstvima. Pored legendarnih janjskih osrva turisti mogu da obiđu i još neke prirodne rezervate i vjerske objekte.
U južnom dijelu opštine Šipovo, 69 kilometara od centra grada, ispod janjske kraške visoravni, između naselja Strojice i Babići u dubokom mračnom kanjonu izvire rijeka Janj na nadmorskoj visini 612 metara i teče prema Šipovu u dužini od 15 kilometara. Izvor rijeke Janj je mjesto idealno za izlete i šetnje, a kanjon Janja ima predivnu planinarsku stazu za pješačenje. U sjeveroistočnom dijelu planine Vitorog, u selu Strojice, nalazi se Vaganska pećina.
Nekada utočište za čobane, a danas raj za zaljubljenike u prirodu nedavno je dobila električnu energiju. Dabome, do pred ulaz, ali se mnogi zaljubljenici u prirodu nadaju da će uskoro biti osvijetljena i unutra.
Milenko Milovac je prije nekoliko godina napravio metalna vrata kojim je zatvoren ulaz u pećinu, ali su lopovi ukrali katanac. Nada se da će pećina postati prava turistička atrakcija ovog kraja.
"Sada se dešava da nekulturni ljudi uđu unutra i kidaju pećinski nakit koji je jako bogat. Pa zar nisu svjesni da su trebali milioni godina da se to napravi, a oni to kidaju i prodaju kao ukras u kafane i kuće. Ali, opet ćemo uskoro postaviti katance, a najvjerovatnije i kamere pa će se moći vidjeti ko krade nakit", rekao je Milovac.
Profesor Vaskrsije Lukić kao dijete je dolazio u ovu pećinu i igrao se sa djecom. Danas shvata da pećina ima veliki značaj za turizam ovog kraja.
"Samo da se opremi za prijem sudenata, učenika i drugih turista koji dolaze u Šipovo i žitelji janjske visoravni na ovim područjima mogu da žive samo od turizma", mišljenja je Lukić.
Prema riječima Milovca, jednog od zaštitnika pećine, po koncentraciji i raznovrsnosti pećinskog nakita Vaganska pećina je jedan od najznačajnijih podzemnih objekata Republike Srpske.
"Istraživači su otkrili do sada 400 metara dugačku pećinu sa ulazom, glavnim kanalom, u okviru kojeg se nalaze dvorana Simele Šolaje, svečana dvorana, dvorana divova, ponorski kanal, kunin prolaz i dvorana Rade Marijanca, prvi lijevi kanal (lisičji kanal), drugi lijevi kanali (janjski kanali). Pećinski nakit je predstavljen stalagmitima, stalaktitima, masivnim oblicima pećinskih stubova, saliva", kaže on.
Pećina je stanište nekoliko rijetkih vrsta slijepih miševa. Pod zaštitom je od 1970. godine.
Smješten u miru crnogorične i listopadne šume uz potok Glogovac u selu Babići nalazi se srednjovjekovni manastir Glogovac posvećen sv. velikomučeniku Georgiju. Jedini je manastir koji je izgrađen u janjskom kraju. Svoje prvo stradanje je doživio 1463. godine od strane Turaka u vrijeme kada je i srednjovjekovna bosanska država pala pod tursku vlast. Obnovljen je 1892. godine da bi ponovo bio spaljen ovog puta od strane ustaša, 14. oktobra 1944.
Svakog ljeta 26. juna, na praznik Svih svetih, kod ove svetinje se održava
Slavni seljani: Pored prirodnog bogatstva koje mu je priroda dala, ovaj kraj je podaren i vrhunskim sportistima i crkvenim velikodostojnicima. Ovaj kraj je poznat po talentovanim sportistima, a u svijet su otišla i dva episkopa.
NBA igrač Darko Miličić jedan je od sportista koji korijene vuče sa ovih prostora. Rodom je iz sela Strojice, a ne zaboravlja svoj kraj i redovno svakog ljeta posjećuje Janj. Njegove komšije su ponosne na njega.
"Ovog ljeta je pravio svadbu za 800 ljudi. Čuli smo da je planirao nešto i da gradi na svom imanju što je za svaku pohvalu. Takvi ljudi su nam potrebni i ponosni smo na njih", kaže Vaskrsija Lukić.
Sadašnji trener fudbalske reprezentacije Srbije Radomir Antić rodom je iz sela Vagan u janjskoj oblasti.
Fudbaler Gojko Kačar rodom je iz Strojica, a s janjske visoravni potiče i slavni bokser Slobodan Kačar.
Slavu janjske visoravni po cijelom svijetu pronijeli su i crkveni velikodostojnici vikarni hvostanski vladika Atanasije (Raketa) rodom iz sela Babići, a Mitrofan (Kodić) episkop istočnoamerički je rodom iz Ljuše.
Daleko livadama janjske visoravni kruži priča koja dolazi na gotovo svaki prag, a to je ona o psu Cuciju koji već pet godina na pašnjacima Janja sam čuva pedesetak krava.
Ujutro bi gazde krave izveli iz štala i "predali ih u ruke" Cuciju. On ih potom odvede na ispašu i predveče opet vrati u selo. Svi se brinu, a kako ne bi kada on sam zamijeni čobane iz desetak domaćinstava. Po cijeli dan bi bio uz Mrkovu, kravu predvodnicu koja nosi zvono oko vrata. Nikada nijednu nije izgubio niti je dozvolio divljači da napadne stado, tako pričaju na Janju, a nama ostaje da žalimo što smo zakasnili na jutarnje okupljanje stada.
Ni Cucija nismo našli, vjerovatno je negdje ležao na proplancima Janja dok su krave pasle. Samo nije ih bilo ni blizu kao što nekada.
Valjda će se sretna vremena vratiti kada Cuci više neće moći sam da čuva velika stada, već će mu trebati velika pomoć.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, kao i na X nalogu.