Društvo

Zaboravljene prašume

Zaboravljene prašume
Zaboravljene prašume
Natsanda Tadić

Prašume, zaboravljeno ekološko blago, jedan su od bisera turistističke ponude BiH, uprkos tome što su u posljednjim godinama potisnute na marginu interesa javnosti. Pri pomenu riječi prašuma, mnogi ljudi skloni su da zamisle neku egzotičnu šumu koju teško da će kad u životu imati priliku da vide.

U stvarnosti je, međutim, ova slika daleko od pravog značenja riječi prašuma, a stanovnici BiH ne samo da su u prilici takvu šumu da posjete, nego mnogi od njih zapravo žive u blizini jedne od četiri postojeće bosanske prašume. Perućica, Lom, Janja i Dormiševica, mada još nisu sve zvanično registrovane kao takve, od strane stručnjaka jasno su okarakterisane kao prašume.

LABORATORIJE ZA BIOLOGE

Većina stručnjaka slaže se da je dovoljan i jedini uslov koji bi jedna šuma trebalo da ispunjava da bi se okarakterisala kao prašuma da se u njoj na višedecenijski period isključi djelovanje čovjeka. To onda znači da je dovoljno bilo koju šumu `ne dirati` tri do četiri decenije i ta će šuma dobiti osnovne karakteristike prašume. Međutim, prema riječima doktora Zorana Maunage, dekana Šumarskog fakulteta u Banjaluci, da bi jedna prašuma bila prava, za to je potreban mnogo duži period.

`Sam naziv prašuma upućuje nas na to da se radi o staroj šumi i to je osnovna razlika između prašume i drugih šuma. Prašuma je šuma u kojoj nije bilo ljudskih intervencija, pod čim se, prije svega, misli na sječu stabala.

Nekada su na ovim prostorima sve šume bile prašume. Proces prevođenja prašuma u privredne šume trajao je decenijama, tokom kojih je vrlo malo površina ostalo sačuvano od sječe i to je jedan od razloga što su prašume danas dragocjene. Međutim, trebalo bi da znamo, da bi jedna šuma bila prašuma, u njoj nisu dozvoljene ni bilo koje druge aktivnosti, čak ni korištenje dubećih ili oborenih suvih stabala. Ta stabla predstavljaju dom odnosno životni prostor drugih stanovnika prašume, kao što su gljive, insekti i mnoge životinje. Time se čuva prirodna ravnoteža, koja upravo i jeste najveća vrijednost prašuma. One su za nauku od neprocjenjive vrijednosti. Prašume su laboratorije za šumare, biologe i druge istraživače`, objasnio je Maunaga, te dodao da su, osim za istraživanja, prašume veoma važne i kao čuvari biološke raznolikosti.

U našoj zemlji, međutim, kako kaže, ova funkcija prašuma nije toliko izražena zbog činjenice da su gotovo sve naše šume prirodne i sa bogatom biološkom raznovrsnošću. Po njegovim pretpostavkama, većina ljudi prašumu zamišlja kao gustu i mračnu neprohodnu šumu s ogromnim stablima, kroz koju bi se prolazilo sa izvjesnom dozom straha. Međutim, kako kaže, u zavisnosti od razvojne faze pojedinih dijelova prašume, negdje, ukoliko se radi o početnoj fazi razvoja, sasvim logično prevladavaju mlada i nevelika stabla.

`Priroda obara prestarjela debela stabla, nova stabla niču i ciklus se nastavlja. U našim uslovima stabla u prašumama dostižu starost i do 300 ili čak 400 godina. Tako da je u dijelovima koji su u kasnoj fazi razvoja moguće vidjeti džinovska stabla jele, smrče i bukve, prizore oborenih stabala na kojima se odvija život drugih organizama i razne prirodne prizore koji oduševljavaju prolaznika`, opisuje Maunaga bosanske prašume.

PERUĆICA NIJE JEDINA

A koliko prašuma zapravo postoji u BiH? Većini stanovništva Perućica je, naime, dobro poznata, ali koje su to ostale stare šume? I zašto za njih mnogi nikada nisu ni čuli?

Prema riječima Elme Karović, rukovodioca Sektora za pitanja zaštićenih područja u okviru `Sarajevo šuma`, na državnom nivou dvije zvanično priznate prašume jesu Perućica i Dormiševica, dok je dokumentacija o Lomu i Janju potpuno pripremljena, tako da je za skoriju budućnost predviđeno i njihovo registrovanje. Međutim, ako je suditi prema navodima profesora Fazlije Alikaflića, dugogodišnjeg profesora i bivšeg dekana Šumarskog fakulteta u Sarajevu, koje je dao za časopis `Most`, bh. prašumski rezervati izdvojeni su još u periodu poslije Drugog svjetskog rata. Tada je Zemaljski zavod za zaštitu spomenika kulture BiH pod zakonsku zaštitu stavio Perućicu, Janj i Lom.

`Tačno je da su Janj, Lom i Dormiševica manje poznate od Perućice, što ne treba da čudi, s obzirom da za Perućicu zna cijela Evropa. To je najvrednija evropska prašuma. Međutim, još 1954, iste godine kad i Perućica, i prašuma Janj proglašena je zaštićenim objektom, dok je Lom registrovan dvije godine kasnije`, kazao je Zoran Maunaga.

Zbog svojih izuzetnih vrijednosti, veličine i ljepote, Perućica je, dakle, već dugo predmet velikog interesovanja i istraživanja. To je naša najveća i najljepša prašuma, smještena ispod padina Maglića u sklopu Nacionalnog parka `Sutjeska`. Njenu površinu od 1.434 hektara proučavali su mnogi botaničari, biolozi i ekolozi, te je tako ona postala značajan naučni prirodni objekat.

`U posljednjih nekoliko decenija, nažalost, i ova prašuma je gotovo zaboravljena. Nacionalni park 'Sutjeska', koji je u ratu pretrpio velike štete teško se oporavlja, što direktno utiče i na aktuelnost Perućice. Ako se sada vratimo na pitanje malog publiciteta druge tri prašume, odgovor dolazi sam po sebi`, objašnjava Maunaga.

PRAŠUME POD LUPOM

Međutim, uz finansijsku podršku Svjetske banke, od 2001. godine Šumarski fakultet Banjaluka započeo je s projektima aktuelizacije ostalih prašuma, u sklopu čega je izrađena i studija `Plan gazdovanja za šume s posebnom namjenom u strogim rezervatima prirode Janj i Lom`.

Prašuma Janj, kako stoji u studiji, s ukupnom površinom 295 hektara, nalazi se na području opštine Šipovo. Smještena je na zapadne padine masiva Stolovaš, na pravcu Šipovo - Donji Vakuf i to na nadmorskoj visini između 1.200 i 1.500 metara. I Janj i Lom su pretežno mješovite šume bukve, jele i smrče na dolomitima ili, u slučaju Loma, na krečnjačkoj podlozi. Površina Dormiševice, koja se nalazi u širem obuhvatu igmanske Ravne Vale, iznosi 45 hektara, što su otprilike površine šuma koje se u Evropi izdvajaju za potpunu zaštitu.

`Kod nas se svega 0,5 odsto površine vodi kao zaštićeno, a evropske preporuke su da taj procenat bude znatno veći, čak i do 20 odsto. Bilo kako bilo, Lom, Janj i Perućica još su veće površine. Prašuma Lom, s površinom 298 hektara se nalazi na području opštine Drinić, te pripada masivu Klekovače, odnosno grebenu planine Lom dvadesetak kilometara udaljene od Drinića`, objašnjava Maunaga. A u Driniću se, ma koliko to slabo bilo poznato široj javnosti, o prašumskom karakteru Loma uopšte ne postavlja pitanje.

`Nema tu šta sad da se određuje. Lom je oduvijek prašuma, već stotinama godina. Po mojim procjenama, iako joj u stvari nije posvećeno dovoljno pažnje, prašuma je veoma dobro očuvana. Istina je da je na rubovima donekle oštećena za vrijeme rata, kada su mnogi bespravno sjekli šumu, ali u samom jezgru, Lom je ipak ostao netaknut`, objašnjava Slađana Banjac, inženjer šumarstva iz Drinića. Kada se govori o zaštićenim područjima, treba reći da, prema međunarodnoj klasifikaciji, postoji šest kategorija zaštite. Prašume spadaju u kategoriju 1, za koju je predviđen najstroži stepen zaštite. Ako u obzir uzmemo činjenicu da nacionalni parkovi spadaju u kategoriju 2, onda je vrijednost bosanskih prašuma i više nego očigledna. Pogotovo što, mada je teško tačno odrediti koliko zapravo prašuma ima u Evropi, ono što se sa sigurnošću može reći jeste da ih ima veoma malo. Evropa je siromašna prašumama.

NEMA ADEKVATNE ZAŠTITE

`Ovdje dolazimo do riječi blago. Da je naša zemlja u nečemu gospodar i da smo mi oni koji imaju blago koje niko drugi u Evropi nema, do izražaja dolazi kad se govori upravo o prašumama, ali i generalno o bosanskim šumama. Gotovo sve naše šume su prirodne šume, a njihova vrijednost ide do te mjere da smo među prvacima u praćenju svjetskog trenda očuvanja šuma. Glavni razlog za to je da BiH ima izvanredno podneblje za prirodnu obnovu i rast šuma, tako da se, i pored brojnih stručnih propusta, šuma sama fantastično bori i obnavlja`, objasnio je Maunaga. Osim bogate flore, i fauna prašuma veoma je raznovrsna. Ističu se divokoze, srne, medvjedi, divlje svinje, vukovi, lisice, divlje mačke, tetrijebi i dr.

`Još kao djeca odlazili smo u Lom i igrali se tamo. Interesantno je odlaziti na mjesto na kome ima divljih svinja, medvjeda, srna... Čak smo, sedamdesetih godina, moj brat i ja imali i bliski susret s medvjedom. Uopšte, ovaj kraj je prepoznatljiv po svojim prirodnim ljepotama. Recimo, planinski vrh Klekovača je mjesto neopisive ljepote i smatram da bi petrovački kraj mogao mnogo da profitira od turizma ako bi se razvila jedna ispravna strategija očuvanja prirodnog blaga i razvoja istog`, iznosi svoje mišljenje Jovo Banjac, predstavnik Skupštine opštine Petrovac - Drinić.

Jasno je, prašume su djelić iskonske prirode i zbog toga ih treba brižljivo čuvati za sadašnje i buduće generacije naše zemlje i Evrope. A, ko se u našoj zemlji o tome brine?

U RS, naime, postoji Zakon o zaštiti prirode, koji je donesen 2002. godine. Tada je na inicijativu i uz pomoć EU doneseno više zakona koji normativno uređuju oblast zaštite životne sredine. Pored ovog, tu je i čitav niz drugih zakona, za koje je nadležno Ministarstvo prostornog uređenja, građevinarstva i ekologije. Što se tiče Federacije BiH, najveću pažnju šumskom blagu posvećuje, prije svega, Šumarski fakultet Sarajevo, ali su, u zavisnosti od kategorije zaštićenosti u očuvanje uključene i druge institucije. Inače, prašumama u RS gazduju lokalna šumska gazdinstva, pa tako prašumom Janj gazduje Šumsko gazdinstvo `Gorica` Šipovo, dok Lomom gazduje `Oštrelj` Drinić. Dormiševica je u nadležnosti `Sarajevo šuma`.

`Za sada su ove površine samo izdvojene u redovnim planovima i za njih nisu planirane nikakve posebne aktivnosti. One su šumskim gazdinstvima prepuštene na čuvanje, koje nije posebno organizovano, već je u sklopu redovnih aktivnosti šumara. Jedino je prašumi Perućici data posebna pažnja u smislu zaštite i djelimičnog korištenja njenih funkcija kroz posjete stručnjaka i drugih zainteresovanih. Približavanje EU, međutim, znači prihvatanje, potpisivanje i sprovođenje svih konvencija i standarda koji vrijede u uniji, pa su očekivanja da će i bh. prašumama u budućnosti biti posvećena daleko veća pažnja`, poručio je Zoran Maunaga za kraj. Jasno je, dragocjene bosanske prašume svakako bi trebalo da se nađu u jedinstvenoj mreži zaštićenih objekata prirode i da koriste svojoj osnovnoj namjeni, a to je za istraživački rad. Naravno i u turističkoj ponudi one imaju svoje mjesto. Jer, na koncu, ako u ovoj zemlji nečim treba da se ponosimo, onda su to svakako njene izvanredne prirodne ljepote.

STOP!

nije sloboda govora

zalbe.vzs.ba

Govor mržnje je krivično djelo!

huškanje, diskriminacija, prijetnje i uvrede po nacionalnoj, vjerskoj, rodnoj ili bilo kojoj drugoj osnovi

neće biti tolerisane

na našem portalu

Komentare na ovu vijest mogu postaviti samo prijavljeni čitaoci.

Izneseni komentari su privatna mišljenja autora i ne odražavaju stavove redakcije Nezavisnih novina.

Molimo vas da vaša iskustva i zapažanja prilikom korištenja aplikacije za komentarisanje podijelite sa nama.

Pošaljite komentar

Izneseni komentari su privatna mišljenja autora i ne odražavaju stavove redakcije Nezavisnih novina.

Najčitanije