NIŠ - Stefan Stevanović, slijepi učenik niške gimnazije, maturirao uz pomoć učenika iz odjeljenja. Svakog dana dovodili ga i odvodili iz škole i pomagali mu da uči.
O njemu su četiri školske godine brinuli kao o svom najrođenijem jer je bio izuzetan, uvijek raspoložen, pozitivan i veseo.
Za njih je Stefan Stevanović iz sela Šarlinac kod Doljevca, potpuno slijepi učenik elitne gimnazije "Svetozar Marković" u Nišu, bio i više od druga, pa su mu svojski pomogli da zajedno maturiraju, pišu danas "Novosti".
Zbog toga je učenicima odjeljenja četvrto tri prilikom uručivanja maturskih diploma, Kolo srpskih sestara dodijelilo i nagradu za humanost, pišu danas "Novosti".
Jer, svi ti učenici su još prije četiri godine, kada je Stefan postao gimnazijalac, pokazali da su njegova strahovanja kako će biti prihvaćen u odjeljenju bila bez osnova.
A učenici su se još tada dali u "akciju". Kako je Stefan morao svakog dana da putuje, roditelji su ga vozili od sela do Doljevca, i smjestili u autobus za Niš.
Na stanici je svog slijepog druga, svakog dana, dočekivao po jedan učenik odjeljenja četvrto tri i dovodio ga do gimnazije. Kad je zvonilo za kraj nastave, put se ponavljao.
A Stefanu, sjajnom dječaku i velikom drugu, ništa nije bilo teško. U početku mu je bilo žao što je malo usporavao izradu kontrolnih zadataka i testova, jer su morala da mu se čitaju pitanja.
Ipak i to se veoma brzo promijenilo, jer su njegovi drugovi raznim akcijama sakupili 3.500 evra i kupili mu štampač sa Brajevim pismom!
"Sada će mu biti lakše i učenje na fakultetu", kaže Predrag Pavić, jedan od Stefanovih školskih drugova.
"Išao je sa nama na ekskurzije, a pokušavali smo kad god smo mogli da poštedimo njegove roditelje".
Riječi hvale za slijeog učenika imala je minulih godina i Olga Dragojlović, direktorka gimnazije "Svetozar Marković", koja podsjeća da su za Stefana prilagodili učionicu u prizemlju, organizovali prevoz i maksimalno pripremili djecu.
"Pogledajte mu samo dnevnik, sve same petice ", likovala je direktorka. "Ispalo je najbolje moguće, iako nam je to prvi slepi gimnazijalac".
Stefan Stevanović, koji je u niškoj gimnaziji stekao prijatelje za cijeli život, kaže da ih doživljava kao svoju porodicu.
"Samo zahvaljujući njima, uspešno sam završio gimnaziju ", veli Stefan.
Iako su zbog teške bolesti još dok je bio beba, njegove oči zamijenjene protezama, Stefanu nije bilo teško da u pauzama između učenja, hrani svinje i kokoške i pomaže roditeljima na imanju. Trudio se da nikome ne bude na smetnji, jer je od malih nogu veoma samostalan. A voli da živi na selu, koje nikada ne bi mijenjao za grad.
Dječak iz Šarlinca je osam godina bio u internatu Specijalne škole "Veljko Ramadanović" u Zemunu. Putovao je ponedjeljkom do Beograda, a vraćao se petkom, kako bi makar vikendom bio sa roditeljima.
Kada je završio školu, proglašen je za đaka generacije osnovne škole, glumio je u pozorištu "Duško Radović", recitovao... Uspio je Stefan da završi nižu muzičku školu, svira klavir, dokazao se u atletici, zna i esperanto!
A prije prijemnog ispita u niškoj gimnaziji, brižni Stefanovi roditelji Gorica i Sava pažljivo su proučili Zakon o osnovnom i srednjoškolskom obrazovanju da vide da li za želju njihovog sina ima prepreka. Pozvali su i Ministarstvo prosvjete, odakle su dobili punu podršku da istraju u želji. A sada, kada je Stefan maturirao, uvidjeli su da nisu pogriješili. A srce im je puno. Nadaju se da će hrabri Stefan, bez obzira na svoj hendikep, uspješno da završi i Pravni fakultet, koji planira da upiše, prenosi list.