BEOGRAD - Bivši operativac Državne bezbjednosti (DB) Ratko Romić, kao i bivši načelnik beogradskog centra DB-a Milan Radonjić, optuženi za učešće u ubistvu Slavka Ćuruvije, uhapšeni su u Beogradu.
Oni su privedeni na saslušanje i u toku je pretres njihovih stanova, saznaje Blic.
Romić je juče izjavio je da očekuje da bude uhapšen zbog ubistva novinara Slavka Ćuruvije, ali je tom prilikom tvrdio da nije učestvovao u tom zločinu i da će to dokazati na sudu.
Prema optužnici Romić se tereti da je pomagao u izvršenju ubistva, dok se Radonjić tereti za organizaciju zločina.
Na optužnici za ubistvo Ćuruvije nalaze se još i Radomir Marković (68), tadašnji šef resora Državne bezbjednosti, koji se tereti da je direktno naredio likvidaciju, kao i Miroslav Kurak Miki (43), nekadašnji pripadnik posebne službe obezbjeđenja u DB, za koga se sumnja da je direktni izvršilac zločina.
Kurak živi u Tanzaniji i bavi se ogranizacijom lova na divlje zvijeri.
Miroslav Miki Kurak, više puta dovođen je u vezu sa ubistvom novinara Slavka Ćuruvije. Na internet prezentaciji firme „Staze divlje Tanzanije”, (Wildtanzaniatrails) sa sjedištem u Dar es Salamu, istaknuto je da je Kurak, organizator lova, srpskog porijekla, da ima vojno iskustvo i da tečno govori engleski, ruski i svahili.
Prije nekoliko godina, advokat Stevan Protić, pravni zastupnik Miroslava Kuraka, izjavio je za medije u Srbiji da njegov klijent zaista živi u Tanzaniji, ali da redovno dolazi i u Srbiju, a protiv njega ne postoji nikakva zvanična optužnica srpskog pravosuđa.
–Miroslav Kurak bavi se organizovanjem lova u Africi. Protiv njega nije podignuta optužnica, tako da niko ne može da kaže da se on krije ili da je pobegao iz Srbije – rekao je tada Protić.
Ime Mikija Kuraka kao navodnog izvršioca Ćuruvijinog ubistva prvi je javno pomenuo lider Srpske radikalne stranke Vojislav Šešelj. Za vrijeme istrage o Ćuruvijinom ubistvu, pojedini svjedoci su tvrdili da su u blizini mjesta gdje je Slavko Ćuruvija ubijen 11. aprila 1999. godine, neposredno prije samog zločina,vidjeli operativce Državne bezbjednosti Miroslava Kuraka i Ratka Romića. Naknadnim provjerama utvrđeno je,na osnovu analize baznih stanica mobilne telefonije,da su Romić i Kurak u vrijeme ubistva zaista bili u blizini mjesta gde je likvidiran Ćuruvija. Mediji su Romića spominjali kao čovjeka koji je službeno zadužio belog „golfa”, vozilo koje je viđeno nedaleko od mesta zločina.
Miroslav Kurak je početkom devedesetih godina bio policajac, pripadnik javne bezbjednosti. Kasnije prelazi u RDB, ali je znatno pre Romića napustio tajnu službu. Potom se jedno vrijeme bavio ugostiteljstvom, navodno je u mjesecima po završetku bombardovanja 1999. godine bio suvlasnik noćnog kluba „Sanset” u hotelu „Metropol” u Beogradu.
Ovaj klub je važio za mjesto u koji se posjećivali biznismeni, ali i članovi diplomatskog kora u Beogradu. On je dospio uz žižu javnosti nakon velikog požara koji se desio na posljednjem spratu ovog hotela, koji su koristili zaposleni u pomenutom klubu. Prema zvaničnoj verziji, do požara je došlo zbog neispravnih instalacija.
Zanimljivo je da je policija nekoliko dana prije požara na posljednjem spratu “Metropola” pronašla veliku količinu oružja, a protiv četiri osobe koje su koristile te prostorije podnjeta je krivična prijava zbog neovlašćenog držanja i nošenja oružja.
Tokom svedočenja u Specijalnom sudu, svjedok saradnik Dejan Milenković Bagzi svojevremeno je iznio i podatak da su Milorad Ulemek Legija i Dušan Spasojević planirali da ubiju Kuraka i Romića, a da su na njihovom praćenju radila braća Miloš i Aleksandar Simović. Prema Milenkovićevim riječima, Kurak i Romić su primijetili „pratnju” i potom uspostavili kontakt sa Ulemekom i Spasojevićem. Milenković je naveo da ne zna šta je bio motiv da se oni ubiju i zašto su poslije razgovora s njima Ulemek i Spasojević odustali od ubistva.
Vlasnik “Dnevnog telegrafa” i nedjeljnika “Evropljanin” Slavko Ćuruvija ubijen je 11. aprila 1999. godine, na Vaskrs, u ulazu zgrade u kojoj je živio u Svetogorskoj ulici u Beogradu. Ubica je u njega ispalio 17 metaka.
Nekoliko dana ranije u “Politici ekspres”, dnevniku koji je tada izlazio, a nešto kasnije ugašen, Ćuruvija je optužen da je “izdajnik koji je priželjkivao bombe”.
Nakon pada režima Slobodana Miloševića istraga je utvrdila da su Ćuruviju danonoćno pratili pripadnici Državne bezbjednosti i da su iznenada, nekoliko minuta uoči ubistva, povučeni sa “zadatka”.
Na osnovu zahtjeva Specijalnog tužilaštva istražni sudija saslušao je više od 100 predloženih svjedoka. Između ostalih saslušano je i 27 “pratilaca”, pripadnika DB, niz bivših funkcionera te službe, obavljeno je medicinsko-balističko vještačenje, a prikupljeni su i drugi materijalni dokazi.
Za 17 časova u Vladi Srbije je zakazana vanredna konferencija za novinare na kojoj će govoriti prvi potpredsjednik vlade Aleksandar Vučić, ministar pravosuđa Nikola Selaković i specijalni tužilac za organizovani kriminal Miljko Radisavljević te predsjednik Komisije za istragu ubistva novinara Veran Matić.
Po tvrdnjama beogradskih medija koji su najavili ova hapšenja, ona su uslijedila nakon višegodišnje istrage koja bi uskoro mogla rezultirati optužnicom protiv najmanje četiri osobe, a istražuje se i umiješanost udovice nekadašnjeg predsjednika Srbije i SR Jugoslavije Slobodana Miloševića, Mire Marković, koja se u javnosti spominje kao nalogodavac ovog ubistva.
Istraga ubistva nikad nije dovedena do kraja, a višegodišnja insistiranja novinarskih udruženja, nevladinog sektora i brojnih organizacija za ljudska prava da se otkriju ubice i naručioci ostala su manje-više u vazduhu, osim što se kao javna tajna spominjalo da je u ubistvo umiješana tajna policija, odnosno tadašnja služba državne sigurnosti (DB), podsjeća Jutarnji.hr.
Kao inspirator i naručilac ubistva spominjana je Mira Marković, šefica nekadašnje Jugoslovenske levice (JUL), stranke koja je sa socijalistima njenog muža Slobodana Miloševića dominirala u tadašnjoj vlasti.
Za skoro 15 godina, koliko je prošlo od ubistva, saslušano je stotinak svjedoka, ali je i dalje nepoznato ko je naredio da 27 agenata DB-a neprekidno prati Ćuruviju u akciji kodnog naziva "Ćuran" i da u njega, pred nevjenčanom suprugom Brankom Prpom, popodne 11. aprila, na pravoslavni Uskrs, ispali metke.
Prvi potpredsjednik vlade Aleksandar Vučić nedavno je izjavio da "iza ubistva Slavka Ćuruvije stoji država" i da su "nalogodavci živi", obećavši da će se uskoro doznati istina i da će, ne bude li tako, on lično podnijeti ostavku. U vrijeme ubistva Ćuruvije Vučić je, kao član Šešeljeve Srpske radikalne stranke (SRS) bio ministar informisanja u koalicionoj vladi u kojoj su radikali bili s Miloševićevim socijalistima.
Premijer i ministar unutrašnjih poslova Ivica Dačić izjavio je povodom medijskih najava optužnice u slučaju Ćuruvija da je "sve u rukama nadležnih državnih organa" te da je "očigledno da su otkrivene nove informacije koje mogu omogućiti da se istraga završi, da se podignu određene optužnice i da se sankcionišu oni koji su za to krivi".
Prema tvrdnjama beogradskih medija, nastavak istrage podrazumijeva i prikupljanje dokaza o tome je li nekadašnji šef DB Rade Marković naredio ubistvo Ćuruvije po nalogu Mirjane Marković. Prema dosadašnjim saznanjima, Radomir Marković te visoki funkcioneri DB-a Milan Radonjić, Ratko Romić i egzekutor Miroslav Kurak biće okrivljeni za ubistvo Slavka Ćuruvije.
Prema tvrdnjama "Blica", optužnica Specijalnog tužiteljstva za organizirani kriminal o ubojstvu Ćuruvije "već je napisana i narednih dana biće objelodanjena".
Marković, kao tadašnji šef DB-a, tereti se da je naredio ubistvo vlasnika "Dnevnog telegrafa". Radonjić je navodno kao načelnik beogradskog Centra DB organizovao zločin, dok je tužilaštvo, prema navodima, utvrdilo da je Romić, u to vrijeme operativac 2. odjela beogradskog centra, bio saučesnik u ubistvu. Kao ubicu Ćuruvije tužilac je označio Kuraka, pripadnika posebne službe osiguranja u DB. Marković je u zatvoru zbog drugih krivičnih djela, a osim Kuraka, koji je u bijegu i za njim je raspisana Interpolova tjeralica, svi ostali su pod nadzorom policije.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, kao i na X nalogu.
