Na blogerskom sajtu "Balkanoid" jedan od blogera postavio je zanimljiv tekst o prošlosti Hašima Tačija.
Prenosimo ga u cjelosti.
Nešto što sam Hašim Tači, premijer tzv. Republike Kosovo zna, ostatak svijeta ne zna. Zna i cijela njegova familija, a bilo kojeg starijeg Šiptara starosjedilaca iz Drenice ako pitate, i ako smije da vam to kaže, reći će vam sljedeće: zasigurno se zna i pamti da je pradjeda Hašima Tačija bio Srbin, pravoslavni pop. Po imenu i prezimenu Radoslav Danilović.
Čitajući ove prve redove naše priče, prvo što ćete pomisliti: "Pa, ovo je prosto nemoguće i neistina".
Evo i činjenica, nepobitnih i dokazivih.
U pismu Mitrovačkog hodže, Turčina Mula-Ibrahima, sa početka 1912. godine, koje je on pisao muftiji u Skoplju stoji:
"Pravu vjeru su primili mnogi ovdje. Među njima mnogi viđeniji Srbi, pa čak i neki popovi kao što su Milutin Jakšić iz sela Pantina, kojeg su Srbi ubrzo ubili, jer, su smatrali da je sram veliku nanio njima. U Starome Trgu pravu vjeru je primio pop Jovan Aksić, ali nije smio ostati medju svojima već je tražio da se naseli ovdje u Mitrovicu. U Srbici je u našu vjeru prešao pop Radoslav Danilović i sve svoje priveo svemogućem Alahu i pravoj vjeri.
Ovaj Radoslav se preobratio i primio ime Jusuf, a važi za jako ugledna čovjeka među svojim Kaurima. Mnogi su tamo u njegovoj parohiji pošli njegovim stopama i primili pravu vjeru. Ja mu ne smijem vjerovati, Kaurin je Kaurin, držim ga na udaljenosti, već sve vjerske poslove i upravu nad Srbicom i tim krajem puštam već provjerenom Ibri Pećancu koji drži na oku ovog Radoslava, a pravovjernog Jusufa, pa mu je i rečeno, ako šta primijeti, da ga pošalje ovamo nama u Mitrovicu. Mi bi smo ovdje znali kako bi sa njime. Ako je Kaurin lažno to uradio, lako ćemo ga skloniti. Držimo ga stalno na oku."
Ovaj dokumenat, u originalnom rukopisu, danas postoji u istorijskom arhivu Turske u Ankari.
Drugi dokument, koji se nalazi u biblioteci manastira Hilandara, a datira iz 1898. godine, iz manastira Sokolica potiče i to je spisak sveštenika i paroha. Kao paroh Srbički na spisku stoji pop Radoslav Danilović, za kojeg se u napomeni dopisuje da je jedan od najrevnosnijih i najboljih sveštenika, te da uživa veliki ugled kod svojih parohijana. Tu se ispod tog spiska sveštenika još i navodi da je izvjesni Radoslav nešto zabolovao, tako da je vladika morao slati sveštenika iz Žerovnice (selo pored Zvečana) da ga mijenja na službama, ali da se oporavio.
Četrnaest godina nakon pravljenja ovog spiska, taj isti pop Radoslav se preobratio u Islam. Niko ne može sa sigurnošću da zna zašto je to uradio, jer je važio za jako uglednog čovjeka i cijenjenog sveštenika.
Poznato je da je u to vrijeme, prije balkanskih ratova, masa Srba po Raškoj oblasti i sjeveru Kosova poturčeno silom. Da li je i u ovom slučaju sila bila presudno da pop Radoslav, a pradjeda Hašima Tačija, promijeni vjeru, ne zna se sa sigurnošću.
Primivši Islam, pored žene, popadije sa kojom je živio, novopečeni Musliman Jusuf, a bivši pop Radoslav, ženi se sa još jednom ženom, Arnautkinjom iz nekog zaseoka sa Ćićevice. Ona umire na porođaju sa prvim djetetom. A tek sa drugom Arnautkinjom koja je bila iz Glogovca dobija djedu Hašima Tačija i još četvoro djece.
Zanimljivo je da je - iako nije kao musliman dobio vjersku upravu nad stanovništvom - većinu svojih parohijana uspio da preobrati u Islam, vjerovatno se nadajući da će postati hodža i nanovo dobije vjersku upravu tu u Srbici. Nikada do kraja života, 1929. godine, to nije uspio, iako Turci već dugo nisu tuda vladali.
Krsna slava Danilovića je bila Mitrovdan, a ima i zanimljiv podatak da je dio te familije Danilovića, koji nisu se htjeli poturčiti, prebjegao u ondašnju Srbiju i naselio se u sam grad Kraljevo, gdje njihovi potomci i danas žive.
Jasno je da Hašim Tači u sebi ima jako malo arbanaške krvi i to samo po ženskoj liniji u tri generacije. Zasigurno se zna da je ovo njemu poznato i da je pred svjedocima, u Bregi Hodžes poviše Ponoševca, u glavnom štabu UČK, revoltiran neuspjehom terorističkih komandanata na terenu, na jednom od sastanaka to javno i rekao. Kako su oni Šiptari nesposobni, a da imaju veliku sreću da on u sebi ima srpske krvi i da trebaju biti srećni da ih on kao takav vodi.
O tome i danas postoje svjedoci. Jedan od njih je to javno i rekao u jednoj televizijskoj emisiji 2005. godine na jednoj Pećkoj lokalnoj televiziji. Naravno, ismijan je, na njega su počeli da bacaju i drvlje i kamenje, voditeljka ga je tada u emisiji javno pitala da li se on drogira ili je pod uticajem alkohola. Nakon mnogobrojnih prijetnji, upućivanih njemu i njegovoj porodici, pobjegao je sa Kosmeta i zatražio, i dobio, politički azil u Brazilu. Sada živi u Sao Paolu.
Hašim Tači to zna, jako dobro, međutim, krije to iz političkih razloga. Svjestan da bi ga politički protivnici naprosto "rastrgli" kada bi to saznali i kada bi imali ikakve dokaze o tome. Na Mitrovdan, provjerite ako imate načina, svjestan da mu je to Krsna slava, Tači ništa ne radi. Ne dolazi na posao.
Kako je njemu, koji sve to zna, a opet mora da radi po diktatu Amerike i njenih saveznika, ne bih znao. Da negira svoju prošlost možda i može, ali svoju krv ne može da istoči. Neka mu je Bog, ili Alah, na pomoći.