BANJALUKA - Srbi i Bošnjaci moraju kroz međusobni dijalog prevazići prošlost, kao što su to uradili Poljaci i Nijemci, kaže Andrzej Krawczyk, ambasador Poljske u BiH, u intervjuu za "Nezavisne novine".
"Mogu vam navesti primjer poljskih biskupa koji su imali hrabrost da napišu rečenicu da nakon Aušvica i svih tragičnih događanja u Poljskoj kažu da opraštaju Nijemcima, da im nude oproštaj", kaže on.
Krawczyk upozorava da se zbog problema u BiH mnogi od nje žele distancirati.
"Evropski parlamentarci, novinari pa i obični građani se ne žele približavati temama koje se tiču BiH. Sve to me navodi na zaključak da ne mogu vidjeti BiH u EU u periodu narednih nekoliko godina", upozorava ambasador.
NN: Kako komentarišete suđenje Ratku Mladiću i sve što je proisteklo?
KRAWCZYK: Srebrenička tragedija je najveća tragedija u Evropi nakon Drugog svjetskog rata. Razumijem da je general Mladić kao tadašnji komandant Vojske RS odgovoran za cjelokupne aktivnosti pa i u Srebrenici. Ako to uzmemo u obzir, nikako ne možemo reći da se radi o junaku, jer to što se desilo u Srebrenici nije spojivo s junaštvom. Imam puno povjerenje u Haški tribunal zato što on predstavlja težnju međunarodne zajednice da se obračuna s prošlošću.
NN: Kako Srbi i Bošnjaci mogu iz ovoga izvući pouku i nastaviti suživot?
KRAWCZYK: Potreban je veliki intelektualni napor obje strane kako bi se otvorio prostor za razgovor i za međusobno predstavljanje argumenata. Nikako ne može biti normalno da Srbi među sobom jedni drugima potvrđuju stavove koje već imaju, a isto tako i Bošnjaci, koji jedni drugima potvrđuju svoje stavove koji su suprotni srpskim. Takav "dijalog" ne vodi ničemu. Razgovor treba voditi jedni sa drugima. Takvi razgovori su sigurno teški, zato što će se odmah pokazati razlike u kategorijama, tumačenjima i predstavljanju kako ko to doživljava. Međutim, oni su potrebni jer mogu pomoći da dođe do boljeg međusobnog razumijevanja. Na primjer vaš list, "Nezavisne novine", mogao bi, recimo, sa "Oslobođenjem" ili univerzitetima u Banjaluci i Sarajevu organizovati forum na kojem bi se o tome razgovaralo.
NN: Da li biste Vi mogli pomoći da se takvi forumi organizuju? Vi ste već učestvovali u našem projektu s njemačkom ambasadom na temu pomirenja Nijemaca i Poljaka.
KRAWCZYK: Naravno. Siguran sam da bi i predstavnici njemačke ambasade, EU ili OHR-a čak bili spremni učestvovati u organizaciji poduhvata, recimo, povezivanjem učenika iz različitih škola. Proces pomirenja i susretanja s prošlosti je težak proces, ali to je put koji se mora proći. Mogu vam navesti primjer poljskih biskupa koji su imali hrabrost da napišu rečenicu da nakon Aušvica i svih tragičnih događanja u Poljskoj kažu da opraštaju Nijemcima, da im nude oproštaj, šta više - traže pomirenje. Mnogo Poljaka je bilo ljuto zbog ovog. Imao sam tada deset godina i sjećam se susjeda koji su govorili zašto mi treba da molimo Nijemce da nam oproste. Biskupi su rekli zato što želimo pomirenje, tražimo i nudimo oproštaj, iako je neuporedivo više Poljaka stradalo od Nijemaca nego obrnuto.
NN: Ko bi, po Vašem mišljenju, trebalo da pokrene takav proces u BiH?
KRAWCZYK: Sigurno ima mnogo onih koji bi to mogli i htjeli - mediji, novinari poput vas, profesori, sveštenici, učitelji...
NN: Gdje je BiH kad su EU integracije u pitanju?
KRAWCZYK: Mislim da je BiH na dobrom putu, ali tempo kojim se kreće je neprihvatljiv. Neprihvatljivo je da dvije generacije treba da prođu da se to desi. Cijeli proces trebalo bi da bude završen od sedam do deset godina! Čak i dvostruko brži tempo bi bio prespor. Brzinu treba barem ušestorostručiti. Sjećate li se odgovora na upitnik? Ne razumijem kako neko može obećati da će biti u junu, pa u septembru, pa u novembru, a još ništa od toga? Razumijem da je to težak rad, i mi kao Poljska smo to radili nekoliko godina. Možda niste razumijeli s čime se susrećete, ali ne razumijem zašto to nije završeno. Osim toga, iz BiH izlaze samo loše informacije. To stvara klimu da se svako želi distancirati od vas. Evropski parlamentarci, novinari pa i obični građani se ne žele približavati temama koje se tiču BiH. Sve to me navodi na zaključak da ne mogu vidjeti BiH u EU u periodu od narednih nekoliko godina. Jednostavno, to je nemoguće. Ali realno je da se to desi u nekoj perspektivi od desetak godina. Međutim, morate požuriti.
NN: Ali hoće li biti EU kada mi konačno budemo spremni? Vidimo koliko problema tamo postoji...
KRAWCZYK: Biće je. Uvjeren sam u to. Ideja EU izlazi iz neke vrste intelektualne krize izazvane trenutnim ekonomskim i finansijskim poteškoćama. Uzrok krize bilo je privremeno slabljenje vjere u evropske integracije. Ideja EU opet osnažuje, želja jača da živimo u zajedničkoj Evropi, čak i ako dođe do zasićenja konceptom Evrope onakvim kakav je zamišljen pedesetih godina prošlog vijeka. Mislim da smo u međuvremenu dublje shvatili proces evropskih integracija i da se ne možemo ograničiti samo u nacionalne okvire. Sve više smo svjesni da nam je potrebno da živimo u većim zajednicama. Mislim da je ideja EU zrelija sada nego što je bila prije desetak godina, kad je počela ekonomska kriza. Puno smo toga uradili. Utvrdili smo kakva je uloga države, savremene organizacije društva, finansijske industrije. Sada smo mnogo pametniji i čini se da svi pomalo shvataju koliko je apsurdno vratiti Evropu na koncept 19. vijeka i tadašnjih nacionalnih država. Jednostavno, takav sistem organizacije je u 21. vijeku neracionalan. Moguće je zamisliti i Evropu koncentričnih krugova sa različitim stepenom integracija. Kao poljski ambasador ovo govorim s određenom tugom i refleksijom zato što se bojim da bi, simbolički rečeno, moja domovina mogla biti negdje u sredini, a smatram da je naše mjesto u najintegrisanijem krugu. Poljska je zvanično protiv tih krugova i ne želimo da se to desi.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, kao i na X nalogu.