Najveće pravno i političko nasilje prema Hrvatima, kao jednom od tri ravnopravna i konstitutivna naroda u BiH, učinjeno je 11. oktobra 2000. godine, kada je mjesec uoči parlamentarnih izbora Robert Beri, tadašnji šef Misije OEBS-a u BiH, naprasno izmijenio, odnosno nametnuo izborna pravila prema kojim sve delegate u Domu naroda Federacije BiH, bez obzira na njihovu nacionalnu pripadnost, mogu predlagati i birati izabrani poslanici u kantonima i parlementu FBiH.
To praktično znači da hrvatske delegate u Domu naroda FBiH i BiH mogu birati Bošnjaci i obrnuto. Pošto su Bošnjaci brojniji narod, to je već u startu značilo da je nametnutim pravilima grubo narušena ravnopravnost i konstitutivnost hrvatskog naroda u Federacije BiH. Tim činom je obesmisleno postojanje Doma naroda, jer se načinom izbora delegata pretvorio u neku novu verziju predstavničkog tijela, odnosno paralelnog Predstavničkog doma Federacije BiH.
Zbog grubog narušavanja i nasilne promjene statusnog položaja koji imaju po Ustavu Federacije BiH i Ustavu BiH, predstavnici hrvatskog naroda su bili prisiljeni da traže izlaz iz novonastale situacije tako što su 28. oktobra 2000. u Novom Travniku održali zasjedanje Hrvatskog narodnog sabora, na kojem je za predsjednika izabran Ante Jelavić, tadašnji hrvatski član Predsjedništva BiH i predsjednik Hrvatske demokratske zajednice BiH.
Taj iznuđeni, ali legitiman čin predstavnika hrvatskog naroda u Federaciji BiH je naišao na najoštrije osude bošnjačkih lidera i medija u Sarajevu, pa je proglašen kao podrivanje ustavnog poretka i narušavanje teritorijalnog integriteta BiH, što je imalo za posljedicu da tadašnji visoki predstavnik u BiH Volfgang Petrič, 7. marta 2001. godine, smijeni Antu Jelavića sa dužnosti člana Predsjedništva BiH. U kasnijoj medijskoj kampanji prema hrvatskoj samoupravi protiv vodećih hrvatskih političara u BiH na čelu s Antom Jelavićem pokrenut je montirani sudski postupak za navodne zloupotrebe i korupciju u Hercegovačkoj banci i "Hercegovina osiguranju". U tom postupku, sličnom onom koji je vođen protiv Mirka Šarovića za navodne zloupotrebe u Privrednoj banci Srpsko Sarajevo, Jelavić je u odsustvu osuđen na 10 godina zatvora. Međutim, poslije žalbe koju je uložio njegov advokat u drugostepenom postupku, predmet je vraćen na ponovno odlučivanje.
Međutim, pošto nije vjerovao u nezavisnost i objektivnost pravosudnih organa u kojima glavnu riječ vode strani tužioci i sudije, Jelavić je odlučio da napusti teritoriju BiH i da se skloni u Hrvatsku.
Poslije političkog progona i sudskih nepravdi kroz koje je prošao, Jelavić je pristao na prvi intervju za "Nezavisne novine".
NN: Tačno deset godina od prvog zasjedanja Hrvatskog narodnog sabora, prošlog utorka u Mostaru je održan identičan skup na kojem je donijeta deklaracija. Kako tumačite obnovu Hrvatskog narodnog sabora?
JALAVIĆ: Smatram da su zaključci sa sjednice Hrvatskog narodnog sabora u Mostaru odgovor na ustavno-pravnu nejednakost hrvatskog naroda u BiH i jasan odgovor, odnosno pronalaženje kojim političkim putem treba krenuti da se ostvare ustavno-pravni položaj i jednakost hrvatskog naroda u BiH. To je ključno pitanje u ovom trenutku. Činjenica je da, kad je utemeljen Hrvatski sabor prije deset godina, naš cilj bio da taj sabor bude trajna institucija Hrvata kao konstitutivnog naroda u BiH i da putem Sabora pronađemo konsenzus svih hrvatskih stranaka. To je jedini i najbolji put da izborimo jednakopravan status Hrvata u BiH.
NN: Upravo zbog odluka prvog Hrvatskog narodnog sabora i proglašenja Hrvatske samouprave u BiH, tadašnji visoki predstavnik Volfgang Petrič Vas je smijenio sa dužnosti hrvatskog člana Predsjedništva BiH, a kasnije ste bili u nemilosti Tužilaštva i Suda BiH?
JELAVIĆ: Nekolicina mojih kolega i ja smo proganjani i procesuirani iako su to bili zaključci Sabora i naš pogled kako vidimo položaj Hrvata u BiH.
Apsurdno je da sam samo dva dana poslije održavanje sjednice Sabora odlukom visokog predstavnika uklonjen sa funkcije člana Predsjedništva BiH. Pored toga, istom odlukom mi je zabranjeno svako političko djelovanje i stranačko angažovanje. Tek poslije tri godine protiv mene je podignuta optužnica za navodno rušenje ustavnog poretka BiH i to od strane stranih tužilaca, koji su kasnije odustali od kvalifikacije takvog krivičnog djela. Kao što je poznato, predstavnici međunarodne zajednice su, mimo važećih ustavnih odredbi, nametnuli pravilo prema kojem Bošnjaci mogu birati delegate iz reda hrvatskog naroda u Dom naroda FBiH i da se poslije takvih izbornih rezultata implementira vlast, bez obzira na političku volju hrvatskog naroda. U to vrijeme HDZ je kao na plebiscitu ubjedljivo dobio povjerenje hrvatskog naroda, ali nam nisu dali da budemo u vlasti na niovu FBiH.
NN: Smatrate li da se i danas, deset godina kasnije, ponavlja skoro identična situacija, a neki čak tvrde da je situacija još drastičnija kada je u pitanju izbor vlasti i organa u Federaciji BiH?
JELAVIĆ: I prije deset godina je Zlatko Lagumdžija uzurpirao vlast na nivou FBiH, a koalicije je sastavio sa gubitnicima iz reda hrvatskog naroda. Te stranke, poput NHI, Narodne stranke Radom za boljitik, Jerka Lijanovića i još neke minorne stranke koje su osvojile dva odsto, odnosno sve ukupno oko pet odsto glasova hrvatskog biračkog tijela, ti izborni gubitnici su postali koalicija sa Zlatkom Lagumdžijom.
Ista situacija se ponavlja i danas. Opet je na scenu stupio Zlatko Lagumdžije sa svojim podlim obmanama i grubim podvalama. To što je uradio prilikom nelegalne implementacije i izbora zakonodavne i izvršne vlasti na nivou Federacije BiH predstavlja direktan i najgrublji udar na ustavno-pravni poredak i polažaj Hrvata kao konstituvnog naroda u Federaciji BiH i na razini BiH. Kao odgovor na ovo političko nasilje i bahato ponašanje Zlatka Lagumdžije i njegovih satelita uslijedio je odgovor na Hrvatskom narodnom saboru u Mostaru, na kojem su zauzeti jasni stavovi i donijeta deklaracija, kojom je predviđena nova administrativno-teritorijalna organizacija i uključivanje federalne jedinice sa hrvatskom većinom.
Podsjetiću da je Ustavni sud BiH razmatrao zaključke sa prvog Hrvatskog narodnog sabora i proglasio se nenadležnim, pošto su svoje izdvojeno mišljenje dali i dvoje bivših sudija iz reda srpskog naroda Snježana Savić i Vitomir Popović.
Kao što sam rekao prije toga, ja sam uklonjen iz Predsjedništva BiH odlukom visokog predstavnika Petriča, ali kasnije je Sud BiH utvrdio da nisam rušio ustavni poredak i teritorijalni integritet BiH. Potom su izmislili navodni slučaju "Hercegovačka banka", ali i ta presuda je ukinuta, jer nije ništa dokazano. Ja sa tom bankom nemam nikakve veze niti sam njom upravljao, niti sam bio u vlasničkoj strukturi te banke. Međutim, sasvim je nelogično da visoki predstavnik donosi odluke na osnovu propagande koja je vođena u bošnjačkim medijima protiv mene. Optuživali su me da sam, zajedno sa saradnicima, pronevjerio velike pare iz Hrvatske. To je čista laž. Jer, evo, ja i danas živim u Hrvatskoj pa me ne hapse zbog tih lažnih optužbi o navodnoj pronevjeri finansijskih sredstava. Sve što je protiv mene vođeno bio je plod političke ujdurme u Sarajevu i samo zato što sam se borio za ravnopravan status hrvatskog naroda u Federaciji i BiH.
NN: Šta je, po Vašem mišljenju, nakon svega, potrebno uraditi da bi se eliminisao više nego očigledan neravnopravan položaj hrvatskog naroda u Federaciji BiH?
JELAVIĆ: Prije svega, traba imati na umu da institucionalna ravnopravnost podrazumijeva ugradnju konsocijacijskih načela: paritet, konsezus o odlučivanju, paritet u sudjelovanju i rotacija na čelnim funkcijama u zajedničkim institucijama, i uz neupitno pravo hrvatskog naroda na samostalan izbor svojih predastavnika u tijelima i instiucijama na nivou BiH.
Sve ovo je nužan, ali ne i dovoljan uslov na putu istinske ravnopravnosti Hrvata u BiH. Istinska ravnopravnost može se postići samo istovjetnim ustavnim i administrativno-teritorijalnim unutrašnjim uređenjem BiH, koji će na jednak način regulisati načela suvereniteta i konstitutivnost naroda pa i istinsku ravnopravnost hvatskog naroda u BiH.
Jedno od mogućih rješanje je i hrvatska federalna jedinica, koja može biti jedan od temelja moderne BiH u kojoj će biti osigurana puna standardizacija individualanih i kolektivnih prava.
NN: Međutim, i danas unutar hrvatskog korpusa postoje manje stranke koje smatraju da se više ne mogu pitati dva HDZ-a kada je riječ o položaju Hrvata u BiH.
JELAVIĆ: Nažalost, te male stranke, kao što sam rekao, se prosto utrkuju ko će biti veći poltron Zlatka Lagumdžije i ostalih bošnjačkih političara. Uostalom, ni sadašnji član Predsjedništva BiH Željko Komšić nije istinski predstavnik Hrvata. On nije izbor i volja hrvatskog naroda već su ga izabrali Bošnjaci i on, u stvari, u tom kolektivnom tijelu predstavlja i zastupa Bošnjake, a ne Hrvate. Tako ispada da Srbi imaju svog istinskog predstavnika u Predsjedništvu BiH, Bošnjaci dvojicu, a Hrvati nemaju nijednog. Neka mi neko objasni gdje je tu ustavna ravnopravnost konstitutivnih naroda u BiH.
NN: Kada ste bili član Predsjedništva BiH, da li ste raspolagali informacijama o prisustvu stranih državljana iz islamskih zemalja koji su se tokom rata borili na strani muslimana, a danas pripadaju tajnim terorističkim organizacijama?
JELEVIĆ: Imali smo cjelovite informacije o prisustvu stranih državljana iz arapskih zemalja koji su tokom rata počinili stravične zločine nad Srbima i Hrvatima, a nakon rata ostali da mirno žive i uživaju sva prava u BiH. Pokušavali smo u nekoliko navrata da otvorimo to pitanje, ali smo uvijek imali blokadu, pa je predložena tačka uvijek skidana sa dnevnog reda sjednica Predsjedništva BiH.
NN: Vi ste lično iskusili pristrasno i neprofesionalno djelovanje Suda BiH, kako biste ocijenili njegov dosadašnji rad?
JELAVIĆ: Mnogo toga je poznato u javnosti o radu i djelovanju tog nametnutog Suda BiH. Taj sud i Tužilaštvo BiH imaju za cilj selektivni pristup i progon pojedinaca iz političkog i njihovu eliminaciju iz javnog života. To se radi na perfidan način tako što im se napakuje i izmišlja odgovornost za ratne zločine ili navodni kriminal i korupciju. Taj sud je u funkciji međunarodnih centara moći i nije instrument pravne države.
Uostalom, praksa je nedvosmisleno potvrdila njihovu pristrasnost i neprofesionalnost i on kao takav nanosi veliku štetu samom opstanku BiH.
NN: U BiH, čim se pomene referendum sa srpske ili hrvatske strane, sarajevski političari pokrenu medijsku halabuku i trče kod pojedinih međunarodnih predstavnika da reaguju i izriču sankcije. Može li se u takvoj situaciji stvarati i jačati međunacionalno povjerenje, kada se negiraju temeljne tekovine demokratije, kao što je referendum?
JELAVIĆ: Referendum je najuzvišeniji demokratski način izjašnjavanja građana i naroda o svim ključnim pitanjima i njega se ne bi trebao niko plašiti. Referendum ne predstavlja niti je rušenje BiH, nego demokratsko i slobodno izjašnjavanje građana o pojedinim ključnim pitanjima u jednoj političkoj zajednici.
Hrvatski narodni sabor nije naša već evropska praksa i iskustvo koje imaju i skandinavske zemlje, koji na taj način artikulišu politička, privredna i druga pitanja građana. Uloga referenduma nije da ruši državu.
NN: Kako i u kojoj mjeri pratite politička zbivanja u BiH i kakvo ste mišljenje izgradili o predsjedniku Republike Srpske Miloradu Dodiku?
JELAVIĆ: Milorad Dodik, ne samo da je svojim vizijama vodeća politička ličnost u Republici Srpskoj i BiH već i na Balkanu. Poznajem ga dugo i znam da, kada nešto kaže, neće od toga odustati. On ima čvrst karakter i dokazani je čovjek od istine i pravde. Istovremeno, kao političar nije spreman na bilo kakav kompromis i trgovinu kada su u pitanju interesi njegovog, ali i drugih naroda na ovim prostorima. To je njegova najveća vrijednost. Pratim i brojna reagovanja iz Sarajeva, a pogotovo bošnjačkih lidera, koji su inferiorni u odnosu na Dodika pa se služe najprizemnijim podvalama i optužbama na njegov račun. Njima se priklanjaju i pojedini predstavnici međunarodne zajednice, ali im je Dodik bezbroj puta jasno dao do znanja da nije spreman na bilo kakve ustupke i da pravi odstupnicu već nastavlja da na argumentovan i demokratski način vodi politiku i štiti interese svog naroda, a da pritom nijednog trenutka ne osporava isto pravo i drugim konstitutivnim narodima u BiH.
Vjerujem u Dodika i njegovu politiku, koja je i nama Hrvatima otvorila oči. Vaša je ipak prednost što imate izgrađene i čvrste institucije, a na nama Hrvatima je da krenemo tim putem i da kao prvi korak dobijemo televizijski kanal na hrvatskom jeziku.
NN: Posljedice proteklog rata u BiH su i dalje tema oko koje se spore narodi i političari. Da ne bismo previše ulazili u ovu problematiku, bilo bi dobro da iznesete svoje mišljenje o zločinu u Dobrovoljačkoj ulici u Sarajevu?
JELAVIĆ: U Dobrovoljačkoj u Sarajevu je, bez sumnje, počinjen težak i masovan ratni zločin. To je meni, kao čovjeku koji je obavljao visoke funkcije, bilo odavno poznato. Ljudi iz bošnjačkog naroda to moraju priznati, a onaj ko je kriv mora odgovarati. Međutim, bošnjačke obavještajne službe i njihovi naredbodavci to i dalje kriju iako se zločin takvih razmjera ne može sakririt. Oni idu dotle da su nama Hrvatima, i meni lično, pokušali da podmetnu ubistvo Joze Leutara u Sarajevu. Bošnjaci su se potvrdili kao vješti manipulatori, kako na političkom tako i na medijskom planu. Ali, svaka manipulacija biva rasvijetljena, a to samo po sebi govori o karakteru onih koji su spremni da svoje političke ciljeve zasnivaju na lažima i obmanama.
Onako kako su tokom rata plasirali gnusne laži, bošnjački mediji na istim polugama funkcionišu i danas. Mi smo u ratu u srednjoj Bosni branili i odbranili svoj narod. To je jedna velika pobjeda hrvatskog naroda i da nije bilo te borbe, nijedan Hrvat ne bi živio na tom prostoru kao što ih danas nema u mnogim gradovima pod bošnjačkom vlašću.
Zato još jednom ponavljam da se nama Hrvatima određuje i propisuje šta ćemo raditi i kako ćemo živjeti. Ne mogu da nam to propisuju Bošnjaci niti nekakvi strani izaslanici koji se ponašaju kao age i begovi u BiH. Po tom pitanju predsjednik Republike Srpske Milorad Dodik je jasan i zato ga cijene i Hrvati i pojedinci iz međunarodene zajednice. To pouzdano znam.
Hrvati nezadovoljni Vašingtonskim sporazumom
NN: Da li su Hrvati zadovoljni Vašingtonskim sporazumom na osnovu kojeg je i nastala Federacija BiH?
JELAVIĆ: Taj sporazum je zaustavio rata između Hrvata i Bošnjaka (tada Muslimana). Njega su donijele velike sile. Naravno da nismo zadovoljni s obzirom na to da taj sporazum nije poštovala ni tada ni danas bošnjačka strana, a to se vidi u majorizaciji hrvatskog naroda.
Medijski prostor u FBiH zagađen i pristrasan
NN: Kako biste ocijenili medijsku sliku u BiH?
JELAVIĆ: Medijski prostor u Federaciji BiH je krajnje zagađen, veoma pristrasan i nacionalno obojen, jer se za neke tvrdi da su lopovi, zločinci i kriminalci, a drugi koji su imali teška kaznena djela se pretvaraju i veličaju kao demokrate i u funkciji pravde. To se naročito može odnositi na emisije Federalne TV, a pogotovo njihova propagandistička emisija "60 minuta", čiji je urednik Bakir Hadžiomerović. Taj čovjek, koji me i ne poznaje, iznosio je goleme laži optužujući me bez ikakvog dokaza kao najvećeg kriminalca, a ne govori o aferi "Reket" u Sarajevu. Mogao bi nešto da kaže i o svom mentoru i reketašu Zlatku Lagumdžiji, ali sve se to plasira iz sarajevske kuhinje s namjerom da se baci ljaga na Milorada Dodika, Antu Jelavića, Dragana Čovića i sve one Srbe i Hrvate koji dosljedno i časno brane identitet svog naroda i predstavljaju smetnju za sprovođenje nekih podlih i skrivenih planova bošnjačkih lidera.
O aferama u Sarajevu Federalne televizija ne govori s obzirom na to da i oni učestvuju u reketiranaju, zajedno s pojedinim političarima i urednicima. Takva jedna uređivačka politika ne može dati rezultate zajedničkog medijskog prostora. I zato Hrvati, kao i Srbi, moraju imati svoj medij.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, kao i na X nalogu.