Protonamjesnik Zoran Pajkanović, paroh pri Bogojavljenskom hramu u Banjaluci, ističe da Hristovo vaskrsenje nadmašuje sve ostalo što je Hristos učinio i svojim neizmjernim značajem postaje temelj i ugaoni kamen hrišćanstva.
"Upravo vjera u vaskrsenje Hristovo objašnjava svaki hrišćanski podvig", naglašava Pajkanović.
NN: U čemu se ogleda značaj vaskrsenja Hristovog i praznika koji tim povodom proslavljamo?
PAJKANOVIĆ: Hristovo vaskrsenje predstavlja centralni događaj u Novom zavjetu. Ono nadmašuje sve ostalo što je Hristos učinio i svojim neizmjernim značajem postaje temelj i ugaoni kamen hrišćanstva. Bez čina Hristovog vaskrsenja, sveti apostol Pavle smatra da bi cjelokupna misija Hrista bila uzalud, bila bi nepotpuna i nedorečena, kako i potvrđuje riječima: "A ako Hristos nije ustao, onda je prazna propovijed naša, pa prazna i vjera vaša." Upravo vjera u vaskrsenje Hristovo objašnjava svaki hrišćanski podvig - od najmanjeg dobročinstva, do prolivene mučeničke krvi tokom hrišćanske istorije. Vaskrsenjem Hristovim možemo razumjeti i vjekovni podvig našeg naroda da sačuva svoju vjeru po cijenu smrti, a shodno poruci Novog zavjeta: "Ako je ko u Hristu, nova je tvar; staro prođe, gle, sve novo postade", to jest kroz vaskrslog Hrista dobili smo potvrdu da fizička smrt nije gospodar koji nas guta i kojim nestajemo. Kroz vaskrslog Hrista i mi očekujemo sveopšte vaskrsenje, što ispovijedamo u Simbolu vjere: "Čekam vaskrsenje mrtvih i život budućeg vijeka". Zato, gledano kroz prizmu današnjeg praznika duhovni ideali imaju svoju neprolaznu, vječnu vrijednost, za koje stoji čak i život položiti. Proničući u značaj današnjeg događaja, vaskrsenje Hristovo se u crkvenim pjesmama i himnografiji naziva praznikom nad praznicima i toržestvom nad toržestvima.
NN: Kako pravoslavni vjernici treba da proslave ovaj veliki praznik?
PAJKANOVIĆ: Praznikom Hristovog vaskrsenja pronosi se dah pobjede dobra nad zlom, raznosi se osjećaj duhovne radosti, opravdava se nada vjerujućih, ispoljava se hrišćanska ljubav prema svakoj tvorevini ruku Božjih. Ovo osjećanje nameće odgovor na koji način treba uopšte da živimo i istovremeno tiho ukazuje kako da proslavimo današnji najtoržestveniji hrišćanski praznik. Život svakog ko se naziva hrišćaninom mora biti ukrašen hrišćanskim dobrodjeteljima, kako se govori u blagodarstvenim molitvama poslije pričešća: "Gospode, ukrasi me, uljepšaj mi dušu." Ove riječi upućuju na duhovnu ljepotu čovjeka. Ljepota duše - to su vrline čovjeka. Upravo vrlinski čovjek drag je drugim ljudima, to je čovjek koji je spreman projaviti hrišćansku ljubav i požrtvovanost u svakom trenutku, a naročito u dane najvećeg praznika. Za dobre - vrlinske ljude lako se vežemo. Fizička ljepota nije trajnog karaktera, ona kratko bljesne i prođe, stoga je ljepota duše pretežnija, a zadobićemo je kroz ispunjenje Hristovih zapovijesti, koje i krase dušu čovjeka.
NN: Kojih ljudskih vrlina treba da se prisjetimo na ovaj praznik i da ih gajimo i u budućnosti, a kako bismo sebi osigurali spasenje?
PAJKANOVIĆ: Hrišćanstvo nije statično. Ne dozvoljava da kažemo da nas se neko ili nešto ne tiče, da smo neutralni, usljed čega mnogi nalaze opravdanje u izgovoru: "Nisam ništa loše učinio." U hrišćanstvu nije dovoljno ne činiti ništa loše, traži se status trajne aktivnosti, to jest traži se da neprestano i neumorno činimo ono što je dobro, kako nas poučava sveti apostol Pavle: "Da vam ne dosadi dobro činiti." Kada neko ima potrebu da mu se pomogne, hrišćanstvo zahtijeva da uzmemo učešća u potrebi drugog, a to je zasigurno put ka spasenju.
NN: U čemu se ogledaju uloga i značaj posta, koji je prethodio Vaskrsu?
PAJKANOVIĆ: Stvorivši čovjeka Bog je ustanovio post kroz zapovijest da se ne jede sa drveta poznanja dobra i zla. Dok je čovjek poštovao post, bio je pričasnik slave Božje i bio je u naznačenom raju. U trenutku kada se misao pomutila, srce ohladilo, volja oslabila, čovjek je narušio post i izgnan je iz raja. Postoje dvije strane posta, to su tjelesna i duhovna. Tjelesna strane posta podrazumijeva suzdržavanje od mrsne hrane, a duhovna podrazumijeva naš odnos prema Bogu i ljudima. Zato sveti Jovan Zlatousti ističe: "Kakva nam je korist ako ne jedemo meso i ribu, a ujedamo i proždiremo svoje bližnje." Istinski post daje čovjeku duhovnu trezvenost, jača volju, snaži duh i uznosi ga iznad tjelesnog i hedonističkog. Poštujući post, kako fizički tako i duhovni, mi se vraćamo u prvobitno dostojanstvo rajskog čovjeka. Istovremeno, post je izraz ljubavi prema Bogu i nizvodi blagoslov Božji, pa sveti apostol Pavle u poslanici Rimljanima kaže: "Molim vas, dakle, braćo, radi milosti Božje, da date tjelesa svoja u žrtvu živu, svetu, ugodnu Bogu, kao svoje duhovno bogosluženje." Dati tijelo u žrtvu živu Bogu podrazumijeva i sam post.
Hristos razbija okove smrti
NN: Jedno od obilježja ovog praznika je i farbanje jaja, kojim se tucamo tokom tri dana Vaskrsa. Koja je simbolika ovog običaja?
PAJKANOVIĆ: Poznata je priča o Mariji Magdaleni, koja je šireći vijest o Hristovom vaskrsenju došla i do samog cara Tiberija. Kao dar nosila je korpu s jajima. Car je u nevjerici primio njenu riječ. Rekao je da će povjerovati ako jaja pocrvene. Predanje kaže da se to i dogodilo. Crvena boja, kojom se jaja farbaju, predstavlja Hristovu nevino prolivenu krv. Tucanje jajima ukazuje na simboliku rađanja života, to jeste kao što i samo pile razbija ljusku i rađa se iz jajeta, tako i Hristos razbija okove smrti i vaskrsava, te zbog toga i postoji običaj tucanja jaja.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, kao i na X nalogu.