Kompromis, razgovor, saradnja, pomirenje, tolerancija riječi su koje je Ivo Josipović, predsjednik Republike Hrvatske, pretvorio u djela.
Josipović je političar koji je pobrao simpatije običnih ljudi u Bosni i Hercegovini, ali i političara. Njemu se dive i politički rivali i iako ga često kritikuju, na kraju priznaju da je bio u pravu.
U intervjuu za "Nezavisne novine" ponovo je istakao da suživot susjednih zemalja nema alternativu i da one zajedničkim snagama treba da nađu put prema Evropskoj uniji.
NN: Prvi ste hrvatski predsjednik koji je posjetio Banjaluku i Republiku Srpsku. Evo, i danas ćete je ponovo posjetiti. Sa Vama dolazi i velika privredna delegacija. Šta ćete poručiti svojim sagovornicima?
JOSIPOVIĆ: Poručiću da je vrijeme suradnje koja pretpostavlja mir, dobrosusjedske odnose i razumijevanje obostrani interes, da je vrijeme da se svi vrate svojim domovima i da je vrijeme da počne intenzivna trgovina, kulturna razmjena i suradnja. Vrijeme je da se sve strašne posljedice rata saniraju.
NN: Takođe, prvi ste predsjednik Hrvatske, ali i regiona, koji je pokupio simpatije svih konstitutivnih naroda i ostalih u Bosni i Hercegovini. Kako ste to uspjeli?
JOSIPOVIĆ: Mislim da je sasvim jasno da sve države i svi narodi u regiji žele normalne odnose, normalan život i da žele život kakav imaju drugi ljudi u Evropi. Ja to zagovaram i to su ljudi prepoznali.
NN: Zašto tako nije bilo kod Vaših prethodnika, mislim prvenstveno na bivše predsjednike Hrvatske, ali i na Vaše regionalne kolege?
JOSIPOVIĆ: Možda su bila neka druga vremena. Ja nisam sklon tome da se vraćamo predaleko u povijest. Mislim da je važno pogledati u budućnost. Naravno, iz povijesti treba izvući pouke, ali budućnost je ta koja je pred nama.
NN: Neki Vam u Hrvatskoj zamjeraju što ste se izvinjavali za žrtve koje su počinjene u ime nje i Hrvata, dok su opet, sa druge strane, pojedini političari naroda kojima ste se izvinjavali osudili taj čin. Da li Vam to smeta i da li je trebalo da to uradite jer u to vrijeme ni Vi, a ni partija kojoj pripadate niste bili na vlasti?
JOSIPOVIĆ: Mislim da su ta izvinjenja dio priznanja svake žrtve, bez obzira na određene povijesne prijepore o uzrocima rata. Da, bilo je zločina. Da, bilo je agresije. Bilo je svega onoga što nije bilo dobro, ali žrtve su žrtve. Žrtvama se treba pokloniti i neke ocjene koje nisu bile pozitivne u velikoj su manjini i ovdje u Hrvatskoj i u drugim zemljama. Naravno da ne možete dobiti baš od svih podršku, ali ogromna većina podržava to što sam napravio i što sam rekao. Isto tako podržava i ovo što je učinio predsjednik Tadić i mislim da tu jeste sasvim jasno kako je to nešto što je dobro.
NN: Spomenuli ste Vašeg srbijanskog kolegu Tadića. Neki Vam zamjeraju to što se često s njim susrećete? Iako Vam to zamjeraju, Vi ste najpopularniji hrvatski političar.
JOSIPOVIĆ: Pa, neka zamjeraju. Mislim da to dovoljno govori koliki je broj ljudi koji zamjeraju.
NN: Da li to znači da se u glavama ljudi, mislim prvenstveno u Hrvatskoj, dogodio neki preokret?
JOSIPOVIĆ: Pa, sigurno. Još jednom ističem da je došlo vrijeme da ljudi žele normalno živjeti sa svojim susjedima, da žele graditi mostove, da žele neprijateljstva zaboraviti. To što se ja relativno često vidim sa predsjednikom Tadićem ne znači da i on i ja zaboravljamo probleme koje treba riješiti. Tih problema je mnogo, oni su složeni. Najveći problem su nestale osobe, ali kako bismo rješavali te probleme ako ne bismo razgovarali i gradili mostove? Vrlo je zanimljivo da oni koji su do juče vikali da nema razgovora prije nego što Tadić dođe na Ovčaru i odbijajući suradnju, danas tu istu suradnju odbijaju tvrdeći "pa šta je Tadić trebao doći na Ovčaru, nije vrijeme" itd. Prema tome, vi imate jedan broj ljudi koji je, srećom, mali i koji ne želi mir, koji ne želi prijateljstvo i suradnju. Njihovo je demokratsko pravo da izražavaju to svoje stanovište, ali je sasvim očito da su oni u ogromnoj manjini.
NN: Spomenuli ste jednu konstataciju, a to su graditelji mostova. Da li ima tih graditelja u Bosni i Hercegovini?
JOSIPOVIĆ: Pa, ima. Ja vjerujem da su svi razumni ljudi, a njih je najveći broj u Bosni i Hercegovini, bez obzira na nacionalnost, bez obzira na to gdje žive spremni su graditi te mostove. Ja u to vjerujem, jer da ne vjerujem, ne bih radio ovo što radim.
NN: Mislite i na aktuelne političare?
JOSIPOVIĆ: Apsolutno. Očito je da u Bosni i Hercegovi postoje različiti pogledi na to kako Bosna i Hercegovina treba da bude organizirana. Nije moje da ja dijelim lekcije kako će biti organizirana Bosna i Hercegovina. Do toga moraju doći legitimni predstavnici svih naroda. Ja vjerujem da će razumjeti da su reforme potrebne, da je potrebno osigurati jednakopravnost svakog čovjeka, svakog naroda i da treba možda imati snage pogledati malo šire od dosadašnjih klišea koji su se koristili, na koji su, recimo, bili spremni ljudi u različitim političkim opcijama, u različitim narodima. Dolazi to vrijeme. S velikim povjerenjem gledam i na politiku Bosne i Hercegovine jer ipak je razum taj koji je glavna sastavnica politike, racionalnost, a racionalno je graditi jednu suvremenu Bosnu i Hercegovinu, koja dijeli prijateljstva sa svojim susjedima, koja ide prema Evropi. Ja vjerujem da će Bosna i Hercegovina naći taj put. Ono što bih isto tako ponovio. Mi smo susjedi, Hrvatska apsolutno priznaje suverenost Bosne i Hercegovine, ne želi se miješati u njene unutarnje poslove, ali kao što je legitimno od Bosne i Hercegovine, Srbije, Mađarske, Slovenije da od Hrvatske očekuju stabilnost i odgovorno ponašanje, isto je tako legitimno da to susjedi očekuju od Bosne i Hercegovine.
NN: Rekli ste da Hrvatska i Bosna i Hercegovina kao i druge regionalne zemlje imaju ogroman broj neriješenih pitanja. To su, na primjer, povratak Srba u Hrvatsku, nestali... Kako to riješiti? Da li je napokon sazrelo vrijeme da se to riješi?
JOSIPOVIĆ: Mislim da je apsolutno došlo to vrijeme.
NN: Čak se spominje i konferencija koja bi trebalo da bude organizovana na nivou regionalnih zemalja pod pokroviteljstvom Evropske unije i SAD kako bi bio prikupljen novac za povratak Srba i obnovu njihovih porušenih kuća.
JOSIPOVIĆ: To je malo kompleksniji problem. Hrvatska konstantno pokazuje spremnost i poziva sve da se vrate u nju. To više nije problem političke volje ili sigurnosti, on je ekonomski problem, problem održivosti. Nije dovoljno čak ni sagraditi kuće, jer ti ljudi moraju živjeti od nečega. Prema tome, došli smo u fazu da tražimo najoptimalniji model koji polazi od toga da se neki ljudi žele vratiti, a neki ne žele iz raznih razloga. Nakon dvadesetak godina zasnovali su obitelji, školovali se, našli posao u Beogradu, Zagrebu, Banjaluci ili Sarajevu. Prema tome, svi ti ljudi moraju dobiti pravo izbora. Svi koji se žele vratiti biće zbrinuti u Hrvatskoj prema projektu koji već funkcionira. Već se puno Srba vratilo u Hrvatsku. Oni koji ne žele, a koji nemaju svoj dom, imaju naravno pravo na svoju imovinu, a što će s njom raditi to je njihova stvar. Bitno je da ti ljudi budu zbrinuti i u Srbiji, da njihovi domovi budu sagrađeni i u Srbiji i za taj dio će biti napravljena donatorska konferencija. Isto treba da se dogodi i u odnosu na Hrvate koji su izbjegli ili su protjerani iz Vojvodine ili Bosne i Hercegovine. Mi znamo da puno Hrvata treba da se vrati u Bosansku Posavinu. Ja sam u prvom susretu, tada s premijerom, sada s predsjednikom RS Miloradom Dodikom vidio da on podržava povratak ljudi, da želi da se ljudi vrate. Mislim da sada treba da pređemo na djela.
NN: Spomenuli ste predsjednika RS Milorada Dodika. On je prije nekoliko godina uputio poziv da Hrvatska, ako želi, može da potpiše specijalne i paralelne veze s RS, kao što je Banjaluka uradila s Beogradom. Odgovor iz Zagreba se još nije čuo.
JOSIPOVIĆ: Mislim da nije potrebno potpisivati nove sporazume, specijalne dobre veze su pitanje sadržaja, a ne forme. Mislim da će jako puno za obnavljanje dobrih odnosa Zagreba i Banjaluke, kao i Zagreba i cijele BiH, biti važno da se ostvari nešto od povratka Hrvata, da im se omogući da upravljaju svojom imovinom isto kao što Hrvatska mora to raditi u odnosima prema Srbima, jer tu apsolutno nema nikakve razlike. Mislim da svaki čovjek, bez obzira na to da li je Hrvat, Srbin ili Bošnjak, ima pravo vratiti se svom domu, ima pravo na svoju imovinu, a dužnost je svih nas da to osiguramo. I istim žarom, kao što zagovaram povratak Hrvata u BiH, u Vojvodinu, potpuno istim elanom ću zagovarati povratak Srba u Hrvatsku.
NN: Za Vas kažu da ste predsjednik budućnosti, da ste sa svojim kolegama u regionu pokrenuli točak povjerenja i pomirenja. Kako ste to uspjeli? Kako ste se odlučili na taj korak? Mora se priznati da je za to bilo potrebno hrabrosti.
JOSIPOVIĆ: Ja sam i od vremena rata, dok još nisam bio političar nego u nevladinim organizacijama, zagovarao mir i pomirenje, zagovarao da se politika rješava, ne onim drugim sredstvima, ratom, nego razgovorom. I evo, moj mandat je logičan nastavak onoga što sam cijeli život zagovarao. Ja, naprosto, drugo ne mogu zagovarati. Prema tome, mislim da to ne treba nikog da iznenadi.
NN: Stalno spominjete razgovore, kako političara, tako i privrednika, kulturnih i drugih radnika, da je potrebna saradnja između njih. Po Vašem mišljenju, da li je moguće formiranje tzv. jugosfere na ekonomskim osnovama, koju u posljednje vrijeme često spominju?
JOSIPOVIĆ: S obzirom na nekakve aluzije koje se stvaraju i strahove koji se u posljednje vrijeme kroz medije na neki način promoviraju, možda termin "jugosfera" nije najsretniji. On asocira možda na ponovno stvaranje neke države, koja očito danas nema pretpostavke. Ali ako mislimo na jedno područje intenzivne suradnje na svim razinama, onda će naravno toga biti. Ja sam uvjeren da smo mi toliko međusobno upućeni jedni na druge komplementarnošću naših gospodarstava, naših kultura, naših povijesti, da se naprosto u normalnim okolnostima i normalnom životu suradnja ne može ni izbjeći.
NN: Spomenuli ste konstitutivnost naroda u BiH. U zadnje vrijeme, da nisu ravnopravni u BiH najviše ističu Hrvati.
JOSIPOVIĆ: Ja očekujem ono što sam čuo u razgovorima, a razgovarajući s predstavnicima Hrvata, i sa Bošnjacima, i sa Srbima, vidim da svi prepoznaju da je činjenica kako Hrvati nemaju iste mogućnosti. To je naprosto tako. Posebno se to vidi kroz mehanizam entitetskog odlučivanja. Ono što mislim da je potpuno legitimno je očekivanje Hrvata u BiH da dobiju iste mogućnosti. Da li će to biti učinjeno na jedan, drugi, treći ili neki peti način, nije moje da ja o tome govorim. Ja polazim od toga da sva tri naroda, svi političari u dobroj mjeri gledaju odnose u BiH i da ono što imaju za sebe žele pružiti drugim ljudima.
NN: Na čelu Savjet ministara trebalo bi da bude Hrvat. Na to mjesto SDP želi da postavi svog lidera Zlatka Lagumdžiju, dok stranke s hrvatskim predznakom hoće da to bude Hrvat iz tih stranaka, zato što su te partije dobile oko 90 odsto povjerenja hrvatskog biračkog tijela. Po Vašem mišljenju, iz koje stranke bi trebalo da bude predsjedavajući Savjet ministara?
JOSIPOVIĆ: To je zaista unutarnja stvar u BiH. U to se ne bih miješao, to će odlučiti politika u BiH. Kažem, ono jedino što ja očekujem od politike u BiH jeste da se osigura institucijalna jednakopravnost naroda i da svaki pojedinac bude jednako zastupljen.
NN: Da li ste ispunili svoj predizborni slogan "Pravda za sve"?
JOSIPOVIĆ: Ja ga nastojim ispuniti svaki dan pomalo. To je jedan ideal koji niko nikad u cjelosti neće ispuniti. Ali evo radim, meni je prošlo desetak mjeseci mandata. Bilo bi zaista bahato reći da sam sad ostvario svu pravdu ovog svijeta. To vam ne bih ustvrdio. Ali da smo svi skupa napravili neke pomake, jer jedan čovjek ne može sam, vjerujem da jesmo.
NN: Kako sarađujete s premijerkom Jadrankom Kosor, koja dolazi iz HDZ-a?
JOSIPOVIĆ: Vrlo dobro. Ja sam svoju poziciju predsjednika shvatio onako kao što hrvatski Ustav kaže, a ne po stranačkoj poziciji. Imam vrlo dobre kontakte sa svim strankama. Međutim, nisam stranački navijač. Onda ne bih ispunjavao odredbe Ustava, ono što predsjednik jeste.
Nagrada je veliko priznanje i čast
NN: Kako komentarišete Izbor ličnosti 2010. godine po odluci uređivačkog kolegija "Nezavisnih novina"? Prija li Vam ta nagrada još više pošto ste je dobili od novine čije je sjedište u Banjaluci, a čiji je koncept Bosna i Hercegovina?
JOSIPOVIĆ: To shvatam kao veliko priznanje i čast. Shvatam i kao znak da i u BiH, kao i u Hrvatskoj, prevladavaju ljudi koji žele mir, pomirenje, koji žele dobar suživot, gospodarsku suradnju, kulturnu suradnju i to mi je poticaj da radim i dalje. Sličnu jednu nagradu sam dobio i od sarajevskog Instituta za mir. To mi isto pokazuje kako u sva tri naroda postoje ljudi dobre volje i to je razlog zbog kojeg sam optimist. Želim nastaviti ovakvu politiku Republike Hrvatske, ne moju, nego politiku koju ovog trenutka dijele sve institucije u Hrvatskoj i to mi je posebno drago. Naravno da imamo neke nijanse, nismo svi isti, ali mislim da je globalni pravac isti. I zato se i odnosi u regiji mijenjaju. Moram reći i da bez obzira na sve teškoće koje imamo, na strašne probleme, ekonomske, repove rata koji se vuku, gledam s optimizmom na budućnost.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, kao i na X nalogu.