Za neravnopravnost Hrvata u BiH kardinal Vinko Puljić, nadbiskup vrhbosanski, kaže da nisu samo drugi krivi, nego i hrvatski predstavnici koji ne rade dovoljno učinkovito da se ostvari jednakopravnost na svim prostorima ove zemlje.
"Mnogi rade samo za svoje područje, a drugima kako bude", istakao je Puljić.
Komentarišući neformiranje državne vlasti, Puljić je kazao da je istina da su obični ljudi u teškoj situaciji. Dodao je da oni ne mogu formirati vlast, nego samo dati svoj glas.
"Osobno ne mogu politiku komentirati, jer i sam sam u čudu kakvu to državu pravimo", naglasio je Puljić.
NN: Nedavno ste u Banjaluci, prilikom obilježavanja osme godišnjice pastoralnog pohoda pape Jovana Pavla Drugog Banjalučkoj biskupiji, ponovili da Hrvati u BiH i dalje nisu ravnopravni. Stiče li se utisak da politički zvaničnici godinama ne čuju takve poruke?
PULJIĆ: Ne stječe se dojam, nego se zaista tako političari postavljaju. Ignoriraju činjenice. Zašto se tako postavljaju, nije mi jasno. Potpisali su da je ovo zemlja s tri konstitutivna naroda. Zašto onda nije u realnosti ostvarena konstitutivnost? Isto tako je pitanje, osim domaćim političarima, također i međunarodnim čimbenicima. Oni idu praktičnim putem da je lakše manjeg i slabijeg ingnorirati, kako bi se stvar riješila između dva naroda. Nisu samo drugi krivi, nego i hrvatski predstavnici ne rade dovoljno učinkovito da se ostvari jednakopravnost na svim prostorima ove zemlje. Mnogi rade samo za svoje područje, a drugima kako bude.
Hrvatski predstavnici ne rade dovoljno učinkovito da se ostvari jednakopravnost
NN: Smatrate li da interese bilo kojeg naroda u BiH zastupaju samo one stranke čiji su članovi iz tog naroda? Da li je došlo vrijeme da se takva situacija promijeni?
PULJIĆ: Ako se napravi mehanizam zaštite jednakih prava na svim razinama, tada bi ta Vaša teza imala mjesta. Dokle god nema tog mehanizma, narod živi u strahu za svoja prava i za svoj identitet. Promjene se mogu i moraju napraviti ne na račun jačega, nego na račun jednakih prava, bez obzira na vjeru i naciju. Dotle će stranke raditi za svoju korist, manipulirajući osjećajem nesigurnosti koje vlada.
NN: Kako komentarišete to što u BiH i dalje ne postoji dogovor u vezi s formiranjem državne vlasti? Koliko takva situacija šteti običnim ljudima?
PULJIĆ: Istina je da su obični ljudi u teškoj situaciji. Oni ne mogu formirati vlast, nego samo dati svoj glas. Svima je jasno da je taj izborni zakon nepravedan. Još više produbljuju moćnici ovog svijeta tu nepravdu. Narodu nije jasno kakvu se državu pravi: da li onih koji su jači ili onih kojima međunarodna zajednica dadne zeleno svjetlo. Osobno ne mogu politiku komentirati, jer i sam sam u čudu kakvu to državu pravimo.
NN: Kakav je Vaš stav o sve intenzivnijim posjetama bh. zvaničnika Hrvatskoj i Srbiji i obrnuto?
PULJIĆ: Normalno je da se u jednoj regiji stvaraju dobri odnosi. Ne može se živjeti od mržnje, nego od povjerenja, uvažavanja i suradnje. Ne znači da svaku potpisujem u tim susretima izrečenim, ali smatram da su komunikacije stvar izgradnje međusobnog povjerenja i suradnje.
NN: Da li se više Hrvata iseljava iz BiH ili, pak, vraća?
PULJIĆ: Mnogi prognanici se vraćaju jer im je dojadilo biti na tuđem i bez svojih prava. Žele se vratiti i samostalno se brinu o obnovi zgarišta, kako bi svoje kosti ostavili na svojoj rodnoj grudi. Ima i onih kojima je dozlogrdilo obijati pragove za pojedine dozvole, te ogorčeni napuštaju. Nisu imali potporu u ostvarivanju svojih ljudskih i građanskih prava. Tako je stanovništvo u jednom dvosmjernom pokretu.
NN: U kolikoj mjeri Vas brinu česti ataci na vjerske objekte u BiH?
PULJIĆ: Vjerski objekti su simboli identiteta. Vjera je već bila u javnosti nametana, kao glavni krivac sukoba, jer smo različiti, pa žele stvarati nekakav sinkretizam. Kada nije uspjelo, onda napadima žele stvoriti nesigurnost i nepovjerenje. Tu su strukture države dužne efikasno reagirati, a ne samo bacati odgovornost na maloljetnike. Iza tih maloljetnika delinkvenata stoje oni koji kreiraju takvo ozračje. Javno mnjenje mora biti jasnije i odlučnije u suzbijanju svih tih delinkvencija.
Istina je da su obični ljudi u teškoj situaciji. Oni ne mogu formirati vlast, nego samo dati svoj glas, kazao Puljić
NN: Mislite li da u BiH još postoji velika doza vjerske, odnosno nacionalne netrpeljivosti?
PULJIĆ: Nažalost, mnogi huškački mehanizmi stvaraju tu netrpeljivost. Slušajući neke medije, kao i čitajući ili gledajući neke TV kuće s pojedinim emisijama, dobijem dojam: evo, sada treba opet uzeti puške i pucati. Trebalo bi više odgovornosti za izgovorenu javnu riječ ili poruku.
NN: Da li se povećava broj građana koji se obraćaju humanitarnim organizacijama povezanim s Katoličkom crkvom u BiH?
PULJIĆ: Nažalost, naša karitativna djelatnost je u sve manjoj mogućnosti pomoći, a potražnja je sve veća. Sve češće su razne potrebe, a mogućnosti su sve manje. U državnom programu je sve manje socijalnog "kruha" kojim bi se potrebni nahranili.
Mučna priča o deložaciji
NN: Koliko Vas je brinulo često pominjanje Vaše deložacije iz rezidencije u sarajevskoj Ulici Kaptol?
PULJIĆ: Ne znam što bih Vam na ovo odgovorio. Iza ovog svega stoji interes, a ne prava, ako je došla u pitanje moja rezidencija, koja nije nacionalizirana, nego uzurpirana bez našeg pristanka. Sada je bio interes doći do materijalnih sredstava, a ne da se riješi ugroženost stanovanja. Mučno mi je o tome pričati, zato neću javnost trovati.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, kao i na X nalogu.