Uveli smo mnoge novitete, od ograničenog broja zaposlenih u javnim upravama i administracijama do mehanizama koji neće više dozvoliti da lokalne zajednice budu taoci ličnih interesa, rekla je Lejla Rešić, ministarka uprave i lokalne samouprave u Vladi Republike Srpske.
Rešićeva ističe da imaju odličnu saradnju sa Savezom opština i gradova.
"Ono što mene zaista raduje je da na sjednicama Saveza nema partijskih priča i interesa, već ljudi govore o lokalnim problemima, šta im je zajedničko i kako to poboljšati", ističe ministarka.
NN: Šta je donio nedavno usvojeni Zakon o lokalnoj samoupravi?
Rešić: Prije svega neophodnu stabilnost, pogotovo nakon brojnih opstrukcija i problema koje smo imali protekih godina, a nismo zakonom imali nikakav odgovor na takve situacije. Sve je počelo sa Kneževom, onda se ta loša praksa prebacivala na Gradišku i Srbac, djelimično Pelagićevo. Situacije su bile takve da su lokalni parlamenti bili blokirani duže i od godinu i po dana. Naš odgovor je, između ostaloga, bio novi Zakon o lokalnoj samoupravi i mi danas možemo raspustiti lokalni parlament. Propisana su četiri razloga za tako nešto, prvi je ako ne dođe do konstituisanja skupštine nakon provedenih izbora, zatim ako se ne zasjeda duže od tri mjeseca. Treći razlog je ukoliko se ne usvoji budžet u zakonom predviđenom roku i na kraju ukoliko opoziv načelnika ili gradonačelnika ne prođe. Mi smo u zadnjem slučaju ocijenili da neko, znači, koristi budžetska sredstva za referendum i opoziv, potrošiće novac koji se mogao bolje utrošiti, a nije imao razloga i nikakav efekat nije postignut. Niko zbog svojih interesa ne može u talačkoj krizi držati jednu lokalnu zajednicu.
NN: Da li se slažete da su gradske i opštinske administracije poprilično zatrpane brojem zaposlenih. Kako to riješiti?
Rešić: Djelimično, jedan dio jeste, ali tu imamo još jedan novitet, a to je da smo propisali da na 1.000 stanovnika lokalna zajednica može imati maksimalno tri zaposlena, tu jedino ne računamo pripadnike vatrogasnih jedinica. Prema nekim našim pokazateljima, u nekih pet-šest lokalnih zajednica imamo poprilično kompleksnu situaciju što se tiče zaposlenih, to su Trebinje, Nevesinje i Gacko, koji su najkritičniji. Mi smo dali rok od skoro nekih godinu i po dana da se to riješi, jer Vlada ne želi nikoga da sutra ostavi bez posla. Još jedna odredba zakona koja će uticati na to da se ne zapošljavaju novi ljudi u državnoj upravi je mogućnost da možemo preuzimati radnike koji su zaposlenici republike. Dakle, hipotetički, imam potrebu za dva pravnika i umjesto da zapošljavamo nekoga, ja se mogu obratiti svome kolegi ministru koji u tom trenutku možda ima raspoloživih ljudi. Oni dođu, u pola godine odrade posao i vrate se u svoju matičnu kuću. Isto to smo omogućili i u lokalnim zajednicama. Ono što je važno je da su vremena zapošljavanja i prebukiranja završena.
NN: Posljednjih dana je dosta spominjana strategija razvoja lokalne samouprave RS za period 2017 - 2021. Šta nam možete konkretnije reći o njoj?
Rešić: Ona će nam praktično biti vizija našega kretanja u naredne tri godine. Mislim da idemo u pravcu višetipskih lokalnih zajednica. To će u praksi značiti da nije normalno da imate ista pravila ponašanja za Banjaluku i Oštru Luku, Istočno Sarajevo i Istočni Drvar, na primjer. Tako da ove male opštine do 1.000 stanovnika sada imaju potpuno drugačiji sistem organizovanja lokalne samouprave, drugačiji broj zaposlenih, ukinuta su im odjeljenja. Jedan od primjera je da ne mogu imati više od sedam zaposlenih ukupno. Niko ne spori da Istočni Drvar nije značajan, ali da sva ona pravila koja vrijede za Banjaluku vrijede i za njih nije ni logično, ni ekonomski isplativo, pa ni normalno. U suprotnom ćemo opet doći u situaciju da 70 odsto budžeta ide na njihova primanja.
NN: Šta Ministarstvo može da uradi, to jest na koji način može da pomogne male i nerazvijene opštine u RS?
Rešić: Prije svega svi moramo malo da promijenimo svoju svijest, izrazito nerazvijene opštine su navikle da su po definiciji "pomažući član porodice", što svakako mi treba da radimo, ali njihova inicijativa mora biti puno veća. Na primjer, preko sredstava finansijskog mehanizma koji zajedno rade Vlada RS, UNDP i Švajcarska agencija za razvoj, obezbjeđujemo godišnje skoro milion KM. Tim sredstvima se pristupa putem javnog poziva, konkursa i projekata, nešto skoro pa identično kao IPA fondovi. Mi tu najčešće nemamo ljudi iz nerazvijenih opština, jer nemaju kapacitet da odgovore. Zbog toga smo odlučili da maksimalno obučimo njihovo ljudstvo kako da se uključe u ovu igru. Zbog toga će Ministarstvo kroz sisteme obuke koje radimo s njima da se fokusira najprostije rečeno na pisanje projekata. Tu ćemo im dovesti ljude koji su već to radili, koji znaju sve procedure i jednim prostim jezikom im objasne šta i kako.
NN: Baš u jučerašnjim "Nezavisnim" imali smo tekst o analizi duga opština u RS. Na jednoj strani imamo milionska zaduženja, a na drugoj opet sedam opština nema ni marke duga. Šta je, po Vašem mišljenju, recept za dobro poslovanje?
Rešić: Različiti su elementi koji dovode i do jednog i do drugog. U tom tekstu se, između ostaloga, spominju Kneževo i Jezero, koji su bili blokirani dvije-tri godine, tako da su i htjeli, prosto nisu mogli da se zaduže. S druge strane, imamo neke kao što je Goražde, u kojem su se čuda neka dešavala, jer ja ne znam kako drugačije to da nazovem. Gdje je, recimo, bivše rukovodstvo bez saglasnosti Skupštine RS i Ministarstva finansija, bez dokumenata, dizalo kreditna zaduženja. Tako da, nažalost ili na radost, do čovjeka je. Ako neko ima viziju kuda treba da ide, onda se on sasvim sigurno domaćinski odnosi. Takođe, nije svaki kredit isti, pa ne možemo onaj potrošen na plate i drugi koji je investiran u odlične projekte podvesti pod isto.
NN: Za šta se najviše opštine i gradovi zadužuju? Da li su to upravo pomenute plate, ili se krediti dižu za kapitalne projekte koji će donijeti nova radna mjesta i vrijednost?
Rešić: U posljednje vrijeme imamo trendove da su lokalne zajednice i te kako postale svjesne, tako da se uglavnom radi o projektima. Obično su u pitanju nedostajuća sredstva za projekte, jer vi preko bilo koga da idete, Svjetske banke, Evropske banke za obnovu i razvoj, morate učestvovati. To nisu prevelika sredstva, ali najčešće su za tu lokalnu zajednicu nedostajuća.
NN: Jeste li zadovoljni saradnjom sa Savezom opština i gradova?
Rešić: Za našu saradnju imam samo riječi hvale. Oni su inače veoma kompleksan pregovarač, koji znaju znanje i poznaju materiju do najsitnijih detalja. Tako da je veoma teško s njima pregovarati, ne možete doći nespremni. Ono što mene zaista raduje je da na sjednicama Saveza nema partijskih priča i interesa, već ljudi govore o lokalnim problemima, šta im je zajedničko i kako to poboljšati. Nama su, moram reći, bili veliki partner i prilikom izrade zakona i teško bismo mi to mogli bez njih, oni su dali saglasnost da otvorimo priču o raspuštanju lokalnih parlamenata.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, kao i na X nalogu.