Veliki blagdani, bez obzira o kojem je narodu odnosno vjeri riječ, ljudima vraćaju osjećaj istinskog dostojanstva i unutarnjeg mira i radosti, koje ne može uništiti nikakva ovozemaljska stvarnost upravo zato što ti sveti dani povezuju nebo i zemlju, Boga i čovjeka, te čovjeka i čovjeka, istakao je monsinjor Ivo Tomašević, generalni sekretar Biskupske konferencije BiH.
NN: U kakvom položaju katolici u BiH dočekuju ovaj Uskrs?
TOMAŠEVIĆ: Kada je riječ o pravima, ozbiljni analitičari se slažu da hrvatski narod treba da bude, ali nije, jednakopravan sa druga dva. Gotovo svi se slažu da bi to trebalo ispraviti, ali samo tamo gdje netko drugi ima vlast, što nikako nije dobro za ovu zemlju. Tako se, nažalost, pojedini narod iz dijelova u kojima ima vlast i u kojem su u većini sjete svojih sunarodnjaka gdje su manje brojni samo kada se govori o žrtvama i to gotovo isključivo kao opravdanje za ono što su počinili drugima i za vlast nad onima koji su manje brojni. Tako je i kada je riječ o Hrvatima katolicima. Blagdani su dobra prilika da se upitamo u kakve smo se to ljude, odnosno neljude pretvorili i zašto to ne mijenjamo da se svaki narod i čovjek može ostvariti u svakom dijelu ove lijepe zemlje u kojoj bismo svi mogli složno živjeti u onom što jesmo.
NN: Kako vjernici na našim prostorima obilježavaju ovaj praznik?
TOMAŠEVIĆ: Uskrs je najveći kršćanski blagdan, a to znači da je to blagdan vjere. Katolici, naravno i drugi kršćani, taj blagdan slave okupljanjem u crkvama na svetoj misi. Bogu hvala da danas postoje i elektronski mediji koji bolesnima i onima koji nemaju mogućnost otići u crkvu omogućuju da se duhom ujedine u vjeri i molitvi putem televizije i radija. Nakon mise i molitve slijedi obiteljsko zajedništvo za stolom koji je toga dana bogatiji. Kod nas, katolika, postoji lijep običaj da se dio jela donese u crkvu na blagoslov i da se to jelo kasnije blaguje u obiteljskom zajedništvu. Sam Uskrs uključuje četrdesetodnevnu pripravu kroz korizmu s naglaskom na molitvi, pokori i djelima milosrđa i ljubavi.
NN: Šarena jaja simbolizuju život, rađanje. Koliko je teško u današnjim uslovima osnovati porodicu?
TOMAŠEVIĆ: I u našem društvu ima vrlo siromašnih i vrlo bogatih. Ne zaboravljajući da ima uistinu vrlo siromašnih, mislim da se ipak može reći kako se danas živi lakše, što pokazuje broj automobila, mobitela, tržnih centara. To, naravno, ne smije biti opravdanje da se više ne radi na smanjenju nezaposlenosti i rješavanju brojnih problema. Međutim, statistike pokazuju da je broj djece najmanji upravo u najbogatijim zemljama. I u BiH broj rođenih dramatično opada posljednjih godina, što se ne može vezati samo uz siromaštvo. Vlasti i društvo morali bi puno više učiniti za mlade obitelji. Ipak, potrebno je, prije svega, mijenjati mentalitet u kojem pojedinac teži samo za lagodnim životom bez spremnosti na žrtvu. Najveće što se može darovati je život.
NN: Koliko ste zadovoljni procesom povratka izbjeglih i raseljenih?
TOMAŠEVIĆ: Činjenica da u RS, gotovo 19 godina nakon rata, nedostaje više od 90 odsto hrvatskog katoličkog življa morala bi svim predstavnicima vlasti u tom entitetu, ali i na razini vlasti u BiH, međunarodne zajednice i predstavnika hrvatskog naroda zvučati zastrašujuće. A čini se da to nikoga, osim predstavnike Katoličke crkve i još ponekog, ne zanima. Tko može reći da je to u redu i sebe nazvati vjernikom, pa i čovjekom? Tko brine za Srbe pravoslavce u FBiH i tko se za njih zauzima? Tko se zauzima za Bošnjake muslimane u pojedinim dijelovima BiH? Sve jednobožačke religije vjeruju da je jedan Bog i da je to Bog svih ljudi, a mi, kršćani, još nazivamo Boga Ocem, što znači da su svi ljudi Božja djeca. Pa kako je moguće da u onom drugačijem ne vidimo dijete Božje nego svoga neprijatelja? Svako od naših naroda u pojedinim dijelovima trebalo bi da se zapita kakav su narod kad drugi s njima ne mogu ili ne žele živjeti? Krajnje je vrijeme da svi zasučemo rukave i nastojimo ispraviti nepravdu omogućujući svakom da živi na svome u svome dostojanstvu. Krist jasno kaže, ne razlikujući, da ćemo biti suđeni pred vječnim sudom po tome koliko smo gladnoga nahranili, žednoga napojili, bolesnoga pohodili. To treba biti trajni ispit savjesti i za nas vjerske predstavnike kod našeg učenja i djelovanja.
NN: Šta ovaj najveći kršćanski blagdan poručuje?
TOMAŠEVIĆ: Pokazuje da je Bog stvorio čovjeka za vječni život i da je naša istinska, trajna i vječna domovina kod Boga na nebesima. Evanđelje za Isusa kaže da je "prošao ovom zemljom čineći dobro". To je bio put Kristov, a to treba biti put svakog čovjeka, osobito kršćanina, jer je za nas Isus Krist put, istina i život i uskrsnuće naše. Zajednička proslava Uskrsa, odnosno Vaskrsa ove godine dodatni je poziv da u središte stavimo Krista kako bismo rasli u zajedništvu oko Krista koji je molio da svi budu jedno kao što su On i Otac jedno.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, kao i na X nalogu.