Broj od 42 poslanika je malen broj za državni nivo i trebalo bi ozbiljno razgovarati o preuređenju izbornih jedinica i broju poslanika, smatra Džonatan Mur, šef Misije OEBS-a u BiH.
"To nije neki naš zahtjev, ali je o tome mnogo ljudi ovdje govorilo, posebno u mjestima poput Tuzle, gdje su građani isfrustrirani jer smatraju da se niko o njima ne brine", rekao je on.
NN: Rekli ste da Vaša misija ima ove godine dva prioriteta: terorizam i obrazovanje. Da krenemo s terorizmom, zbog čega je to prioritet?
MUR: Ekstremni radikalizam je jedan od naših prioriteta jer smo svjedoci većeg broja napada u svijetu u posljednje vrijeme. Svjedočili smo užasnom činu u Parizu, a poznato je da je, tokom proteklih godina, bilo i više napada u BiH: u Bugojnu 2010. godine, na američku ambasadu 2011. godine, te nekoliko napada na imama u blizini Kladuše. Ekstremni radikalizam je prijetnja koja postoji ne samo u BiH nego svugdje u svijetu i moramo uraditi sve što možemo da se borimo protiv ekstremizma i terorizma.
NN: BiH se često spominje u tom lošem kontekstu tj. gotovo uvijek kad se desi nešto u vezi s terorizmom i ekstremizmom. U kom smislu smo mi označeni kao rizična zona u nekim međunarodnim okvirima?
MUR: Iskreno, nije to potpuno fer. Postoji jednak, ako ne i veći, broj osoba iz Belgije ili, recimo, Francuske, koje su sada na strani terorista i ekstremista u Siriji, Iraku i drugdje na Bliskom istoku. Zaključak da je BiH nekakvo gnijezdo terorizma i ekstremizma nije fer. Nadležne agencije u BiH prate situacije koje se tiču toga kao, na primjer, u Gornjoj Maoči i drugdje u zemlji i oni su sposobni i znaju svoj posao.
NN: Naš obrazovni sistem je vjerovatno najgori u Evropi. Zbog čega ste obrazovanje stavili kao prioritet u svom radu?
MUR: Mi u OEBS misiji u BiH prvenstveno mislimo na obrazovanje u osnovnim i srednjim školama. Sva djeca moraju imati pristup obrazovanju. Važno je i da se poštuje, nažalost, tek Privremeni sporazum o zadovoljavanju posebnih potreba i prava djece povratnika. Teško je praviti poređenja između RS i FBiH u oblasti obrazovanja, jer niti organizacija niti uslovi za obrazovanje nisu isti. U Livanjskom kantonu, gdje ima mnogo srpskih povratnika, postoji još mnogo otvorenih pitanja i u osnovnim i u srednjim školama. Poznati su problemi u Konjević Polju i Vrbanjcima. Sada su na snazi neka privremena rješenja, ali još nije sve riješeno.
NN: Postoji li manipulacija nad tom djecom, od bilo koga?
MUR: Mislim da je prioritet za svaku porodicu da djeca idu u školu. Ozbiljno smo zabrinuti kako se stvari odvijaju u nekim zajednicama. Mnogo političara je pričalo o tom problemu, ali nisu ništa uradili da ga riješe. Fokus mora biti na djeci, na njihovom obrazovanju i na naporima usmjerenim na dobrobit budućih generacija. Ovo važi i za RS i za FBiH. Zato smatram da je obrazovanje prioritet.
NN: Ko je u ovom slučaju zakazao? Vlasti, roditelji, jedni i drugi, neko treći...?
MUR: U različitim sredinama postoje različiti problemi. Na primjer, presedan se desio kada se u Srebrenici pojavilo pitanje obrazovanja; ministar obrazovanja RS se lično angažovao, te je zajedno s gradonačelnikom Srebrenice riješio neka od ovih pitanja. Pokušali su se riješiti problemi u Konjević Polju i Vrbanjcima, ali se nije došlo do trajnijeg rješenja. Dogovorene su neke privremene mjere, uz pomoć ministarstava obrazovanja i FBiH i RS, ali jasno je da se mora uraditi više. No, umjesto da upiremo prstom u pravcu onih koji jesu ili nisu krivi, radije bih da se bavimo formiranjem vlada na svim nivoima u BiH, da posvjedočimo određenom nivou saradnje ministara obrazovanja u RS i FBiH, uključujući i Ministarstvo civilnih poslova BiH, te da vidimo kako bi se privremeni sporazum, koji nakon 13 godina postojanja više i nije toliko privremen, zamijenio trajnim i konkretnijim sporazumom.
NN: Čini se da međunarodni zvaničnici kada govore o bilo kom pitanju u BiH moraju da paze da svojim odgovorom ne uvrijede neku zajednicu, što i nije toliko teško imajući u vidu koliko nas ima i koliko smo svi povrijeđeni. I ambasadorka Kormak je prije neki dan spomenula obrazovanje i izazvala bujicu negativnih komentara iz RS...
MUR: Za razliku od domaćih lidera, predstavnike međunarodne zajednice nije niko izabrao. Mi imamo naša mišljenja, ideje, prijedloge i principe. Želimo naći partnere s kojima možemo napraviti različite projekte i ostvariti pozitivne promjene. Postoji mnogo otvorenih pitanja u BiH, mnogo opština, sela i mjesnih zajednica, te, na kraju krajeva, milioni građana i građanki BiH koji imaju različita mišljenja. Bili bismo jako arogantni ako bismo odlučivali o tome ko je kriv, a ko je u pravu. Po nekim pitanjima koja se tiču međunarodne ili domaće politike, upravo zbog tog spektra različitih mišljenja, postoje neke osobe s kojima smo bliži, a s nekima i nismo baš tako bliski. Nekada nije lako odrediti ko je istinski partner za saradnju, a ko nije.
NN: I ova izjava o evropskim integracijama je primjer kako je teško usaglasiti nešto što se činilo da i nije toliko komplikovano.
MUR: Čujemo mnogo žalbi, različite retorike, izvještaje i mišljenja o ovome. Ono što je važno je da su inicijativu EU podržale i političke stranke i institucije BiH. Sada ona ide u Predstavnički dom bh. parlamenta i to je proces koji treba nastaviti na praktičan način. U demokratiji postoje različita mišljenja, nekada su to ozbiljni stavovi, a nekada se samo radi o retorici. Radije bih da se bavimo rezultatima nego retorikom.
NN: Jeste li očekivali da će usaglašavanje te izjave ići tako teško?
MUR: Imajte na umu da je inicijativa začeta tek prije tri mjeseca. Ako uporedite kako se stvari inače sporo odvijaju u BiH, zaključićete da se sve u vezi s ovom inicijativom u stvari odvilo poprilično brzo.
NN: Postoji li opasnost da se napravi nešto što je mimo Dejtonskog sporazuma ili da se prekrše nadležnosti definisane Dejtonom?
MUR: Ne. Ustav BiH, koji je dio Dejtonskog sporazuma, može da se izmijeni i svakako će ga biti potrebno izmijeniti kako bi se BiH približila EU. No, ovakav proces zahtijeva značajnu podršku unutar zemlje i to će biti dug i komplikovan proces, koji se mora odviti na demokratski način, poštujući Dejtonski ustav.
NN: Kako se Vama čini novi Zakon o javnom redu i miru RS?
MUR: Dunja Mijatović, predstavnica OEBS-a za slobodu medija, je ispred naše organizacije o tome jasno govorila u dva različita navrata. Data je određena mogućnost da se o odredbama zakona razgovara s predstavnicima međunarodne zajednice i neki amandmani u zakonu su i napravljeni u tom pravcu. Zakon je usvojen i sada bi trebalo vidjeti kako će biti implementiran. Postoji određena zabrinutost po tom pitanju. Tokom razgovora u Banjaluci rečeno mi je da postoje slični zakoni u okolini, a ja nisam ekspert u ovoj oblasti da bih mogao da napravim poređenje. S jedne strane, moramo biti jako pažljivi s izazivanjem nasilja jer postoje ljudi koji pozivaju na nasilje, napade i uništavanje imovine. Ipak, sa druge strane, takođe moramo zaštititi slobodu govora i izražavanja. Iako nisam ekspert, reći ću da postoji razlika između psovke ili uvrede na društvenoj mreži i specifične prijetnje da će neko biti ubijen ili da će određena lokacija biti napadnuta. Ako postoji takva prijetnja, ona svakako mora biti predmet istrage, a izvođenje takve prijetnje je nesumnjivo izuzetno ozbiljna stvar. No, pitanje je, a opet ponavljam da nisam stručnjak u ovoj oblasti, da li je neka uvreda na internetu dovoljan razlog da se izrekne kazna.
NN: Objašnjenje je bilo da ako neko na internetu organizuje skup, a taj skup rezultira nasiljem, da se organizator ispita i provjeri.
MUR: Ponovo, kao neko ko nije stručnjak, mogu reći da je mnogo važnije spriječiti da se nasilje desi nego istraživati ko je na internetu organizovao skup ili ko je šta rekao. Imao sam dobar razgovor s ministrom unutrašnjih poslova RS i uvjeren sam da će on i njegove kolege širom BiH učiniti sve što je u njihovoj moći da zaštite građane ove države.
NN: Poslije svakih izbora u BiH imamo optužbe o krađama glasova, zloupotrebama i slično. Kako se Vama to čini?
MUR: Apsolutno je potrebno napraviti izmjene u Izbornom zakonu. Mnoga su pitanja otvorena, ali mislim da postoji napredak u radu izbornih komisija. Njihov posao nije lak. Sigurno se može još učiniti u vezi s obukom ne samo biračkih odbora, nego i posmatrača. Postojala je inicijativa organizacije "Pod lupom" za veći broj nestranačkih posmatrača i to je dobra stvar. Posao posmatrača je da bude na biračkom mjestu sve vrijeme, a ne da tek usput posjeti biračko mjesto i samo se kratko zadrži. Taj posao mora biti temeljit i profesionalan. Postoji skoro 2.000 izbornih mjesta u BiH, te praćenje glasačkog procesa, u tom smislu, zahtijeva velike napore i veliki broj ljudi. Moram pohvaliti Centralnu izbornu komisiju što je ispunila svoje zakonske obaveze. Jasno je da građani i građanke imaju pravo izraziti zabrinutost o brojanju glasova ili drugim eventualnim neregularnostima, no i CIK mora pregledati sve te žalbe. Stoga nije pošteno očekivati da izborni rezultati budu objavljeni odmah nakon izbora. Važno je sagledati proces glasanja u cijelosti. Dodatno tome, moglo bi se razmišljati o investicijama u prozirne glasačke kutije, elektronsko glasanje ili glasanje putem interneta. Takođe se mogu razmotriti dodatne opcije koje se tiču glasanja izvan zemlje. O tome treba razgovarati, ali takođe i imati na umu da sve to košta. Uglavnom, nikad ne možete biti potpuno sigurni da nije bilo manipulacija.
NN: Da li je bilo ozbiljnijih prevara na proteklim izborima?
MUR: Postojalo je mnogo spekulacija i žalbi CIK-u, izvještaj ODIHR-a opisuje tok izbora, no meni niko nije pokazao bilo kakve dokaze o nekim prevarama. Iz onoga što znamo, i od međunarodnih i od domaćih posmatrača, opšti je konsenzus da su izbori iskazali volju građana.
NN: Treba li ukinuti kompenzacione liste?
MUR: Postoje mnoge teme koje bi trebalo razmotriti. Jedna od njih je i broj poslanika u Predstavničkom domu. U stvari 42 je u malen broj za državni nivo. U SAD imamo 435. Vama možda nije potrebno toliko, bilo bi tu previše fotelja, "bijelog hljeba" i privilegija, ali u mnogim opštinama u BiH ljudi baš i nemaju osjećaj da ih neko predstavlja. Trebalo bi ozbiljno razgovarati o preuređenju izbornih jedinica i broju poslanika. To nije neki naš zahtjev, ali je o tome mnogo ljudi ovdje govorilo, posebno u mjestima poput Tuzle, gdje su građani isfrustrirani jer smatraju da se niko o njima ne brine. Mislim da je dio problema i u tome što smatraju da ih u stvari niko ne predstavlja u parlamentu u Sarajevu.
NN: Da li ste svjesni činjenice da će Vas sad u RS mnogi poprijeko pogledati jer predlažete jačanje državnog parlamenta?
MUR: Ja ovo ne govorim u kontekstu nekog plana niti bilo šta predlažem. To može biti samo jedna od ideja i mogućih izmjena. Ipak, pitajte ljude na terenu ko je njihov predstavnik u Predstavničkom domu? Nemaju pojma.
Termini održavanja izbora
NN: BiH je svake dvije godine u izbornoj kampanji. Da li bi trebalo izbore organizovati u isto vrijeme?
MUR: To je dobro pitanje i pitanje o kojem su mnogi već govorili. Postoje i argumenti suprotstavljeni toj ideji. U RS postoje opštine u kojima jedna partija pobijedi u lokalnoj zajednici, a druga na opštim izborima. Kada bi se svi izbori održavali istovremeno, pitanje je da li bi proces bio uravnotežen, te da li bi možda stranka koja je jača na entitskom nivou pobijedila zato i na lokalnom nivou. U nekim zemljama, poput SAD, izborna kampanja počinje dan nakon izbornih rezultata! Usaglašavanje termina lokalnih i opštih izbora ne mora nužno podrazumijevati korak naprijed. Nekada upravo činjenica da se izbori održavaju u različito vrijeme može dati priliku građanima da revidiraju svoje stavove. O tome treba razgovarati i ako postoji konsezus, zašto da ne.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, kao i na X nalogu.