Naš radio je mijenjao ime, od Radija Banjaluka, preko Srpskog radija do Radija Republike Srpske, a još više je mijenjao program, prilagođavajući se potrebama slušalaca, rekao je u intervjuu za "Nezavisne" Dragan Pajić, direktor Radija Republike Srpske, povodom 55 godina postojanja najstarije organizacione jedinice RTRS.
"Ono što nismo i nećemo mijenjati - to su novinarska objektivnost, kreacija i namjera da informišemo, obrazujemo i zabavimo naše slušaoce. U proteklih pet i po decenija 300 ljudi dalo je manji ili veći doprinos razvoju našeg radija. Opravdano je reći da je 2. februar 1967. godine značajan datum i za istoriju novinarstva ovih prostora", istakao je Pajić.
NN: Za početak, recite nam nešto o istorijatu Radija Republike Srpske.
PAJIĆ: Mi smo javni radijski servis Republike Srpske i najstarija organizaciona jedinica RTRS. U istorijskim smislu oslonjeni smo na tradiciju dvije radio-stanice, i to Radija Banjaluka, koji je osnovan 2. februara 1967. godine, i Srpskog radija sa sjedištem u Palama, iz aprila 1992. godine.
Za datum osnivanja uzimamo 2. februar 1967. godine, kada su Banjalučani prvi put čuli signal lokalnog radija. Među onima koji su kreirali program radija te 1967. godine su i prvi direktor Đorđe Čiča, novinari Milan Stanivuković, Salih Konjhodžić i Branimir Milaković, vrsna spikerka Zrinka Tuzlak, novinar, a kasnije i lektor Obren Pejović.
Taj radio, nakon nekoliko godina, prerastao je u regionalni. Prvo zahtjevnije novinarsko iskušenje imao je 1969. godine, kada je Banjaluku zadesio razorni zemljotres.
Prvi novinar Radija Banjaluka Milan Stanivuković snimao je postradale koji su bili smješteni u vagone i garaže, taj tonski zapis ujedno je i najstariji koji imamo, a Radio je tih mjeseci objavio nekoliko hiljada oglasa, poziva i obavještenja. Bio je to početak i prvog kontakt-programa sa slušaocima, što smo zadržali i unapređivali. Pamti se i da je u danima saniranja štete od zemljotresa emitovan program iz kamp kućice, a redakcija je radila u šatoru.
Radio je bio tu i kada su krajiški sportisti, umjetnici, radnici i drugi bilježili izuzetne rezultate.
Dnevnik u 16 časova, svakog dana već 55 godina, medijska je verifikacija svakodnevice ovih prostora. Naš radio je mijenjao ime, od Radija Banjaluka, preko Srpskog radija do Radija Republike Srpske, a još više je mijenjao program, prilagođavajući se potrebama slušalaca. Ono što nismo i nećemo mijenjati su novinarska objektivnost, kreacija i namjera da informišemo, obrazujemo i zabavimo naše slušaoce.
U proteklih pet i po decenija 300 ljudi dalo je manji ili veći doprinos razvoju našeg radija. Opravdano je reći da je 2. februar 1967. godine značajan datum i za istoriju novinarstva ovih prostora.
NN: Kako danas funkcioniše Radio Republike Srpske, da li je i dalje u službi građana kada je riječ o informisanju?
PAJIĆ: Republika Srpska zaslužuje da ima snažan javni radijski servis, koji proističe iz zakonskih odredaba, tradicije duge 55 godina i uzajamne pomoći u razvoju Republike Srpske i njenog radija u proteklih 30 godina. Radio Republike Srpske ima sedam redakcija, u okviru kojih je angažovano 60 radnika, čija je prosječna starost 45 godina. Postoje zakonske i programske obaveze koje smo kao javni servis dužni da poštujemo, a one pružaju dovoljno širok okvir za kreiranje kvalitetnog programa.
Jedna od tih obaveza je i da proizvodimo program za sve starosne grupe, kao i ljude različitih programskih i muzičkih afiniteta. Radio je brz medij i mi tu prednost koristimo da pravovremeno i objektivno informišemo slušaoce.
Od brzine objave informacije važnija nam je njena razrada i analiza, jer u brzini ipak prednjače portali. Programska šema radija je fleksibilna i mijenjamo je na dnevnom nivou da bismo bili aktuelniji.
Naš slogan "Radio među ljudima" pretvorili smo u praksi u terenske emisije iz 52 opštine i grada u Republici Srpskoj. Radili smo ih na trgovima i u parkovima, a gosti su nam bili najčešće mlađi ljudi. Radio ima značajno mjesto u medijskom prostoru Republike Srpske i nastojaćemo kreacijom programa da to mjesto bude i uočljivije.
NN: Koliko je danas radio prilagođen mladima s obzirom na to da je mišljenje da ga uglavnom slušaju stariji ljudi?
PAJIĆ: U određenim i novijim zapadnim mišljenjima o tome prevladava uvjerenje da podjela na starije i mlađe slušaoce sve više postaje statistika, a sve manje suština, kada je riječ o radiju kao mediju i njegovim finalnim ciljevima. Međutim, znamo da svaki urednik ili novinar želi da, onim što stvara, privuče pažnju mlađih slušalaca, gledalaca i čitalaca. Treba razumjeti da nemaju svi mladi ljudi ista interesovanja, niti konstantna dnevna raspoloženja, pa da uvijek žele da slušaju isti program, ali pretpostavimo da su im zanimljivije muzičke radio-stanice. To je najjednostavniji način da dođete do slušalaca, ali to nije naš način. Radio Republike Srpske ima jedan kanal, odnosno program i gdje je on tu? Kao i sve državne radio-stanice u regionu, mora slušaocima, osim muzičkog, pružiti i ostale kvalitetne programe. Okviri u kojima radijski javni servis djeluje su jasni i moraju se poštovati. Umjetnost nikada neće biti interesantna širokim masama, ali to ne znači da zakon tržišta treba primijeniti na tu oblast u medijima i zamijeniti je površnom zabavom.
NN: Kako onda privući mlađe slušaoce s tim ograničenjima i pravilima koje javni servis mora da poštuje, a privatne radio-stanice ne moraju?
PAJIĆ: Praviti kraće radijske izraze, tematski se prilagoditi mlađoj populaciji, ubrzati program korištenjem raznovrsnih radijskih novinarskih formi, otvoriti kontakt posredstvom društvenih mreža, koristiti mogućnost predstavljanja radijskog programa na internetu. To su samo neke od mogućnosti. Potrebno je i jačati programe koji su interesantni i različitim starosnim grupama, kao što je dramski ili sportski program. Važni su i kreativna promocija radijskog programa i saradnja s drugim radio-stanicama...
NN: Koliko je radio kao medij prisutan u medijskom prostoru razvijenijih zemalja?
PAJIĆ: Neuporedivo više nego kod nas. Navešću primjer regionalnog Radija Bavarska u Njemačkoj, koji je dio javnog servisa te zemlje. Imaju 600 zaposlenih i ostvaruju veći prihod od marketinga nego televizija te pokrajine, zbog toga što, zahvaljujući digitalizaciji radija, imaju mnogo tematskih kanala od kojih svaki ima svoje minute za marketing. Televizija toliko nema. U BiH još nije čestito ni započela priča o digitalizaciji radija, a Srbija i Hrvatska su prije nekoliko godina ušle u testnu fazu emitovanja programa.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, kao i na X nalogu.