Posjeta generalnog sekretara NATO-a državama na zapadnom Balkanu obilježila je kraj prošlog mjeseca. Stoltenberg je jasno poručio da je vrijeme da se prevaziđu konflikti.
Treba li da očekujemo da će lideri ozbiljno shvatiti ovu poruku, s obzirom na to da predsjednik RS i dalje priziva otcjepljenje ovog bh. entiteta i govori o svim Srbima u jednoj državi?
ARSOVSKI: Posjeta Stoltenberga dolazi u jedno vrijeme koje je nova granica podjele, možda Balkana. Mi vidimo da geopolitička realnost rata u Ukrajini, sada konflikta u Gazi i tako dalje, upućuje na to da je moguće da se nestabilnost, posebno bezbjednosna nestabilnost, proširi na druge dijelove svijeta.
Uzimajući u obzir da je predsjednik Ukrajine Zelenski najavio kako je mogući sljedeći konflikt na Balkanu, mislim da je Stoltenberg baš zbog toga posjetio zapadni Balkan u pokušaju da smiri region, da ga trajno učvrsti u neku prozapadnu strukturu i da onemogući pojavu bilo kakvih lokalnih nestabilnosti. Međutim, imajući u vidu duboke političke podjele u ovom regionu, ne samo u Bosni nego i u svim zemljama, mislim da će lokalni lideri ipak na prvo mjesto staviti svoje političke ciljeve, a tek onda misliti na bezbjednost ljudi i zemalja u regionu.
Kako tumačite Stoltenbergovu poruku da NATO pomno prati šta Rusija radi na zapadnom Balkanu, ali da ne vidi vojnu prijetnju od Rusije bilo kojoj članici NATO-a ili regionu? Šta za nas sve znači trostruko veći broj vojnika na Kosovu?
ARSOVSKI: Mislim da se poruka odnosi upravo na to. Ne mislim da Rusija svojim uticajem na zapadni Balkan može napraviti neku prijetnju ratom ili vojnim operacijama, jer ipak je između Balkana i Rusije jedan pojas NATO zemalja. Međutim, politički uticaj, uticaj na medije, na dezinformacije i na lokalnu nestabilnost, uzimajući u obzir lokalne agente koji podržavaju ruski narativ, mislim da je to poruka koju je Stoltenberg dao - da lokalni lideri moraju paziti, da oni prate šta se događa i šta rade lokalni lideri, da oni moraju da paze na to da ne naprave lokalnu bezbjednosnu nestabilnost, kao i etničku pometnju, političku netrpeljivost i slično.
Sjeverna Makedonija je članica NATO-a već skoro četiri godine. Šta je za to vrijeme ona dobila kao punopravna članica?
ARSOVSKI: najviše je dobila političku stabilnost, bezjednosnu stabilnost, poboljšane odnose sa NATO zemljama regiona, kao i bezbjednosnu klimu za ekonomiju. Zasad, uzimajući u obzir da je Makedonija blokirana na putu ka Evropskoj uniji, te su povoljnosti još ograničene. Prave povoljnosti, pravi izraz tih povoljnosti mi ćemo osjetiti tek kad odblokiramo pregovore s EU. Zasad, jasno je da su stabilnost i, uslovno rečeno, mir, nedostatak prijetnji od etničkih tenzija, od bezbjednosnih problema veoma značajni za Sjevernu Makedoniju.
Koliko vaša zemlja može pomoći Bosni i Hercegovini na njenom putu ka NATO-u? Jedinstvenog stava o ovom pitanju i dalje nema, a poruke o ruskom uticaju odnosile su se upravo na BiH.
ARSOVSKI: Sjeverna Makedonija može pomoći BiH, jer je zemlja u kojoj ima paralelizma sa Bosnom uzimajući u obzir da se radi o mješovitoj etnički i multikulturnoj zemlji, u kojoj postoji podjela na religijskom, etničkom, političkom osnovu, a ipak je izabrala taj zapadni put sa svim cijenama koje uz to dolaze. Možda iskustva Makedonije na tom putu ka NATO-u i ka Evropskoj uniji mogu pomoći BiH, međutim, nisam siguran da su te paralele i identične. Jer, ipak se BiH nalazi u malo komplikovanijoj situaciji, imajući u vidu da bar jedan važan politički akter, jedna važna etnička zajednica otvoreno gaji simpatije ka Rusiji, što nije bio slučaj u Sjevernoj Makedoniji. Tako da mislim da će to u Bosni biti malo komplikovanije. Možda u smislu mehanizma zajedničkog odlučivanja, mehanizma građenja povjerenja između etničkih zajednica. Međutim, u osnovi, u geostrateškom, geopolitičkom smislu, mislim da Bosna mora izabrati nekakvu lokalnu katarzu, svoj ukupni put. Ne vidim da se to dešava.
Sa druge strane, predsjednik Vučić ističe da je za Srbiju važna saradnja s KFOR-om i NATO-om. Kako to komentarišete s obzirom na stavove iz bh. entiteta RS?
ARSOVSKI: Znate šta, Srbija i predsjednik Vučić već duže vrijeme imaju jednu politiku koju bi neki nazvali ekvidistancom, a drugi bi je nazvali riječima da sjedi na dvije stolice.
Vučić je veoma vješt u tome da igra za jednu i za drugu stranu zbog svog političkog benefita. Međutim, u Srbiji, imajući u vidu da Vučić sam odlučuje o sudbini te zemlje, to je lakše. U Bosni je to malo komplikovanije, jer svako koketiranje sa istočnim ili drugim centrima moći, u Bosni odmah proizvodi veću političku podjelu. Tako da će to biti veoma teško za Bosnu i mislim da BiH još nije izabrala trajni put, a da će korištenje alatki i u Bosni i u Crnoj Gori od predsjednika Vučića biti problematično za cijeli region i u budućnosti.
Objavljivanje ovog teksta dijelom je finansirano grantom Ministarstva spoljnih poslova Sjedinjenih Američkih Država (Department of State). Mišljenja, nalazi i zaključci koji su ovdje navedeni pripadaju autorima i ne odražavaju nužno mišljenja, nalaze i zaključke Ministarstva spoljnih poslova Sjedinjenih Američkih Država. + logo
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, kao i na X nalogu.